- 1 -              Kžm 35/2019-5

Broj: Kžm 35/2019-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. listopada 2019. broj Kmp-2/19, u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. F. K. K. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11. i kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11. Na temelju čl. 105. u vezi s čl. 28., čl. 10. st. 2. toč. 3., 11. i 16. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje: ZSM/11.) optuženiku je izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora te odgojne mjere posebne obveze da redovito pohađa školu, da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i da nastavi psihijatrijsko liječenje. Optuženiku se može naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo i ne pridržava se izrečenih posebnih obveza, a u slučaju naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora u isti će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2018. do 21. prosinca 2018. i od 12. rujna 2019. do 7. listopada 2019.

Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11.,  91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 4.559,36 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelima i postao je imovina Republike Hrvatske, te je optuženiku naložena isplata spomenutog iznosa Republici Hrvatskoj u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM/11. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik je putem branitelja G. B., odvjetnika iz Z., odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 105. ZSM/11. za primjenu maloljetničke sankcije. Po mišljenju žalitelja kaznena djela nisu odraz mladenačkog ekscesa, a optuženik je tijekom kaznenog postupka „pokazao krajnju nekritičnost“ jer je unatoč pokrenutoj istrazi i određenoj mjeri opreza „opravdano sumnjiv da je nastavio s činjenjem kaznenih djela, od kojih je, za jedno kazneno djelo tijekom obrane verbalizirao priznanje.“ što daje izrazito negativnu kriminološku prognozu. Naglašava „potpunu nejasnoću u kombinaciji izrečenih mjera“ što sve upućuje na potrebu primjene općeg kaznenog prava.

Sve okolnosti koje državni odvjetnik navodi u žalbi, poglavito one koje se odnose na pokazatelje o progrediranju u kriminalnom ponašanju optuženika, prvostupanjski je sud uzeo u obzir kod odluke o sankciji, istovremeno uvažavajući i ostale okolnosti  vezane uz osobnost i obiteljske prilike optuženika, koje nikako ne smiju biti zanemarene, poglavito kod ove kategorije počinitelja (mlađeg punoljetnika).

Optuženik je u vrijeme djela tek prešao prag punoljetnosti,  prije toga nije dolazio u sukob sa zakonom, dakle ni kao maloljetnik nije tretiran zbog kaznenih djela, počinjena kaznena djela je priznao izrazivši kajanje i žaljenje, time i kritičnost prema kriminalnom ponašanju. Optuženik je k tome izrazio i želju za završetkom školovanja budući da je prema dokumentaciji pročitanoj na raspravi školske godine .... učenik .... razreda  Škole za medicinske sestre. Nadalje, od osobitog je značaja i činjenica da je optuženik odrastao u izrazito nepovoljnim uvjetima, u disfunkcionalnoj obitelji, što se nesumnjivo negativno odrazilo na njegov psihofizički razvoj i postojanje graničnog poremećaja ličnosti koje zahtijeva psihijatrijsko liječenje. Upravo je takvo narušeno psihičko stanje doprinijelo  stvaranju uvjeta za učin predmetnih kaznenih djela, što je sve pri izboru odgovarajuće vrste i mjere sankcije s pravom respektirao sud prvog stupnja rukovodeći se argumentiranim prijedlogom stručnog suradnika suda i nadležnog centra za socijalnu skrb za primjenu maloljetničkog prava. Cjelokupna nezavidna životna situacija u kojoj se u vrijeme učina kaznenih djela, ali i vođenja ovog kaznenog postupka, našao optuženik, poglavito imajući na umu da se radi o vrlo mladoj osobi čiji obrazovni proces je pred završetkom, uz jasno manifestiranu volju za nastavkom psihijatrijskog liječenja i pohađanja savjetovališta za mlade P., koje je također u funkciji preveniranja poremećaja u ponašanju, opravdava primjenu maloljetničke sankcije  kojom će se bez kazne lišenja slobode djelovati na optuženikov daljnji pozitivni razvoj ličnosti i jačanje odgovornosti.

Stoga će se i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pridržajem izricanja maloljetničkog zatvora uz posebne obveze da optuženik ustraje u završetku srednjoškolskog obrazovanja, nastavi sa psihijatrijskim liječenjem i psihosocijalnim tretmanom u savjetovalištu za mlade,  ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije iz čl. 6. st. 2. ZSM/11.

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz  čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII), trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.