Poslovni broj: 8 Gž-607/2019-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. T. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa zakonski zastupnik M. V., zamjenik u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5666/15 od 11. svibnja 2016., u sjednici održanoj 29. travnja 2019.

 

p r e s u d i o j e

 

              Žalba se uvažuje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5666/15 od 11. svibnja 2016. u pobijanom dijelu točke I., u odnosu na koji je povodom revizije ukinuta odluka Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-935/2016-2 od 22. studenog 2017., u kojem je tužiteljici dosuđena isplata iznosa od 67.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te u odluci o troškovima preinačuje i sudi:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljici S. S. T. iznos od 67.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i to:

 

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.02.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.04.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn počevši od 18.07.2015. do isplate,

 

s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do  31.07.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01.08.2015. do isplate po stopi na osnovi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena."

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljici S. S. T. iznos od 250.399,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

 

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 2.399,99 kn počevši od 18.07.2015. do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01.08.2015. do isplate po stopi na osnovi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 23.479,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena počevši od 11.05.2016., sve u roku 15 dana.

 

II. Odbija se tužena Republika Hrvatska sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

 

              Ovu presudu žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan. S obzirom na to smatra da nije osnovana niti odluka o troškovima pa i u tom dijelu pobija odluku prvostupanjskog suda, te popisuje trošak žalbe.

 

Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

O žalbi ovaj sud je bio donio odluku pod brojem Gž-935/2016-2 od 22. studenog 2017. kojom je žalbu djelomično prihvatio i prvostupanjsku presudu preinačio, a djelomično odbio kao neosnovanu.

 

Na navedenu presudu reviziju su podnijele i tužiteljica i tuženica, a odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1104/2018-3 od 22. siječnja 2019., tuženičina revizija odbačena je kao nedopuštena, dok je tužiteljičina revizija djelomično odbijena, a djelomično prihvaćena i u tom dijelu ukinuta odluka ovog suda br. Gž-935/2016-2 od 22. studenog 2017. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

 

Predmet spora bio je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, koji je u najmu zaštićene stanarke na temelju presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom stanarinom, koju je 11. studenog 2008. donio isti prvostupanjski sud pod br. Ps-303/08, na temelju Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 – dalje: ZNS). Tužiteljica je tvrdila da je tužena povrijedila vlasničko pravo tužiteljice (kao i ostalih vlasnika stanova na kojima postoji pravo najma sa zaštićenom najamninom) zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s obzirom da nije mogla ostvarivati tržišnu već samo zaštićenu najamninu, pa je od nje potraživala isplatu naknade štete odnosno razlike između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od pet godina prije podnošenja tužbe, koju je podnijela 28. kolovoza 2015., i to sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od 4.000,00 kuna počevši od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-          da je tužiteljica vlasnica dvosobnog stana, površine 93,25 m2, koji se nalazi na I katu stambene zgrade u Z.,

-          da je po pravomoćnoj presudi istog prvostupanjskog suda br. Ps-303/08 od 11. studenog 2008. L. P., kao bivša nositeljica stanarskog prava, stekla na tom stanu status zaštićenog najmoprimca, te je obvezana u utuženom razdoblju plaćati tužiteljici zaštićenu najamninu u svoti od 576,66 kuna mjesečno,

-          da je tržišna najamnina za stan od 100,00 m2 koji se nalazi u obližnjoj ulici u odnosu na onu u kojoj se nalazi sporni, 8.702,00 kn mjesečno,

-          da bi razlika između zaštićene najamnine i, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a,  pretpostavljene tržišne najamnine za tužiteljičin stan, u utuženom razdoblju bila najmanje 4.000,00 kuna mjesečno,

-          da je zaštićena stanarka umrla 18. lipnja 2015.

 

Presudom ovog suda br. Gž-935/2016-2 od 22. studenog 2017. pravomoćnom je postala

presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5666/15-17 od 11. svibnja 2016. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo platiti tužiteljici svotu od 67.199,99 kuna sa zateznim kamatama koji na mjesečne iznose od po 2.000,00 kuna, osim za posljednji mjesec u kojem je dosuđena isplata od 1.199,99 kuna, teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a za razdoblje od listopada 2012. do srpnja 2015.

 

              Istom presudom u preostalom dijelu, dakle za isplatu iznosa od 183.200,00 kuna preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni je zahtjev odbijen. Za svotu od 116.000, 00 kuna tužbeni je zahtjev odbijen zbog zastare (zahtjev za isplatom mjesečnih iznosa od 4.000,00 kuna na ime naknade štete – razlike između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od svibnja 2010. do rujna 2012., ukupno njih 29). Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1104/2018-3 od 22. siječnja 2019. odlučeno je:

 

"Odbija se, kao neosnovana revizija tužiteljice, u dijelu točke I.b.) izreke presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-935/2016-2 od 22. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5666/15-17 od 11. svibnja 2016., i odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu štete-razlike između tržišne i zaštićene najamnine za iznos preko 67.199,99 kuna, za razdoblje od svibnja 2010. do rujna 2012., sa zateznim kamatama."

 

pa je dakle u tom dijelu revizija tužiteljice odbijena.

 

              Presudom ovog suda br. Gž-935/2016-2 od 22. studenog 2017. preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjih 67.200,00 kuna, što se odnosi na naknadu štete - razlike između tržišne cijene i zaštićene najamnine u mjesečnim iznosima od po daljnjih 2.000,00 kuna, osim za posljednji mjesec u kojem je to 1.200,00 kuna, a za razdoblje od listopada 2012. do srpnja 2015. povrh dosuđenih 2.000,00 kuna (odnosno 1.999,99 kuna za posljednji mjesec), budući je ovaj drugostupanjski sud našao da bi mjesečni najam bio u utuženom razdoblju za 2.000,00 kuna veći od zaštićene najamnine (za koju je svotu tužbeni zahtjev prihvaćen), ali ne više od toga.

 

              Obrazlažući svoju odluku u presudi Gž-935/2016-2 ovaj sud je naveo:

 

"Ovaj sud smatra da žaliteljica osnovano ukazuje i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o svoti koju je tužiteljica mjesečno gubila zbog nemogućnosti davanja stana u najam po tržišnim cijenama. S obzirom na obavijest G. Z. o najamninama za jednosobne, dvosobne i trosobne stanove, veličinu tih stanova od 22,62 m2 do 100 m2, te cijenu od 400,00 do 2.450,00 kuna, a samo u jednom slučaju i preko ove svote i to u svoti od 8.702,00 kune za trosobni stan površine 100 m2, koja je prvostupanjskom sudu poslužila kao orijentir za utvrđivanje štete, te uzevši u obzir da je u konkretnom slučaju riječ o dvosobnom stanu veličine 93,25 m2, da je stan tužiteljica stekla 1998. godine nakon što je te iste godine bio vraćen u vlasništvo njenoj prednici, da je na stanu prije toga godinama, pa i desetljećima postojalo stanarsko pravo, to ovaj sud, primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, nalazi da bi mjesečni najam bio u utuženom razdoblju za 2.000,00 kuna veći od zaštićene najamnine, pa je samo za tu svotu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti."

 

Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske  br. Rev-1104/2018-3. od 22. siječnja 2019., u odnosu na ovo, odlučeno je:

 

"I. Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-935/2016-2 od 22. studenoga 2017., u dijelu točke I.b.) izreke, u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5666/15-17 od 11. svibnja 2016., i odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu štete-razlike između tržišne i zaštićene najamnine za iznos preko 67.199,99 kuna do iznosa od 250.399,99 kn za razdoblje od rujna 2012. do srpnja 2015., sa zateznom kamatom, i u odluci o troškovima postupka (toč. II izreke) te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje."

 

 

pa je dakle u ovom dijelu izvanredna revizija tužiteljice prihvaćena povodom, kako se u obrazloženju navodi, procesnopravnog pitanja koje glasi:

 

"Ima li prvostupanjski sud (očita omaška u pisanju) u pogledu spornih činjenica, bez pozivanja na čl.373.a ZPP-a pravo utvrditi činjenično stanje drugačijeg od stanja u prvostupanjskoj presudi i to pozivanjem na slobodnu ocjenu dokaza iz odredbe čl. 223. st.2. ZPP-a?"

 

u odnosu na koje je revizijski sud naveo:

 

"I u odnosu na drugo postavljeno pitanje osnovano je ukazano na različita pravna shvaćanja ovog suda i ŽS u Dubrovniku u pobijanoj presudi. Stoga je i navedeno pitanje važno u smislu citirane odredbe ZPP-a.

 

Naime, prema shvaćanju ovoga suda iznesenom u citiranim presudama sudovi pri odlučivanju o slobodnoj ocjeni dokaza moraju voditi računa o okolnostima koje su temelj za slobodnu ocjenu, a slobodna sudačka ocjena u smislu članka 223. ZPP-a ne ovlašćuje sud na arbitriranje, već po pravilu traži ocjenu odlučnih okolnosti i indicija kojima sud treba raspolagati kako bi mu poslužile kao element slobodne ocjene, prema kojoj će tada moći logički utvrditi visinu nastale štete. U konkretnom slučaju, kako je ranije navedeno, drugostupanjski sud je postupio suprotno iznesenim shvaćanjima ovoga suda te je postupajući na navedeni način odluku o visini štete donio na arbitraran način, čime je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. (očitom omaškom umjesto 223.) ZPP-a i čl. 373.a st. 2. (očitom omaškom umjesto 1.) točku 2. ZPP-a, jer iz obrazloženja suda nije bilo moguće utvrditi na kojim činjenicama je temeljio svoju ocjenu dokaza kada je donio preinačujuću presudu u navedenom dijelu, a što je mogao, u konkretnim okolnostima, učiniti samo na temelju odredbe čl. 373.a ili 373.b ZPP-a.

 

Iz navedenih razloga bilo je nužno, u navedenom dijelu, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva pozivom na odredbu čl. 394. st. 4. ZPP-a, zbog čega nije bilo uvjeta za preinaku u tom dijelu pobijane presude."

 

Stoga je zadatak ovog drugostupanjskog suda, u odnosu na žalbene navode o kojima nije pravomoćno odučeno, a to je visina tržišne cijene najamnine, povodom žalbe tuženice, ponovno ispitati prvostupanjsku presudu.

 

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe. Žaliteljica u žalbi, osim na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ukazuje i na povredu iz stavka 1. istog članka u vezi članka 8. ZPP-a (ocjena dokaza) i navodi da se tržišna cijena najamnine za predmetni stan nije mogla utvrditi na temelju obavijesti G. Z. od 18. travnja 2002., niti na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. H. od 26 ožujka 2009., danog u drugom sudskom postupku, kao i iskazu tužiteljice.

 

Prvostupanjski sud nije tržišnu cijenu utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka M. H., već je, pozivom na odredbu članka 223. ZPP-a, utvrdio da bi razlika između tzv. zaštićene najamnine od 576,66 i pretpostavljene tržišne najamnine bila najmanje 4.000,00 kuna s obzirom da iz Obavijesti G. Z., o visini slobodno ugovorene najamnine od 18.4.2002., Klasa … (list 113-114 spisa) proizlazi da se stan u obližnjoj ulici R. površine 100 m2 (tužiteljičin je 93,25 m2) iznajmljuje za cijenu od 8.702,00 kune mjesečno, te uzevši u obzir iskaz tužiteljice da ga je mogla iznajmiti za 6.000,00 do 6.500,00 kuna.

 

Ovaj sud smatra da jest ostvaren žalbeni razlog na koji ukazuje tuženica i da prvostupanjski sud nije mogao kao mjerilo za utvrđenje tržišne cijene mjesečne najamnine za tužiteljičin stan uzeti cijenu samo jednog od niza stanova na koju se navedena Obavijest odnosi, zbog toga što ima približno jednaku površinu, i što se, kako prvostupanjski sud tvrdi, nalazi u obližnjoj ulici. Ovaj sud smatra, protivno tvrdnji tužene, da se visinu tržišne cijene mjesečne najamnine moglo utvrditi na temelju navedene Obavijesti, ali da ju je trebalo izračunati na temelju prosječne cijene m2 stanova na koje se Obavijest odnosi i to onih dvosobnih, kakav je sporni stan, te trosobnih, koji po površinama više odgovaraju spornom stanu. Pa kada se zbroje sve najamnine dvosobnih i trosobnih stanova dođe se do svote od 26.046, 15 kuna (1.178,00 + 2.450,00 + 2.30,00 + 679,05 +973,65 + 659,10 + 712,05 + 846,60 + 1.520,00 + 8.702,00 + 1.202,55 + 1.240,20 + 1.271,70 + 1.039,50 + 1.254,75) koja podijeljena ukupnim brojem kvadrata dvosobnih i trosobnih stanova od 994,18 (41,77 + 64,00 + 64,00 + 45,27 + 64,91 + 43,94 + 47,47 + 56,44 + 62,80 + 100,00 + 80,17 + 82,68 + 84,78 + 69,30 + 83,65) daje broj od 26,20 kuna po m2 koji pomnožen s površinom spornog stana (93,25 m2) daje svotu od 2.443,15 kuna, od koje kada se odbije svota zaštićene najamnine od 576,66 kune se dobije svota od 1.866,49 kuna (što bi predstavljalo razliku između tržišne i zaštićene najamnine). Kada se na isti način izračuna prosječna cijena m2 samo trosobnih stanova dođe se do iznosa od 28,81 kune po m2 (ukupna najamnina za sve trosobne stanove iznosi 16.230,7 kuna = 1.520,00 + 8.702,00 + 1.202,55 + 1.240,20 + 1.271,70 + 1.039,50 + 1.254,75 podijeljeno zbrojem površina trosobnih stanova od 563,38 = 62,80 + 100,00 + 80,17 + 82,68 + 84,78 + 69,30 + 83,65 m2). Kada površinu spornog stana od 93,25 m2 pomnožimo tom cijenom od 28,81 kunu/m2 dobije se cijena od 2.686,49 od koje, kada se odbije zaštićena najamnina od 576,66 kune se dobije svota od 2.109,83 kuna (što bi predstavljalo razliku između tržišne i zaštićene najamnine). Kada se pak dobivena cijena po m2 dvosobnih i trosobnih stanova zbroji, dakle 26,20 + 28,81 dobije se cifra od 55,01 koja podijeljena s 2 daje prosječnu cijenu od 27,5 kuna po m2, što pomnoženo površinom tužiteljičina stana od 93,25 daje svotu od 2.564,84, što umanjeno za visinu zaštićene najamnine od 576,66 kuna daje svotu od 1.988,18 kuna (što bi predstavljalo razliku između tržišne i zaštićene najamnine). S obzirom na sve navedene veličine ovaj sud je našao dokazanim da je tužiteljica gubila mjesečno 2.000,00 kuna zbog nemogućnosti da stan iznajmljuje po tržišnoj cijeni, što joj je već pravomoćno i dosuđeno, a neosnovanim zahtjev tužiteljice da joj tužena plati više od toga, radi čega je u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 373. a stavak 1. točka 2. ZPP-a.

 

O troškovima postupka odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 29. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi