1

Poslovni broj:UsImio-89/20-2

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S, M, iz Z., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, izvan rasprave, 29. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/19-01/03361981896, Urbroj: 341-99-05/3-19-3095 od 24. svibnja 2019.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika od 24. svibnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja  Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Klasa: UP/I-140-03/19-01/0336198196, Urbroj: 341-25-05/3-19-37929 od 26. veljače 2019., kojim je tužitelju priznato počevši od 1. svibnja 2018. pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 1.332,78 kuna mjesečno.

Tužitelj je kod Upravnog suda u Zagrebu podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika od 24. svibnja 2019., koji spis je zaprimljen kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: UsI-2272/19. Iz obavijesti Ureda predsjednika ovog suda, broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020. razvidno je da je rješenjem predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-122/2020-2 od 23. siječnja 2020. po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu navedeni predmet ustupljen ovom sudu u rad.

           Tužitelj u pravovremeno podnesenoj tužbi protiv osporenog rješenja tuženika, u bitnom navodi da nije točno da je podnio zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu tek 12. listopada 2018., već da je to bila nadopuna zahtjeva, koji da je podnesen dana 29. rujna 2014., što da je i dokazano odgovorom i traženjem dopune od strane Područne službe HZMO-a od dana 30. listopada 2014. Predlaže da Sud izvrši uvid u žalbu od 4. travnja 2019. Na osnovu navedenog smatra da se obiteljska mirovina treba priznati od 1. travnja 2014. godine. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika.

           Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužbeni zahtjev nije osnovan. Osporeno rješenje doneseno je u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

 

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Kako tužitelj osporava samo primjenu materijalnog prava, te kako stranke nisu izričito zahtjevale održavanje rasprave u smislu odredbe iz članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12. i 152/14, 94/16 i 29/17, nastavno: ZUS), sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS) ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama je sporno je li tužitelju, udovcu umrle supruge N. M.,  pravilno i zakonito određena isplata obiteljske mirovine s danom 1. svibnja 2018., odnosno sporna je zakonitost rješenja tuženika.

Odredbom članka 123. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18 – dalje: ZOMO-a), propisano je da se postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Prema pak odredbi članka 72. stavak 1. ZOMO-a, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za mirovinu za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.   

Iz podataka spisa proizlazi da je N. M. bila korisnica prava na invalidsku mirovinu prema rješenju Područne službe u Z., počevši od 6. studenog 1995. i da je imenovana umrla 25. travnja 2008.

Nadalje je iz podataka spisa razvidno da je rješenjem Područne službe u Z. od 27. svibnja 2008., djetetu umrle korisnice mirovine D. M. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 25. travnja 2008., koje pravo mu je prestalo rješenjem Područne službe u Z. od 4. veljače 2011., a isplata mu je obustavljena s danom 28. veljače 2011.

Tužitelj je 29. rujna 2014. Područnoj službi u Z. dostavio podnesak u kojem je naveo kako su on i njegov sin ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu i to sin sa pravom na isplatu, a tužitelj bez prava na isplatu. U tom podnesku postavio je upit radi čega mu nisu počeli sa isplatom obiteljske mirovine nakon što je ponovno stekao pravo na istu, odnosno kada ga je poslodavac odjavio i prestao uplaćivati doprinose u mirovinsko fond.

Povodom navedenog podneska prvostupanjsko tijelo je dopisom od 30. listopada 2014. obavijestilo tužitelja kako mu rješenjem od 27. svibnja 2008. nije priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. supruge N. M., niti je to zatražio ranijim podneskom, a ujedno je tužitelj obaviješten da vlastoručno potpisanom izjavom može zatražiti ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu.

Postupajući po citiranoj obavijesti tužitelj je podneskom od 12. listopada 2018., koji je dopunio i podneskom od 18. siječnja 2019. zatražio priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. 

Imajući u vidu navedeno, zakonito je i pravilno tužitelju priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. svibnja 2018., sukladno članku 72. stavku 1. ZOMO, u svezi s člankom 123. ZOMO-a, odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

           S obzirom na podatke spisa predmeta, te imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku   odredbu, ovaj sud osporeno drugostupanjsko rješenje nalazi pravilnim i zakonitim, dok prigovore tužitelja koji su iznijeti u tužbi sud nalazi neosnovanim.

Slijedom iznesenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.

 

 

 

U Splitu, 29. travnja 2020.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju S. M., Z.,

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Z., A. Mihanovića 3, uz Obavijest od 30. siječnja 2020.;

-          u spis broj UsI-89/20.

 

 

Rj. I. Temeljem članka 11. stavak 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18) tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi;

                              II. Spis kal 30 dana.