1                                           

                                     Poslovni broj: 38. K-56/20-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

                                                                                                  Poslovni broj: 38. K-56/20-2

 

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariju Lokasu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Živković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A. S. zbog kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 148. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje KZ), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja I. K., zastupanog po punomoćniku odvjetniku G. D., podnesene dana 09. siječnja 2020. godine, dana 29. travnja 2020. godine

 

r i j e š i o   j e

 

              Na temelju članka 355. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu ZKP) odbacuje se privatna tužba privatnog tužitelja I. K., zastupanog po punomoćniku odvjetniku G. D., podnesena dana 09. siječnja 2020. godine protiv okrivljene A. S. zbog kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ-a.

 

Obrazloženje

Privatni tužitelj I. K., zastupan po punomoćniku G. D., podnio je dana 09. siječnja 2020. godine privatnu tužbu protiv okrivljene A. S. zbog kaznenog djela teškog sramoćenja iz članka 148. stavka 1. i 2. KZ-a.

 

Ispitujući prethodno podnijetu privatnu tužbu na temelju članka 525. ZKP-a sud je utvrdio da u konkretnom slučaju djelo koje je predmet optužbe (kazneno djelo teškog sramoćenja iz članka 148. KZ-a) više nije propisano kao kazneno djelo. Naime, u međuvremenu od činjenja radnji koje se stavljaju na teret okrivljenoj (04. prosinca 2019. godine) kada je na snazi bio Kazneni zakon (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18) do dana donošenja ove odluke, stupile su na snagu 01. siječnja 2020. godine izmjene i dopune Kaznenog zakona (NN broj 126/19 od 24. prosinca 2019. godine, dalje: Izmjene i dopune KZ/19) kojim kazneno djelo teškog sramoćenja po nazivu i zakonskom opisu više nije propisano kao kazneno djelo.

 

Člankom 3. stavkom 2. KZ-a propisano je ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmjeni jednom ili više puta primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja dok stavak 3. istog članka propisuje ako se u slučajevima iz stavka 2. izmjeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji.

 

Izmjenama i dopunama KZ/19 brisan je članak 148. KZ-a budući kazneno djelo teškog sramoćenja po nazivu i zakonskom opisu više nije propisano kao kazneno djelo, pa je stoga novi, izmijenjeni, Kazneni zakon blaži za počinitelja, također sud je ispitivao postojanje pravnog kontinuiteta predmetnog činjeničnog opisa privatne tužbe tj. pokušao je podvesti navedeni činjenični opis, za koji je isključivo vezan, pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog, izmijenjenog KZ-a te je utvrdio da ne postoji niti pravni kontinuitet da se takvo činjenično stanje, u konkretnom slučaju, podvede pod biće nekog drugog kaznenog djela (članak 3. stavak 3. KZ-a). Nadalje, sud je u konkretnom slučaju ispitao nisu li u opisanom ponašanju okrivljene ostvarena obilježja lakšeg kaznenog djela iz iste glave KZ-a (XV). Obzirom kazneno djelo uvrede, prema zapriječenoj kazni, je blaže kazneno djelo od nekadašnjeg kaznenog djela teškog sramoćenja, sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati da li činjenični opis predstavlja obilježje kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju tužitelja za koju nije vezan ukoliko se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano.

 

Analizirajući činjenični supstrat privatne tužbe sud je utvrdio da isti predstavlja činjenične tvrdnje, a ne negativan vrijednosni sud koji sankcionira kazneno djelo uvrede, pa navedeni činjenični supstrat ne sadrži obilježja kaznenog djela uvrede.

 

Slijedom navedenog, razvidno je da opisano djelo koja se stavlja okrivljenoj na teret privatnom tužbom zbog nemogućnosti podvođenja činjeničnog opisa pod biće ijednog kaznenog djela iz KZ-a (nakon Izmjena i dopuna KZ/19), nije kazneno djelo, zbog čega je privatnu tužbu, na temelju citiranih zakonskih odredbi u izreci rješenja, valjalo odbaciti.

 

U Zagrebu, 29. travnja 2020. godine.

 

Zapisničar:                                                                                                                          SUDAC:

Marija Živković, v.r.                                                                                                                           Darijo Lokas, v.r.                                                              

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 3 (tri) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

 

DNA:

1. privatni tužitelj I. K. iz Z.;

2. punomoćnik odvj. G. D., Z.;

3. okrivljena A. S. iz Z.;

4. u spis.