- 1 -              Rev 804/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 804/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja,Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. P. OIB: ... iz S. P. u Š., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., protiv tuženika H., pravna osoba za upravljanje vodama, Z. OIB: ... Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko-istarskih slivova, R., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž -2229/2017-2 od 7. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-410/2017-9 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2229/2017-2 od 7. prosinca 2017. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-410/2017-9 od 13. lipnja 2017. u pobijanom dijelu, točka I.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.493,75 kn, s time da na iznos od 825,00 kn teku zatezne kamate od 13. lipnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj Ovr-19/2016-2 od 20. siječnja 2016. kojom je određena ovrha radi naplate iznosa od 669,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2016. do isplate. Pod točkom II. naloženo je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 825,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana. Točkom III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima, točkama I. i II., te je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom za iznos od 669,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2016. do isplate. Točkom II. naloženo je tužitelju da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske presude 7. prosinca 2017. do isplate, u roku od 8 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj. Predlaže dopustiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku odluku te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku presudu u cijelosti. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužitelj u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

„Da li povremene tražbine koje proizlaze iz odluka tijela javne vlasti, a dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku od 10 godina?“

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1369/2017 od 2. kolovoza 2017., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-655/10-2, Rev-110/07-2 i Rev-568/06-2.

 

Odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1369/2017 od 2. kolovoza 2017. odnosi se na isplatu naknade za uređenje vode. Spornim je u postupku bilo pitanje zastare potraživanja tuženika koje je bilo određeno rješenjem donesenim u upravnom postupku. Sud je u tom predmetu primijenio odredbu članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), ocijenivši da se radi o tražbini davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima i koja stoga zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

 

U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-655/10-2 od 17. rujna 2014. predmet spora bio je zahtjev za isplatu osobne invalidnine, ortopedskog dodatka i posebnog doplatka u visini od 50%, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja donesenog u upravnom postupku. Sud je djelomično uvažio istaknut prigovor zastare, jer se radi o povremenom potraživanju i primijenio je odredbu članka 379. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91) u vezi s člankom 372. stavkom 1. ZOO/91 kojim je propisan rok od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

 

U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-110/07-2 od 12. ožujka 2008. radi se o zahtjevu za isplatu mirovine, u tijeku postupku bio je istaknut prigovor zastare. Pitanje zastare sud je ocijenio primjenom odredbi članka 379. stavka 2. i članka 372. stavka 1. ZOO/91, jer se po ocjeni suda radilo o povremenom potraživanju.

 

Stoga navedenim odlukama nije se dovelo u sumnju zauzeto pravno stajalište u pobijanoj presudi jer nisu činjenično ni pravno istovjetne sa predmetom spora.

 

Pobijana drugostupanjska presuda, međutim u suprotnosti je sa pravnim shvaćanjem iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1562/17 od 3. listopada 2017., Rev-9/17 od 11. srpnja 2017., Rev-2846/14 od 4. svibnja 2016., Rev-3035/14 od 30. ožujka 2016., a u kojima je navedeno da zastara tražbine po osnovi vodnih doprinosa i naknade za zaštitu voda, se računa prema članku 94. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dalje u tekstu OPZ-a) u vezi s člankom 74. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 153/09, 90/11., 53/13., 154/14., 119/15. i 120/16., dalje u tekstu: ZFVG-a).

 

Člankom 94. stavkom 1. OPZ-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zauzeo pravno stajalište da je prigovor zastare u konkretnom predmetu osnovan, jer je došlo do nastupa zastare za tražbine tuženika dospjele 2009. i 2010., te je pravilno izračunao početak, tijek i nastup zastare, u skladu s člankom 94. stavkom 1. OPZ-a u vezi s člankom 42. stavkom 1. ZFVG-a.

 

Drugostupanjski sud je zauzeo pogrešno pravno shvaćanje o primjeni 10 godišnjeg zastarnog roka iz čl. 233. stavka 1. ZOO, jer se u ovom sporu radi o odluci nadležnog tijela javne vlasti kao ovršnoj ispravi, smatrajući da taj rok nije protekao do utuženja, pa samim time nalazi neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Slijedom navedenoga, ispunjeni su uvjeti za dopuštenost revizije, jer je odluka u ovom predmetu donesena suprotno pravnim shvaćanjima u ranije navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi Rev-1562/17, Rev-9/17, Rev-2846/14 i Rev-3035/14).

 

Radi navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku, na temelju članka 395. stavka 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

 

Temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka, te je tužitelju s obzirom da je u cijelosti uspio u postupku (članak 154. stavak 1. i 155. ZPP-a) dosuđen trošak postupka koji se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje u prvostupanjskom postupku, sve sukladno Tbr.7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) u visini 500,00 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 125,00 kn, sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (13. lipnja 2017.) prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), trošak sudskih pristojbi, za tužbu u iznosu od 100,00 kn prema Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi koja čini sastavni dio  Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110715, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i za presudu u iznosu od 100,00 kn prema Tar.br. 2. stavak 1.Tarife sudskih pristojbi te trošak za sastav revizije u iznosu od 668,75 kn (375,00 kn uvećano za PDV 25%) prema Tbr. 10/6 točka 2. Tarife i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 200,00 kn prema Tar.br. 3.stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.