- 1 -              Rev 285/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 285/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. K. K. iz D. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnik E. S. K., odvjetniku Z., protiv tuženika M. C. C. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici E. J., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. P., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1545/19-4 od 12. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-577/14 od 5. ožujka 2015., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točci I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koji je tuženi M. C. C. d.o.o. iz Z., OIB: ... donio dana 29.8.2011.god., i koju Odluku je tužiteljica Đ. K. K. iz D. Z., OIB:... primila dana 31.8.2011. god., kojom odlukom je izvanredno otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen od strane tuženog kao poslodavca sa tužiteljicom kao radnicom dana 1.8.2010. god. na temelju kojeg je tužiteljica kod tuženog obavljala poslove na radnom mjestu prodajnog predstavnika za dostavu, koja odluka tuženog nije ukinuta po zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice, slijedom čega se utvrđuje da radni odnos tužiteljice Đ. K. K. kod tuženog poslodavca M. C. C. d.o.o. nije prestao temeljem te odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

2. Nalaže se tuženom platiti tužiteljici iznos od 165.174,46 kn, zajedno sa zateznim kamatama u visini te kamate po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku na:",

pojedinačno navedene iznose i sa tijekom od određenog dana pa do isplate sve pobliže označeno u toj točci izreke.

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

U točci II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.575,00 kn u roku od 8 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana pa je gore navedena presuda prvog stupnja potvrđena.

 

Protiv navedene presuda suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica. Poziva se na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači zajedno s presudom suda prvog stupnja tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.

 

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kad je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 29. kolovoza 2011. i zahtjev tužiteljice za isplatu joj plaće u iznosu od 165.174,46 kn za razdoblje od otkaza pa do rujna 2013.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja da je:

 

- tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prodajni predstavnik od 2001. s time da je posljednji ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. kolovoza 2010. prema kojem je tužiteljica trebala u obavljanju poslova toga radnog mjesta terenskim radom pronalaziti kupce, obilaziti postojeće kupce radi narudžbi robe, ali nije bila ovlaštena primati gotovinsko plaćanje,

 

- da je tužiteljica primila od kupca T. M. na svoj tekući račun novac namijenjen tuženiku za plaćanje računa za isporučenu robu 17. kolovoza 2011., a uplatila je taj iznos tek po pozivu tuženika na blagajni tuženika 19. kolovoza 2011.,

 

- da je zbog navedenog učina tuženik smatrajući takvo ponašanje teškom povredom obveze iz radnog odnosa ocijenio opravdanim razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je takvo ponašanje suprotno odredbama čl. 61. Pravilnika o radu tuženika, kao i protivno proceduri ORG 218 o dostavi kupcima i uputama poslodavca,

 

- da je Uprava društva 16. srpnja 2003. donjela Odluku ... koja se odnosi na potpisivanje dokumenata vezanih uz zaposlenike (zasnivanje i raskid radnog odnosa) prema kojoj sve odluke potpisuju dvije osobe i to za radnike, u koje spada i tužiteljica,

 

- da su odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici potpisale dvije osobe i to član Uprave društva i Direktor veleprodajnog centra S. (Stor Manager).

 

Slijedom takvih utvrđenja pravilnim se ukazuje zaključak drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi da su odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici potpisale ovlaštene osobe tuženika temeljem Odluke tuženika od 16. srpnja 2003. U-17/2003 donesene sukladno odredbi iz čl. 422. st. 1. i 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03).

 

Nadalje, pravilan je zaključak da ponašanje tužiteljice u smislu da prima gotovinsko plaćanje na svoj račun od strane kupca predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega je tuženik imao opravdani razlog otkazati tužiteljici izvanrednim otkazom ugovor o radu.

 

Time je tuženik postupio sukladno odredbi iz čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09).

 

Revizijskim navodima tužiteljica odluku suda nije ničim dovela u sumnju jer je prema izvatku iz sudskog registra u konkretnom predmetu, pobijanom presudom (list 41-43 spisa) utvrđeno koje su navedene osobe ovlaštene za zastupanje pa je tako navedeno da član uprave J. F. zastupa društvo s drugim članom uprave zbog čega u pobijanoj presudi drugostupanjski sud nije pogrešno, a kako se to smatra revizijom, protumačio opseg i doseg odluke tuženika od 16. srpnja 2003. o postojanju ovlasti osoba potpisnika za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

 

Valjalo je stoga u svemu reviziju tužiteljice kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.