- 1 -              Rev 1379/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1379/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., protiv tuženika I. Č. iz B., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5662/15-2 od 16. veljače 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8850/2013-19 od 17. veljače 2015., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika I. Č. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 31. ožujka 2009. poslovni broj Ovrv-3048/09 doneseno od strane javnog bilježnika M. B., Z., u dijelu pod točkom I kojim se nalaže I. Č. iz Z., da tužitelju H., Z., ..., OIB: ..., u roku 15 dana isplati iznos od 638.114,01 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 3.365,00 kn od 17. veljače 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 3.365,00 kn od 16. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 3.365,00 kn od 21. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 4.105,30 kn od 17. veljače 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 4.105,30 kn od 15. rujna 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 4.105,30 kn od 16. studenoga 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 314.198,04 kn od 29. studenoga 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 2.738,75 kn od 7. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 1.909,30 kn od 14. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 38.150,00 kn od 28. veljače 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 233.457,02 kn od 14. lipnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

- na iznos od 25.250,00 kn od 21. lipnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

 

kao i da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 13.895,80 kn zajedno sa zateznim kamatama na isti tekućim od 31. ožujka 2009. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Ukida se kao neosnovano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 31. ožujka 2009. poslovni broj Ovrv-3048/09 doneseno od strane javnog bilježnika M. B., Z., ..., u dijelu pod točkom I. kojom se naleže tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 73,20 kn i zateznom kamatom na isti.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška predmetnog parničnog postupka iznos od 24.968,75 kn zajedno sa zateznim kamatama na isti tekućim od 17. veljače 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8850/13-19 od 17. veljače 2015. u dijelu pod točkama I. i III. izreke presude.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.“

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

„Odbacuje se dopuna žalbe tuženika izjavljena dana 23. ožujka 2015. kao nepravovremena.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza grafološkim vještačenjem u odnosu na spornu tvrdnju da mu je uz poziv za raspravu od 8. ožujka 2006. dostavljen podnesak tužitelja s tužbom, prilozima i pozivom da se umiješa u parnicu, koje činjenice je tuženik istaknuo u žalbi, a na što se sud drugog stupnja nije očitovao, zbog čega da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Na navode tuženika valja odgovoriti da presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Nadalje, sud drugog stupnja u obrazloženju pobijane presude odgovorio je na sve žalbene razloge koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te na one koje je morao uzeti u obzir po službenoj dužnosti, zbog čega nije ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Navode revizije tuženika kojima prigovara utvrđenju nižestupanjskih sudova i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja.

 

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi u omjeru 80% proizašlog iz štetnog događaja od ... u kojem je smrtno stradao R. J., a tužitelj je njegovima srodnicima na ime naknade štete i zastupanja isplatio zatraženu naknadu.

 

I u ovom stupnju sporno je je li tuženik u ovom postupku bio uredno obaviješten o otpočetoj parnici u predmetu broj Pn-74/06 te s tim u vezi postojanje intervencijskog učinka predmetne parnice u odnosu na tuženika u ovom postupku kao osobe koja je u tom postupku pravomoćno utvrđena odgovornom za nastanak štetnog događaja u omjeru 80%.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tuženik kao sudionik prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao sada pok. R. J. ... upravljao neosiguranim i neregistriranim traktorom,

 

- da iz spisa poslovni broj Pn-74/06 proizlazi da su 5. siječnja 2006. tužitelji E., I., T., M. i M. J., roditelji i braća pokojnog R. J., podnijeli tužbu protiv H. (tužitelja u ovom postupku) radi naknade nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliske osobe R. J. u štetnom događaju,

 

- da je po prijedlogu tužitelja u predmetnom postupku od 8. ožujka 2006. sud I. Č. (tuženiku u ovom postupku) dostavio obavijest o otpočetoj parnici koju je tuženik zaprimio 11. srpnja 2006. zajedno sa pozivom za ročište za 4. listopada 2006. na koje je pozvan u svojstvu svjedoka (a što je razvidno iz dostavnice koja se nalazi na poleđini lista 72 spisa broj Pn-74/06) te na koje ročište je pristupio i dao iskaz u tom postupku,

 

- da je u navedenom postupku pravomoćnom presudom od 31. listopada 2007. broj Pn-74/06 utvrđena aktivna legitimacija E., I., T., M. i M. J., pasivna legitimacija H. te odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru 80%,

 

- da je tužitelj zbog smrti oštećenika njegovim nasljednicima (roditeljima i braći) na temelju pravomoćne presude broj Pn-74/06 od 31. listopada 2007. isplatio zatraženu naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliskog srodnika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka,

 

- da nije sporna visina tužbenog zahtjeva,

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni ocjenjujući neosnovanim prigovor tuženika da nije bio uredno obaviješten o otpočetoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP, (obzirom da je iz dostavnice razvidno da sa pozivom za ročište tuženiku je dostavljen i dopis suda od 8. ožujka 2006. kojim ga se obavještava o otpočetoj parnici zajedno sa podneskom H. od 16. veljače 2006., tužbom i prilozima) te je imao mogućnost umiješati se u navedenu parnicu na strani H. i u istoj isticati sve relevantne prigovore, zbog čega pravomoćna presuda donesena u parnici navedenih oštećenika i tužitelja od 31. listopada 2007. broj Pn-74/06 proizvodi intervencijski učinak u odnosu na tuženika kao osobu koja je u tom postupku pravomoćno utvrđena odgovornom za nastanak štetnog događaja u omjeru 80%, zbog čega tuženik nije u mogućnosti u ovom postupku isticati prigovore vezane uz njegovu odštetnu odgovornost. Kako je tuženik učinio nespornim utuženu visinu štete isplaćene s osnova predmetnog štetnog događaja od 1. kolovoza 2005., a utvrđeno je da je tužitelj u ovom postupku sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu podmirio dosuđenu nastalu štetu po predmetnom štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik u omjeru 80%, to je sud prvog stupnja odlučio kao u izreci.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i potvrdio presudu suda prvog stupnja ocjenjujući pravilnim stav suda prvog stupnja da je tuženik bio uredno obaviješten o otpočetoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP, a propustio je sudjelovati kao umješač u parnici koja se vodila između oštećenih i tužitelja kao osiguratelja, zbog čega ne može u ovoj regresnoj parnici isticati prigovore koje je mogao isticati u parnici u kojoj je propustio sudjelovati kao umješač. Stoga je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju u ovom postupku utuženu tražbinu, a koju je tužitelj naknadio oštećenima (srodnicima) smrtno stradaloga R. J., sukladno utvrđenom omjeru odgovornosti tuženika u nastanku štetnog događaja 80%.

 

Tuženik u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da se intervencijski učinak može odnositi samo na stranku koja se kao umješač umiješala u parnicu, a ne na stranku koja to nije učinila. Na navode tuženika valja odgovoriti da su pravilno nižestupanjski sudovi na temelju izvedenih dokaza utvrdili da je tuženik u tom postupku (Pn-74/06) uredno obaviješten o otpočetoj parnici (list 52 spisa). U situaciji kada je tuženik uredno obaviješten o otpočetoj parnici, a propustio je kao štetnik sudjelovati kao umješač u parnici između oštećenika i osiguravatelja, iako ga je osiguravatelj pozvao da se umiješa u parnicu, to se neodlučnima ukazuju navodi tuženika da se intervencijski učinak može odnositi samo na stranku koja se kao umješač umiješala u parnicu. Stoga regresni vjerovnik (u ovom slučaju tužitelj) ima pravo pozivati se na intervencijski učinak pravomoćne presude donesene u prijašnjoj parnici koju je treća osoba vodila protiv regresnog vjerovnika kao dužnika što bi značilo da više ne bi tuženik mogao isticati one prigovore koje je bio ovlašten isticati prema oštećenima (pravnim sljednicima pok. R. J.), neposredno, dakle i prigovore koji se tiču opsega odgovornosti, osnovanosti zahtjeva i visine štete.

 

Slijedom navedenog, kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.