Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 173/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Č. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz P., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž R-22/2019-2 od 23. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. Pr-361/18-64 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž R-22/2019-2 od 23. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. Pr-361/18-64 od 24. svibnja 2019.
U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio isti odbaciti kao nedopušten. Zatražio je trošak odgovora.
U podnesenom prijedlogu tuženica postavlja dva pitanja za koja ovaj revizijski sud, a postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ocjenjuje da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Ovo stoga što nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu, jer je o tim pitanjima već Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo svoja stajališta.
Odgovor na postavljeno pitanje pod 1. ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Konkretni slučaj ima u vidu situaciju jednokratnog dežurstva propisanog čl. 128. Službovnika oružanih snaga o kojem je već shvaćanje iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama br. Revr-1313/14 od 8. studenog 2016. i Revr-752/13 od 29. studenog 2016., te Revr-923/14 od 29. studenog 2016., Revr-1032/13 od 29. studenog 2016. i Revr 482/17 od 6. veljače 2018. i Revr-1712/14 od 29. studenog 2016.
U odnosu pak na drugo postavljeno pitanje ovaj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio na isto takvo pitanje postavljeno u nizu svojih odluka, a i u odluci u ovoj pravnoj stvari Revr-1767/14-2 od 20. srpnja 2016.
Kako stoga u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, za dopuštenost revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.