- 1 -              Rev 2314/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2314/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. L. iz L., koju zastupa punomoćnik Ž. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika-protutužitelja O. d.d. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici M. i V. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., radi pobijanja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-148/2018-2 od 24. svibnja 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-381/17-6 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice M. L. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju O. P. d.d. iz O., ..., OIB: ..., da tužitelja-protutuženika M. L. iz L., ..., OIB: ..., vrati na poslove skladištara rezervnih dijelova, HTZ opreme i potrošnog materijala i prizna mu sva prava iz radnog odnosa, sve u roku od osam dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju O. P. d.d. O., OIB: ..., da tužitelju-protutuženiku M. L. iz L., ..., OIB: ..., isplati bruto plaću za razdoblje od 1. lipnja 2017. do dana povratka na posao i to bruto plaću u iznosu od 3.879,22 kuna sve uvećano za zateznu kamatu po stopi od 7,68 % godišnje koja teče na taj iznos od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju-protutuženiku nadoknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjenama Odluke o kamatnim stopama, tekućem od dana presuđenja pa do isplate.

 

IV/ Odbacuje se protutužba tužitelja-protutuženika, koja glasi:

 

"Utvrđuje se da radni odnos M. L. iz L., ..., OIB: ..., prestaje sudskim raskidom ugovora o radu sa danom zaključenja glavne rasprave.

 

Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete sudskog raskida ugovora o radu isplati 5 (pet) prosječnih neto plaća"

 

u cijelosti kao nedopuštena.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Protivnik osiguranja O. P. d.d. O., OIB: ..., dužan je odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana primitka ovoga rješenja, vratiti predlagatelja osiguranja M. L. iz L., ..., OIB: ..., na radno mjesto skladištara rezervnih dijelova, odnosno, poslove koje je obavljao do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a sve pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kuna.

 

Nalaže se protivniku osiguranja, da predlagatelju osiguranja od dana donošenja ovoga rješenja svakomjesečno isplaćuje pripadajuću plaću, za one poslove koje je obavljao prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 1997. godine i pripadajućih Aneksa broj I. od 15. studenog 2001. godine i II. Aneksa od 24. lipnja 2011. godine, do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu najkasnije do 15-tog dana  u mjesecu za protekli mjesec, kao i sva druga materijalna prava koja mu pripadaju kao radniku, na tom radnom mjestu, odnosno na tim poslovima.

 

Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka."

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 16 Pr-381/17-6 od 04. travnja 2018. godine:

 

- potvrđuje u točki II izreke u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena naknada plaće u bruto iznosu od 3.879,22 kuna mjesečno za vremensko razdoblje od 01. lipnja 2017. godine pa do 28. veljače 2018. godine, zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos naknade plaće počevši od šesnaestog u mjesecu na iznos plaće iz prethodnog mjeseca,

 

- preinačuje u preostalom dijelu, pa se sudi:

 

1.) Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku O. d.d. iz O., ..., OIB: ..., da tužiteljicu M. L. iz L., ..., OIB: ..., vrati na poslove skladištara rezervnih dijelova, HTZ opreme i potrošnog materijala i prizna joj sva prava iz radnog odnosa, sve u roku od osam dana.

 

Nalaže se tuženiku O. d.d. O., OIB: ..., da tužiteljici M. L. iz L., ..., OIB: ..., isplati bruto plaću za razdoblje od 1. ožujka 2018. godine pa  do dana povratka na posao u iznosu od 3.879,22 kuna mjesečno sve uvećano za zateznu kamatu po stopi od 7,68 % godišnje koja teče na taj iznos od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku od osam dana."

 

2. Određuje se da radni odnos tužiteljice M. L. iz L., ..., OIB: ..., kod tuženika O. d.d. iz O., ..., OIB: ..., prestaje sudskim raskidom sa danom 28. veljače 2018. godine.

 

3. Nalaže se tuženiku O. d.d. iz O., ..., OIB: ..., da tužiteljici M. L. iz L., ..., OIB: ..., s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 19.396,10 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2017. godine, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.

 

4. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:

 

"Protivnik osiguranja O. d.d. O., OIB: ..., dužan je odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana primitka ovoga rješenja, vratiti predlagateljicu osiguranja M. L. iz L., ..., OIB: ...., na radno mjesto skladištara rezervnih dijelova, odnosno, poslove koje je obavljala do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a sve pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kuna.

 

Nalaže se protivniku osiguranja, da predlagateljici osiguranja od dana donošenja ovoga rješenja svako mjesečno isplaćuje pripadajuću plaću, za one poslove koje je obavljala prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 1997. godine i pripadajućih Aneksa broj I. od 15. studenog 2001. godine i II. Aneksa od 24. lipnja 2011. godine, do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu najkasnije do 15-tog dana  u mjesecu za protekli mjesec, kao i sva druga materijalna prava koja mu pripadaju kao radniku, na tom radnom mjestu, odnosno na tim poslovima.

 

Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka."

 

5.) Nalaže se tuženiku O. d.d. iz O., ..., OIB: ..., da tužiteljici M. L. iz L., ..., OIB: ..., isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 2.700,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,tekućem od 04. travnja 2018. godine pa do isplate, u roku od 8 dana."

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine presudu suda drugog stupnja i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovni postupak, podredno da pobijanu presudu preinači i potvrdi presudu suda prvog stupnja. Traži trošak sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukazuje da su u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama proturječni uslijed čega da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to iz razloga jer je tuženik u žalbenom postupku iznio razlog zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć (ukidanje radnog mjesta tužiteljice), a što da predstavlja iznošenje novih činjenica i novih dokaza koje u žalbenom postupku nije dopušteno. Na navode tužiteljice valja odgovoriti da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je nakon ukidanja prvostupanjske presude, glavna rasprava počela iznova (list 130 spisa) te je tuženik imao pravo na ročištu iznositi nove činjenice i nove dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi vraćanja na poslove skladištara rezervnih dijelova, HTZ opreme i potrošnog materijala te naknade bruto plaće za razdoblje od 1. lipnja 2017. do vraćanja na rad s time da je u predmetnoj parnici pravomoćnom presudom od 13. srpnja 2017. utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika od 21. ožujka 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice te da joj radni odnos temeljem te odluke nije prestao te je tužiteljici dosuđena i naknada plaće za razdoblje od donošenja navedene nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu do mjeseca svibnja 2017., kao i protutužbeni zahtjev tuženika radi sudskog raskida ugovora o radu.

 

Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja da je u predmetnoj parnici pravomoćnom presudom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici utvrđena nedopuštenom te da slijedom toga radni odnos tužiteljice nije prestao, naložio je tuženiku vraćanje na rad tužiteljice na radno mjesto, pobliže navedeno u izreci presude te isplatu naknade plaće za razdoblje od mjeseca lipnja 2017. pa do vraćanja na rad. U odnosu na zahtjev protutuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, sud prvog stupnja odbacio je protutužbu ocjenjujući da tuženik kao poslodavac nije bio ovlašten protutužbom zahtijevati sudski raskid ugovora o radu u smislu odredbe čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) jer tužiteljica ulazi u zaštićenu kategoriju radnika (kao član radničkog vijeća tuženika), kojem je ugovor o radu moguće, u skladu sa odredbom čl. 151. ZR-a, otkazati samo uz suglasnost radničkog vijeća, a koja je suglasnost je u konkretnom slučaju izostala, pa je za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici tuženik bio dužan prethodno ishoditi odluku suda kojom bi ta suglasnost bila nadomještena.

 

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, a koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP potvrdio je presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena naknada plaće za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 28. veljače 2018., a preinačio u dijelu kojim se nalaže tuženiku tužiteljicu vratiti na poslove skladištara rezervnih dijelova, HTZ opreme i potrošnog materijala i naknaditi bruto plaću za razdoblje od 1. ožujka 2018. do vraćanja na rad i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, dok je u dijelu koji se odnosi na zahtjev protutuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, sud drugog stupnja odredio sudski raskid ugovora o radu tužiteljice s danom 28. veljače 2018. i nalažio tuženiku da tužiteljici s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od pet prosječnih bruto plaća, sve u visini pobliže navedenoj u izreci presude.

 

Sud drugog stupnja ocijenio je pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda o nedopuštenosti protutužbe tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu jer je shvaćanje drugostupanjskog suda da u situaciji kada je odluka o otkazu ugovora o radu utvrđena nedopuštenom, neovisno o razlogu nedopuštenosti, i poslodavac i radnik imaju pravo tražiti sudski raskid ugovora o radu, zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odbacivanju protutužbe tuženika kao nedopuštene.

 

Sud drugog stupnja koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP, a polazeći od utvrđenja, da je nakon ukidanja prethodno donesene presude, tuženik na pripremnom ročištu kao razlog zbog kojeg nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć iznio činjenicu da je tužiteljičino radno mjesto za koje je imala sklopljen ugovor o radu ukinuto još 2012. godine te da ona od tada ne obavlja poslove svog radnog mjesta, ali ni bilo kojeg drugog radnog mjesta, što ona ni ne spori u svom stranačkom iskazu, a isto da potvrđuju i saslušani svjedoci (M. B. B., M. B. i Z. B.) kao i da tužiteljica unatoč navedenom ne traži vraćanje na rad na poslove nekog drugog radnog mjesta, ocjenjuje kao okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, čime da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 125. st. 1. i st. 2. ZR-a, za sudski raskid ugovora o radu na zahtjev poslodavca.

 

Uzimajući u obzir da je i sam tuženik prilikom postavljanja zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu zatražio da se ugovor o radu tužiteljice sudski raskine s danom zaključenja glavne rasprave, to je sud drugog stupnja odredio sudski raskid ugovora o radu tužiteljice s danom 28. veljače 2018. (zaključenja glavne rasprave), pri čemu je polazeći od činjenica da tužiteljica živi u obiteljskoj kući s suprugom koji je u mirovini, da mu mirovina iznosi oko 3.000,00 kuna, da imaju kreditnih obveza, da s njima živi kći stara 28 godina koja nije zaposlena, kao i da je tužiteljica do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu kod tuženika ostvarila dvadeset godina radnog staža, ocijenio da tužiteljici s naslova sudskog raskida ugovora o radu pripada pravo na naknadu štete u visini od pet prosječnih bruto plaća.

 

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda nastavak radnog odnosa između stranaka moguć zbog čega da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je povodom žalbe tuženika prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu i odredio raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka, a tužiteljici dosudio naknadu štete u visini od pet prosječnih bruto plaća, umjesto osam prosječnih bruto plaća.

 

Odredbom čl. 125. st. 2. ZR-a propisano je da odluku o raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nije moguć, pri čemu poslodavac treba dokazati okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema ocjeni ovog suda, nakon što je u postupku pravomoćno utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, pravilno je drugostupanjski sud koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP ocijenio da je, u situaciji kada je radno mjesto tužiteljice ukinuto još 2012. godine te kada ne postoji mogućnost njezinog vraćanja na poslove tog radnog mjesta, ali ni na neke druge poslove, te da ona od tada (2012. godine) ne obavlja poslove svog radnog mjesta, ali ni bilo kojeg drugog radnog mjesta, poslodavac na kojem je teret dokaza, dokazao postojanje objektivnih okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, zbog čega je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 125. st. 2. ZR) kada je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

 

U odnosu na visinu dosuđene naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od pet prosječnih bruto plaća, a koju tužiteljica osporava, imajući u vidu da je cilj dosuđenja naknade zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu i sudskog raskida tog ugovora materijalno osiguranje radnika u određenom razdoblju, prema ocjeni ovog suda, pravilno je drugostupanjski sud, a uzimajući pri tome u obzir osim zakonskih kriterija i druge okolnosti vezane za konkretne radne, životne i ekonomske prilike radnika, tužiteljici dosudio naknadu štete u visini od pet prosječnih bruto plaća (čl. 125. st. 1. ZR-a), zbog čega se suprotna izlaganja u reviziji ne mogu prihvatiti.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.