- 1 -              Rev 1959/2016-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1959/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz D. B., OIB: ..., zastupan po punomoćnici mr. sc. N. M., odvjetnici u Š., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-982/15-2 od 23. studenog 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2399/13 od 29. svibnja 2015., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. 1343/1 k.o. D. B. i to dijela označenog na skici vještaka mjernika J. G. od 25. ožujka 2015. slovima A-B-C-D-A površine 1.951 m2, dok je, u toč. II. izreke, tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 8.925,00 kn.

 

Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti (toč. I. izreke) te je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 2.250,00 kn (toč. II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženice i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, slijedom čega je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP (dakle ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa. Prema tome, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 369. st. 1. ZPP na koju se ukazuje revizijom. Naime, suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud može u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a st. 1. ZPP istu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući je to propisano st. 3. čl. 373.a ZPP. Prema tome, drugostupanjski sud je donoseći pobijanu presudu u okolnostima konkretnog slučaja postupio sasvim u skladu s odredbama čl. 373.a ZPP. Stoga, neosnovano revident ističe da je drugostupanjski sud kada je ocijenio da je prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP morao postupiti sukladno odredbi čl. 369. ZPP te rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istom prvostupanjskom sudu (ili ga ustupiti nadležnom prvostupanjskom sudu) radi održavanja nove glavne rasprave.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude na temelju izvanredne dosjelosti - poštenog posjeda kroz razdoblje od četrdeset godina prije 6. travnja 1941. i to putem posjedovanja od strane svog pravnog prednika, tužiteljevog djeda pok. L. R.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je tužitelj, na temelju valjane pravne osnove, u pravnom slijedu sa svojim prednicima, stekao pravo vlasništva na određenom dijelu prijeporne nekretnine.

 

Drugostupanjski sud je, koristeći procesna ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP, prihvatio žalbu tuženice te je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio. Naime, shvaćanje je suda drugog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti - poštenog posjeda kroz razdoblje od četrdeset godina prije 6. travnja 1941., na strani tužiteljeva djeda, slijedom čega u odnosu na tužitelja, koji tvrdi da je nasljeđivanjem iza djeda L. R. (kojega je naslijedio tužiteljev otac, a njega tužitelj), stekao vlasništvo prijepora, tužbeni zahtjev nije bilo moguće prihvatiti.

 

Prema odredbi pravnog pravila paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu bio je propisan posjed kroz četrdeset godina (ukoliko se radi o posjedu koji je barem pošten).

 

Imajući na umu navedeno pravno pravilo OGZ i prema ocjeni ovoga suda u okolnostima konkretnog slučaja kada prednik tužitelja nije bio u poštenom posjedu prijepora kroz zakonom (OGZ-om) propisano vrijeme, to je pravilno drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio, jer u takvoj situaciji niti tužitelj putem svog prednika - djeda L. R. nije mogao steći vlasništvo prijepora dosjelošću, a niti nasljeđivanjem iza njegove smrti.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

U slučaju iz st. 1. ovog čl. revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja upućuje na razloge iste, time da će se prema odredbi st. 2. čl. 396.a ZPP drugostupanjska presuda objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.