- 1 -              Rev 527/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 527/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. š. d.o.o., Z., I., OIB: ..., protiv tuženice H. d. d. - d.o.o., E. S., Pogon I., I., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1871/16 od 27. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-35/2015 od 21. siječnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1871/16 od 27. lipnja 2016., u cijelosti i sudi:

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Splitu, poslovni broj Pn-35/15 od 21. siječnja 2016. u cijelosti.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici da tužiteljici isplati iznos od 25.347,08 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2008. pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, a ujedno je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.555,16 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela tuženica zbog materijalnopravnog pitanja koje je prema njenoj ocjeni važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je o pitanju da li je tuženik odgovoran za štetu prilikom obavljanja zakonske obveze tužitelja i tuženika i to baš „čišćenja i uspostave sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama dalekovoda u svrhu smanjenja opasnosti i mogućih šteta od požara“, naročito u situaciji kad je dalekovod izgrađen na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske prilikom elektrifikacije 60-tih godina prošlog stoljeća te je nesmetano u funkciji i kontinuirano se održava više od 55 godina, čime će se postići jedinstvena primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?

 

U odnosu na postavljeno pitanje tuženica, kao razloge zbog kojega pitanje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odluci Županijskog suda u Zadru broj Gž-2356/14-2 od 12. rujna 2014. i u odluci Vrhovnog suda Hrvatske broj II Rev 62/80 od 18. studenog 1980. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači na način da se odbije žalba tužiteljice i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

Pitanje tuženice u suštini se svodi na pitanje postoji li protupravnost u njenom postupanju kada je posjekla drvnu masu na trasi ispod dalekovoda, a u odnosu na koju drvnu masu tužiteljica tvrdi da se nalazi unutar obuhvata šumskog gospodarskog područja kojim tužiteljica gospodari.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je pravo pitanje tuženice postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete počinjene na šumskoj vegetaciji koju joj je, prema njenim tvrdnjama, prouzročila tuženica sječom mlade borove kulture starosti 20 godina, dužine 700 m, širine 6 m, na šumskom zemljištu zv. „M. K.“ radi prosjeka koridora ispod postojećeg dalekovoda P. 14. listopada 2008.

 

Utvrđujući da je tuženica obavijestila tužiteljicu o namjeravanoj sječi raslinja ispod dalekovoda čemu se tužiteljica nije protivila te je obavijestila tuženicu da nema sredstva kako bi te radnje izvršila sama, iako je bila u obvezi osigurati ta sredstva, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti zaključivši da nema protupravnosti u postupanju tuženice koja je posjekla drvnu masu ispod dalekovoda, u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO). To iz razloga što je predmetna sječa učinjena u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj 58/93, 33/05 i 107/07 - dalje: ZZP) kojom je propisana obveza pravne osobe koja je vlasnik odnosno korisnik nekretnina na kojoj su izgrađene građevine ili građevinski objekti dužna prema propisima o zaštiti od požara u svojim općim aktima utvrditi mjere i poslove u vezi s provedbom i unapređenjem zaštite od požara te da je ta ista obveza utvrđena i za tuženicu na temelju čl. 26. tada važećeg Zakona o elektroprivredi („Narodne novine“, broj 31/90, 47/90, 61/91, 26/03 i 78/94, 111/99, 105/99, 51/01) i odredbama čl. 4. i čl. 32.a Zakona o energiji („Narodne novine“, broj 68/01,177/04,76/07 i 152/08). Pritom u postupku nije utvrđeno da bi predmetni dalekovod, koji egzistira još od 1960. u spornoj šumi u vlasništvu Republike Hrvatske, a kojom upravlja tužiteljica bio bespravno postavljen.

 

Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, obrazlažući da tuženica nije provela postupak izdvajanja i osnivanja prava služnosti, u smislu čl. 57. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 140/05, 82/06, 129/08 - dalje: ZŠ), a imajući na umu da na šumi i šumskom zemljištu nije moguće steći pravo služnosti dosjelošću, pri čemu visinu naknade predmetne štete, u iznosu od 25.347,08 kn, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka, pozivajući se na šumski odštetni cjenovnik tužiteljice, donesen u okviru čl. 63. st. 1. ZŠ. Dodaje da je bez utjecaja na odluku o sporu činjenica što je o sječi (o čišćenju šume) na trasi tuženičinog dalekovoda tužiteljica bila obaviještena.

 

Međutim, pravilno se revizijom ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u ovom slučaju.

 

Naime, u situaciji kada u postupku nije dovedeno u pitanje da bi tuženica ili njen pravni prednik bespravno postavili predmetni dalekovod u spornoj šumi kojom upravlja tužiteljica, a koji dalekovod kao takav egzistira još od 1960. i kada je čl. 15. i čl. 16. st. 1. toč. 7. Pravilnika o zaštiti šuma od požara („Narodne novine“, broj 26/03 - dalje: PZŠP) propisana obveza tužiteljice („pravne osobe koja temeljem posebnih propisa gospodari i upravlja šumama“) na poduzimanje preventivno-uzgojnih radova i to čišćenja i uspostave sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama dalekovoda u svrhu smanjenja opasnosti i mogućih šteta od požara, a čl. 13. Pravilnika o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih postrojenja i uređaja („Narodne novine“, broj 146/05 - dalje: PZZPEPU) propisano je da je nužno održavati i na odgovarajući način tretirati tlo ispod električnih uređaja i opreme u elektroenergetskim postrojenjima na otvorenom prostoru, da bi se izbjegla mogućnost zapaljenja raslinja te prijenos požara na druge dijelove postrojenja ili druge objekte (što se nadovezuje na spomenuti čl. 33.a Zakona o energiji gdje su propisane posljedice u slučaju nepravilnog i nedostatnog obavljanja energetske djelatnosti od strane tuženice), što je tuženica spornim postupanjem upravo i činila, samo neosnivanje prava služnosti na predmetnoj trasi ne dovodi do protupravnosti u tuženičinom postupanju. Tu treba imati u vidu i da je tuženica imala suglasnost tužiteljice da posiječe raslinje ispod koridora, kao i da je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila naknadu štete zbog posječene drvne mase, a ne isplatu naknade radi korištenja prava stvarne služnosti, niti prisilnu naplatu naknade za općekorisne funkcije šuma u smislu čl. 63. st. 1. ZŠ. Valja napomenuti i da tužiteljica nije tvrdila da bi sječa predmetnih borova bila neopravdano velika u odnosu na ono što je minimalno potrebno da bi se održavala sigurnost koridora ispod dalekovoda pa da bi joj, eventualno, nastala prekomjerna šteta u smislu čl. 1047. st. 3. ZOO.

 

Stoga je pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema protupravnosti u postupanju tuženice na opisani način.

 

Iz navedenih razloga valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

 

Tužiteljica nije tražila troškove žalbenog postupka, a tuženica nije tražila troškove revizijskog postupka pa ovaj sud o istome nije odlučivao.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.