- 1 -              Rev 3203/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3203/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz C., O., M., koju zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., protiv tuženika 1. M. S. iz R. i 2. L. S. iz R., koje zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-996/2012-4 od 10. srpnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-19/09-13 od 7. veljače 2012., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

1. Odbija se revizija tuženika M. S., kao neosnovana.

 

2. Odbija se revizija tuženice L. S., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-19/09-13 od 7. veljače 2012., odbijena je (toč. I. izreke) tužiteljica sa zahtjevima koji glase:

 

"Nalaže se tuženicima M. S. i L. S. da tužiteljici N. G. predaju u isključivi posjed pola dijela kuće u ... – takozvani dovršeni dio kuće koji se dio nalazi lijevo gledajući od prilaznog puta sa podrumom koji se ispod tog dijela kuće nalazi označen na skici mjerničkog vještaka Č. S. koji je sačinio u spisu Općinskog suda u Ozlju broj P-111/96 dana 22. 09. 1997., označen kao neoznačen kosim crtama, a kuća je sagrađena na kčbr 124 i manjim dijelom na kčbr 126/2 k.o. R. u roku od 15 dana, te im se nalaže solidarna platež troškova parničnih troškova, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženicima M. S. i L. S. da tužiteljici N. G. predaju u isključivi posjed pola dijela kuće u ... – takozvani nedovršeni dio kuće koji se dio nalazi desno gledajući od prilaznog puta sa podrumom koji se ispod tog dijela kuće nalazi označen na skici mjerničkog vještaka Č. S. koji je sačinio u spisu Općinskog suda u Ozlju broj P-111/96 dana 22. 09. 1997.g., označen kosim crtama, a kuća je sagrađena na kčbr 124 i manjim dijelom na kčbr 126/2 k.o. R. u roku od 15 dana, te im se nalaže solidarna platež troškova parničnih troškova, u roku od 15 dana."

 

Odlukom o troškovima postupka iz toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u sveukupnom iznosu od 600,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-996/2012-4 od 10. srpnja 2014., suđeno je:

 

"I Usvaja se žalba tužiteljice N. G. te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: 20 P-19/09-13 od 7. veljače 2012.godine, preinačava i sudi:

 

Nalaže se tuženicima M. S. i L. S. da tužiteljici N. G. predaju u isključivi posjed pola  dijela kuće u ... – takozvani dovršeni dio kuće, koji se dio nalazi lijevo gledajući od prilaznog puta sa podrumom koji se ispod tog dijela nalazi označen na skici mjerničkog vještaka Č. S., koji je sačinio u spisu Općinskog suda u Ozlju broj: P-111/96 dana 22.rujna 1997.godine, označen kosim crtama, a kuća je sagrađena na kčbr.124 i manjim dijelom na kčbr 126/2 k.o. R., u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima M. S. i L. S. da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od  6.755,50   kn u roku od 15 dana."

 

Protiv ove drugostupanjske presude revizije su podnijeli tuženici pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), u kojima postavljaju pravno pitanje za koje tvrde da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se ukine drugostupanjska presuda u cijelosti i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizije tuženike nisu osnovane.

 

Iako su revizije podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je imajući na umu da je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, razmotrio revizije tuženika kao redovne revizije (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja (predmnijevanog vlasnika) prema tuženicima (posjednicima) za predaju u posjed dijela kuće u ..., i to tzv. "dovršeni" ili tzv. "nedovršeni" dio kuće, obje sagrađene na k.č.br.124 i manjim dijelom na k.č.br.126/2 k.o. R.

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1- 52/65 od 10. ožujka 1965., a u postupku sudske diobe, odlučeno da prednik tužiteljice J. S. ml. dobiva u vlasništvo polovicu kuće u vertikalnoj liniji i to nedovršeni, time da će ga otac J. S. st. isplatiti iz dovršenog dijela kuće, te će po isplati J. S. ml., iseliti u nedovršeni dio kuće;

 

- da J. S. st. nije nikada isplatio svog sina J. S. ml. jer nije imao novaca;

- da je prednik tužiteljice do odlaska u K. živio sa svojom obitelji u dovršenom dijelu kuće, a da J. S. stariji u tom dijelu kuće nije nikada živio, već je oduvijek koristio nedovršeni dio kuće;

 

- da je prednica tuženika nakon smrti J. S. st. ušla u posjed dovršenog dijela kuće, a tuženici nakon njene smrti, i da su cijelu kuću obnovili;

 

- da je sudskom nagodbom zaključenom u predmetu poslovni broj P-111/06 a koju su potpisali 1. tuženik te prednik 2. tužene, ovdje 1. tuženik M. S. i prednik 2. tužene odriču svog nasljednog dijela u ostavini iza pok. J. S. st, osim 1/2 dijela nedovršene kuće, a kojeg dijela se ostali sunasljednici odriču;

 

- da je predmet sudske nagodbe bio samo nedovršeni dio kuće;

 

- da je presudom poslovni broj P-26/07 od 6.srpnja 2007. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje sudske nagodbe, a koja presuda je potvrđena presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2415/07-7 od 8. ožujka 2011.;

 

- da je J. S. st. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju 19. kolovoza 1984. sa svojom kćeri M. S. te je predmet ugovora bila cijela kuća D. i tzv. dovršeni dio i tzv. nedovršeni dio, a temeljem kojeg ugovora  su tuženici u posjedu cijele kuće i dovršenog dijela i nedovršenog dijela.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev (tako i alternativni tužbeni zahtjev) smatrajući da tužbeni zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 - dalje: ZVDSP) koji propisuju da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površni ili ispod nje pa takav zahtjev nije provediv u zemljišnim knjigama.

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP, sud zaključuje, pozivom na odredbe čl. 126., čl. 128. i čl. 129. ZVDSP, da je prednik tužiteljice J. S. ml. stekao pravo vlasništva u sudskom postupku diobe, a tužiteljica nasljedstvom, pa je stoga tužbeni zahtjev u odnosu na dovršeni dio kuće osnovan s obzirom na to da je "(…) nesporno da je prednik tužiteljice bio izvanknjižni vlasnik dovršenog dijela kuće, budući je u njemu živio do odlaska u K., a zajednički prednik stranaka J. S. st., u tom dijelu nikada nije živio iako ga je nakon odlaska prednika tužiteljice, koristio samo kao spremište".

 

Takvu odluku sud je obrazložio navodeći kako je "(…) nesporno da tuženici drže u posjedu dio kuće koji je izvanknjižno vlasništvo tužiteljice, odnosno njenog prednika, J. S. ml., i da su imali, i imaju saznanja o podjeli i načinu korištenja spornih dijelova kuće od strane njihove prednice, a činjenica da su tuženici izvodili radove na cijeloj kući i mimo zabrane tužiteljice ne opravdava njihove postupke, odnosno ne daje im pravo vlasništva, kao niti činjenica što je J. S. st. ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagao i dijelom kuće za koji je znao da pripada prednici tužiteljice. Svoje pravo u odnosu na uložena sredstava na dio kuće koji je izvanknjižno vlasništvo prednika tužiteljice tuženici mogu ostvarivati u posebnoj parnici."

 

Cjelokupan sadržaj revizije svodi se na osporavanje (činjeničnih) zaključaka drugostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje stjecanja prava vlasništva J. S. ml. na dosuđenom dijelu nekretnine u postupku diobe, kao i činjenica da li je ili nije J. S. ml. boravio na predmetnoj nekretnini.

 

Takvi revizijski navodi predstavljaju činjenične prigovore.

 

Stoga, ovdje treba prethodno naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak, ima ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku presudu, unatoč tome što je našao ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ako ocijeni da bitne činjenice među strankama nisu sporne i/ili ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. U tom slučaju na njega prelazi ovlaštenje prvostupanjskog suda na izbor dokaza (čl. 220. st. 2. ZPP), kao i obveza da odluči koje će činjenice uzeti kao dokazane na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, (čl. 8. ZPP).

 

S obzirom na to da ovaj sud u činjeničnim utvrđenjima drugostupanjskog suda ne nalazi bilo kakvih protivnosti provedenim dokazima te vodeći računa o navedenim ovlaštenjima drugostupanjskog suda, navodi revizije tuženika (kojima se prigovara načinu na koji je drugostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i utvrdio odlučne činjenice) su, po ocjeni ovoga suda, prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke jer ih u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati (čl. 385. ZPP).

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženici nisu ničim posebno obrazlagali.

 

Kako ovaj sud u povodu revizije može ispitati pobijanu drugostupanjsku odluku samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), to u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava valja samo navesti da je valjano primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 126. i čl. 128. ZVDSP u situaciji kada sukladno odredbi čl. 166. ZVDSP, pretpostavljeni vlasnik u ovom slučaju tužiteljica (koja još nije stekla pravo vlasništva jer nije upisana u zemljišne knjige (čl. 120. ZVDSP) traži povrat stvari u posjed kojeg je izgubila od tuženika koji posjeduju stvar bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

S obzirom na sve izloženo, po ocjeni ovoga suda, revizijski prigovori nisu osnovani, pa je valjalo odbiti revizije tuženika kao neosnovane i presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 29. travnja 2020.