Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1275/2016-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K. L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. b. d.d. Z., OIB: …, radi proglašenja nedopuštenom javne dražbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-284/15 od 28. siječnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-389/13 od 12. siječnja 2015., u sjednici održanoj 29. travnja 2020.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja M. M. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Proglašava se nedopuštenom druga usmena i javna dražba održana dana 5. veljače 2013. godine pred javnom bilježnicom u S. M. P. iz S. pod poslovnim brojem OU-321/12-16 na kojoj je prodana nekretnina označena kao kat. čest. 53/17 z.u. 2451 k.o. K. L., kuća i dvor, površine 563 m2 na kojoj je tuženik istaknuo svoju ponudu za kupnju predmetne nekretnine za ½ početne prodajne cijene u iznosu od 237.500 EUR“.
Presudom suda drugog stupnja pod st. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, dok je pod st. II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i presudu suda prvog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima tužitelja presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Navode revizije tužitelja kojima prigovara utvrđenju nižestupanjskih sudova i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja.
Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom druge usmene i javne dražbe održane u predmetu broj OU-321/12 dana 5. veljače 2013. na kojoj je nekretnina označena kao kat. čest. 53/17 z.u. 2451 k.o. K. L., kuća i dvor, površine 563 m2 prodana tuženiku za iznos od 237.500 EUR-a, s time da prema navodima tužbe tužitelju nije uredno dostavljen poziv o terminu održavanja sporne dražbe te je predmetna nekretnina prodana prema početnoj prodajnoj vrijednosti koja se razlikuje od vrijednosti koja je usuglašena između stranaka.
Polazeći od utvrđenja da je prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 317. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 - dalje: OZ) propisana mogućnost održavanja javne dražbe neovisno o tome je li obavijest o javnoj dražbi dostavljena protivniku osiguranja (u ovom slučaju tužitelju), a imajući u vidu da je obavijest o održavanju dražbe upućena tužitelju, te činjenice da stranke u predmetnom postupku OU-321/12 nisu sporazumno utvrdile početnu vrijednost nekretnine koja se ima prodati na javnoj dražbi (već su sporazumno utvrdile početnu vrijednost nekretnine u predmetu OU-278/11, a koji je okončan povlačenjem zahtjeva za javnobilježničku prodaju nekretnina) zbog čega se početna vrijednost nekretnine iz predmetnog postupka ne može uzeti relevantnom u postupku koji se vodio radi prodaje nekretnina u predmetu broj OU-321/12, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao postojanje razloga radi proglašenja nedopuštenom druge usmene i javne dražbe.
Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja prihvaćajući shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao ispunjenje uvjeta za proglašenjem nedopuštenom druge usmene i javne dražbe na kojoj je prodana nekretnina, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja, čime da je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja.
Neosnovano tužitelj ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio koju odredbu materijalnog prava ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. (čl. 356. ZPP).
Naime, polazeći od smisla i sadržaja izričite zakonske odredbe čl. 317. st. 2. OZ-a kojom je propisano da će se prodaja putem javne dražbe obaviti neovisno o tome je li obavijest o javnoj dražbi dostavljena protivniku osiguranja (a imajući u vidu da je takva obavijest u ovom postupku upućena tužitelju kao protivniku osiguranja), te da stranke u postupku u kojem tužitelj zahtijeva proglašenjem nedopuštene druge usmene javne dražbe nisu u smislu odredbe čl. 92. st. 3. OZ-a sporazumom (bilo sudskim ili izvansudskim) utvrdile početnu vrijednost nekretnine po kojoj se ima prodati na javnoj dražbi, a sporazumno utvrđena vrijednost nekretnine u predmetu koji se vodio pod brojem OU-278/11, ne može se primijeniti kao početna vrijednost nekretnine u postupku koji se vodi pod brojem OU-321/12, pravilno su, i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom druge usmene i javne dražbe održane pred javnim bilježnikom u predmetu OU-321/12 na kojoj je prodana nekretnina, oznaka pobliže navedenih u izreci presude, za 1/2 početne vrijednosti u iznosu od 237.500,00 Eura jer tužitelj nije dokazao da je prodaja nekretnine pred javnim bilježnikom obavljena suprotno izričitim zakonskim odredbama. Stoga se suprotna izlaganja u reviziji ne mogu prihvatiti.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.
Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.