1

Poslovni broj:10 Gž-119/2019-2

Poslovni broj:10 Gž-119/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. V. (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici G. V., odvjetnici iz O., protiv tuženika D. Ž. (OIB: ...) iz V., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz V., radi isplate, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-590/2018-10 od 10. prosinca 2019., dana 29. travnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

              Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika se usvaja, preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-590/2018-10 od 10. prosinca 2019. i sudi:

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. V. da mu tuženik D. Ž. isplati iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2018 do isplate pa se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn (četiri tisuće dvije stotine i osamnaest kuna i sedamdeset i pet lipa) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.437,50 kn od 10. prosinca 2019. do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I/izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2018. do isplate, pa je toč.II izreke obvezan naknaditi mu i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.587,50 kn u roku od 8 dana.

Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalbu je izjavio i tužitelj u odnosu na odluku o troškovima postupka ističući istodobno u žalbi prijedlog radi donošenja dopunskog rješenja o troškovima postupka i to u odnosu na one troškove koje mu sud prvog stupnja nije dosudio.

No obzirom da je žalba tuženika u cijelosti osnovana, to je prijedlog radi dopune prvostupanjske presude bespredmetan, a tužiteljeva žalba – neosnovana.

Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od slijedećih, tijekom dokaznog postupka utvrđenih činjenica koje su između parničnih stranaka i nesporne:

-da su tužitelj kao davatelj stipendije i tuženik kao primatelj stipendije dana 15. siječnja 2013. sklopili Ugovor o stipendiranju isplatom sredstava za jednogodišnju stipendiju, da se davatelj stipendije obvezao primatelju stipendije isplaćivati iznos od 500,00 kn mjesečno u trajanju od deset mjeseci tijekom akademske godine 2012./2013., da se primatelj stipendije obvezao - između ostaloga - redovito izvršavati sve obveze propisane Statutom i drugim općim aktima i pravilima ustanove u kojoj se školuje i davatelja stipendije, kao i davatelju stipendije do 31. listopada tekuće akademske godine dostaviti potvrdu o upisu u višu godinu studija, pod prijetnjom obveze na vraćanje do tada primljenog iznosa stipendije (čl. 3 Ugovora);

-da je tužitelj dopisom od 18. ožujka 2014. pozvao tuženika na povrat primljene stipendije u iznosu od 5.000,00 kn s obzirom da je tuženik prekršio odredbe Ugovora i do 31. listopada 2013. tužitelju nije dostavio dokaz o upisu u višu godinu studija;

-da je tužitelj dopisom od 13. ožujka 2018. obavijestio tuženika o otkazu ugovora i činjenici da je ugovor o stipendiranju raskinut po sili zakona radi neispunjenja obveza;

-da je tužitelj u korist tuženika isplatio s osnova stipendije iznos od 1.500,00 kn dana 24. siječnja 2013., iznos od 1.000,00 kn dana 21. veljače 2013., iznos od 500,00 kn dana 27. ožujka 2013., iznos od 500,00 kn dana 25. travnja 2013., iznos od 500,00 kn dana 27. svibnja 2013., iznos od 500,00 kn dana 27. lipnja 2013. te iznos od 500,00 kn dana 26. rujna 2013.;

-da je tuženik 27. listopada 2012. stekao visoko obrazovanje i stručni naziv diplomirani inženjer elektrotehnike i računarstva čime je završio osnovni akademski studij prvog stupnja, a diplomom od 28. lipnja 2014. stručni naziv master inženjer elektrotehnike i računalstva obzirom da je 2012/2013. upisao master akademski studij drugog stupnja.

Na iznesenim činjeničnim utvrđenjima prvostupanjski sud je utemeljio svoje stajalište o neosnovanosti po tuženiku istaknutog prigovora zastare, polazeći od odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15) koja propisuje opći zastarni rok u odnosu na kojeg prvostupanjski sud zaključuje da je započeo teći 28. ožujka 2018. kao prvog dana nakon raskida predmetnog Ugovora o stipendiranju kada je tužitelj, kao vjerovnik, od tuženika, kao dužnika, mogao potraživati povrat tuženiku isplaćene stipendije, a da do dana podnošenja predmetne tužbe - 3. prosinca 2018. petogodišnji zastarni rok nije protekao pa je tuženika obvezao na povrat tužitelju primljenog iznosa s osnova stipendije za akademsku godinu 2012./2013.

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. stav. 1. ZPP-a obzirom da potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, zbog čega se, prema daljnjoj odredbi čl. 467. stav. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava što znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. ZPP-a.

No materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda vezano uz institut zastare, osnovano je dovedeno u sumnju povodom žalbe tuženika, koja je omogućila ovom sudu da neovisno od žalbenih navoda tuženika ispita pobijanu presudu i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19) prilikom čega je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno  pravo kada je zaključio da zastara nije nastupila.

Valja nadodati da iako tuženik u žalbi osporava primijenjeno materijalno pravo u odnosu na stajalište prvostupanjskog suda o njegovom prigovoru zastare, da tuženik pri tom pogrešno smatra da je zastarni rok započeo od dana posljednje isplate stipendije („od lipnja mjeseca 2013“).

Naime, polazeći od činjenice da je predmetni Ugovor o stipendiranju sklopljen dana 15. siječnja 2013., da se radi o ugovoru kojeg je predmet isplata jednogodišnje stipendije za akademsku godinu 2012./2013. te da je iz aspekta tužitelja isti u potpunosti ispunjen isplatom ugovorenih mjesečnih iznosa stipendije, zaključno sa posljednjom isplatom iznosa od 500,00 kn dana 26. rujna 2013., a da je obveza tuženika bila da do 31. listopada 2013. tužitelju dostavi potvrdu o upisu u višu godinu studija, pod prijetnjom povrata do tada primljenog iznosa stipendije (čl. 3 Ugovora) to je pravilnom primjenom odredbe čl. 361.stav.1. ZOO-a navedeni ugovor trebalo kvalificirati ugovorom u kojemu je rok za ispunjenje obveze tuženika na pružanje dokaza o upisu u slijedeću akademsku godinu – bitan sastojak ugovora pa obzirom da tuženik ugovorenu obvezu nije ispunio u ugovorenom roku to je predmetni Ugovor o stipendiranju raskinut po samo zakonu, to više što tužitelj isti nakon proteka roka nije održao na snazi na način propisan stav.2. citirane odredbe – da nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti tuženika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

Imajući u vidu iznesenu pravilnu pravnu kvalifikaciju predmetnog Ugovora o stipendiranju, evidentno je da je isti raskinut ex lege i to protekom roka određenog tuženiku za ispunjenje obveze na pružanje dokaza o upisu u višu studijsku godinu – (najkasnije do) 31.10. 2013., dakle s 1.11.2013. pa obzirom da je predmetna tužba podnesena 3. prosinca 2018. to je evidentno protekao petogodišnji zastrani rok slijedom čega je usvajanjem žalbe tuženika, a pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovanog, uz istodobno odbijanje žalbe tužitelja kao neosnovane.

Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o troškovima postupka te istu utemeljiti na odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a i tužitelja obvezati na naknadu troškova tuženiku.

Troškovi tuženika odmjereni su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i obuhvaćaju nagradu za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 625,00 kn, sastav podneska od 27.2.2019. po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 625,00 kn, zastupanje na tri ročišta za glavnu raspravu (6.3.2019., 9.10.2019. i 7.11.2019.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 625,00 kn, pristup na ročište za objavu presude 10.12.2019. po Tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 312,50 kn – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 42 Tarife, dakle sveukupno 3.437,50 kn. Tuženiku je priznat i izdatak za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude po Tbr. 10/1 Tarife i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 781,25 kn.

Tuženiku nije priznat neodređeno zatraženi trošak sudske pristojbe „po određenju suda“ i zatraženi žalbeni trošak opisan kao „+ sudska pristojba“ jer navedeno ne udovoljava zahtjevu određenosti propisanog odredbom čl.164.stav.1. i 2. ZPP-a.

Varaždinu, 29. travnja 2020.