1              Poslovni broj: Gž R-359/2018-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-359/2018-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. D. iz T., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika O. Š. I. D., M., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Pr-309/17 od 16. veljače 2017., dana 7. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-309/2017, od 16. veljače 2017.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku isplatiti na ime jubilarne nagrade iznos od 1.625,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže označenoj u izreci presude suda prvog stupnja kao i da se nadoknade troškovi parničnog postupka.

 

Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom s naslova razlike jubilarne nagrade ostvarene za navršenih 20 godina radnog staža.

 

Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženih i tužitelja. Neosnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a da ista ne sadrži jasne i određene razloge, o odlučnim činjenicama i da nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Imajući na umu činjenicu da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 1.625,00 kuna, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.  i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava a sve u skladu s odredbom članka 465. stavak 1. ZPP-a.

 

Sud prvog stupnja nakon provedenog parničnog postupka utvrdio je da je tuženik dana 29. rujna 2013. navršila 20 godina radnog staža dana 24. rujna 1993., te joj je tuženik isplatio jubilarnu nagradu, a primjenom osnovice od 500,00 kuna.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja kao i utvrđenja da je tužitelj ostvario pravo na isplatu jubilarne nagrade primjenom osnovice od 500,00 kuna iz članka 4. Dodatka II. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 150/13, dalje: TKU) sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Suprotno žalbenim navodima pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se visina jubilarne nagrade određuje primjenom Dodatka II. TKU-a i da sama činjenica da isti nije potpisan niti jedan sindikat iz područja obrazovanja, odnosno što niti jedan sindikat iz područja obrazovanja nije sudjelovao u konačno postignutom dogovoru o visini osnovice za obračun jubilarne nagrade od 500,00 kuna (iz članka 4. Dodatka II. TKU) nije od utjecaja jer je taj dogovor već potpisala većina reprezentativnih sindikata javnih službi.

 

Stoga, u situaciji kad se većina reprezentativnih sindikata javnih službi dogovarala s Vladom Republike Hrvatske o osnovici za isplatu jubilarne nagrade, a tužitelj niti ne tvrdi da to nisu reprezentativni sindikati, niti dovodi u pitanje pravilnost sustava Pregovaračkog odbora sindikata s kojim je Vlada Republike Hrvatske pregovarala pa da taj dogovor važi za čitavo područje javnih službi (sukladno odredbi članka 69. stavak 2. TKU i članka 37. stavak 2. GKU).

 

Pravilno je sud prvog stupnja cijenio kao neosnovano i pozivanje tužitelja na primjenu povoljnog prava odnosno na članak 7. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 83/13, dalje: ZR) jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da je osnovica za obračun jubilarne nagrade različito regulirana u više izvora prava, te se radi o tome da je Dodatak II. TKU u stvari postignut dogovor iz članka 35. stavak 2. GKU, a što automatski isključuje primjenu osnovice od 1.800,00 kuna.

 

U konkretnom slučaju se ne radi o koliziji dva propisa u smislu članka 7. ZR, jer osnovica za 2013. je samo iznos 500,00 kuna propisan temeljem odredbe članka 4. Dodatka I., slijedom čega nema osnove za primjene povoljnijeg prava.

 

Konačno, prema mišljenju Komisije za tumačenje broj 32/2014, odredbe članka 4. Dodatka I. osnovica za jubilarnu nagradu iznosi 500,00 kuna jer niti u jednom kolektivnom ugovoru javnih službi nema izričito rješenje koje daje pravo na jubilarnu nagradu prema osnovici od 1.800,00 kuna, pa stoga u 2013. godini jubilarna nagrada iznosi 500,00 kuna, međutim, ako bi pojedina Komisija za tumačenje nekog od granskih kolektivnih ugovora protumačila drukčije u vezi s osnovicom za jubilarnu nagradu, primijenit će se osnovica sukladno tom tumačenju.

 

Kako ovdje nema nikakvog tumačenja Komisije za tumačenje GKU koji se odnosi na škole, pa se ima primijeniti navedena i isplaćena osnovica.

 

U žalbi tužene se poziva na brojne odluke drugih sudova drugog stupnja pa je za istaknuti da to pozivanje unutar odluke drugih Županijskih sudova u Republici Hrvatskoj ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

Dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 7. travnja 2020.