Poslovni broj:10 Kž-560/2019-3

Poslovni broj: 10 Kž-560/2019-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Željka Horvatovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog M. M. i dr., zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti –odavanjem službene tajne iz članka 300. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetnika u Zlataru te 1. optuženog M. M. i 2. optužene J. O. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj: K-341/2013. od 11. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Djelomično se prihvaćaju žalbe 1. optuženog M. M. i 2. optužene J. O., preinačuje se pobijana presuda na način da se iz činjeničnog opisa kaznenog djela odavanje službene tajne iz članka 300. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11., za koje je 1.optuženi M. M. proglašen krivim, a 2. optužena J. O. za kazneno djelo poticanja na odavanje službene tajne iz članka 300. stavka 1. i članka 37. u vezi članka 52. KZ/11., za koje je 2. optužena proglašena krivom,

 

-          izostavljaju se djelatnosti opisane u alinejama koje se odnose za dan 16. veljače. 2009., dan 25. svibnja 2008., dan 31. svibnja 2008., dan 10. rujna 2008. i za dan 3. prosinca 2008.,

-          mijenja se vrijeme počinjenja kaznenih djela na način da se kao vrijeme počinjenja označava „u vremenskom razdoblju od 6. lipnja 2009. pa do 10. veljače 2010.

 

U ostalom dijelu pravna i zakonska oznaka djela osuđujućeg djela izreke te presude ostaje neizmijenjena.

 

II. Žalba državnog odvjetnika, kao i u ostalom dijelu žalba 1. optuženog M. M. i žalba 2. optužene J. O. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj: K-341/2013. od 11. ožujka 2019., 1. optuženi M. M. i 2. optužena J. O. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti - odavanjem službene tajne, opisano i kažnjivo po članku 300. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11., a 2. optužena J. O. za kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanjem na odavanje službene tajne, opisano i kažnjivo u članku 300. stavak 1. i članku 37. u svezi članka 52. KZ/11 činjenično opisano kao u izreci pobijane presude pa je temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi, 1. optuženi M. M. temeljem čl. 300. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je temeljem čl. 56. KZ/11, primijenjena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), nalaženo je 1. optuženom M. M. da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08., u paušalnoj svoti od 1.000,00 kuna, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

 

2. optužena J. O. temeljem članka 300. stavka 1. i članka 37. u svezi članka 52. KZ/11. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je temeljem članka 56. KZ/11, primijenjena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se 2. optuženici podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnoj svoti od 1.000,00 kuna, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., ova optuženica je dužna podmiriti i nužne izdatke i nagradu braniteljice postavljene po službenoj dužnosti u iznosu od 898,00 kuna.

 

Pravodobno je protiv ove presude podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu bezuvjetne kazne zatvora.

 

Žalbu protiv presude pravodobno je podnio 1. optuženi M. M. po branitelju I. C., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se 1. optuženi oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv presude žalbu je podnijela i 2. optužena J. O. po branitelju T. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog oduke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se 2. optuženica oslobodi optužbe.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je spis koji mu je bio dostavljen, sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08.

 

              Žalbe 1. i 2. optuženika su djelomično osnovane, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., 1. optuženi M. M. vidi u tome što u činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke presude ne navodi blanketni propis, zbog čega se pobijana presuda „…ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva…“, da „…su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza“, dok 2. optužena J. O. također uvodno u žalbi ističe navedenu žalbenu osnovu ali je uopće ne obrazlaže.

 

Suprotno tvrdnjama ovih optuženika, pobijana presuda je razumljiva, prvostupanjski sud dao je razloge o svim odlučnim činjenicama važne za presuđenje, a ti su razlozi jasni i sukladni, nema bilo kakve proturječnosti pa ni između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pri čemu je u njenim razlozima detaljno i valjano analizirao obrane optuženika zajedno s ostalim izvedenim dokazima, dajući uz to ocjenu proturječnih dokaza.

 

Pri tome, oba žalitelja ispuštaju iz vida da blanketne norme ne čine obilježje kaznenog djela iz članka 300. stavka 1. KZ/11. Njegova obilježja proizlaze iz same zakonske norme. Ovdje su u činjeničnom opisu izreke pobijane presude i bez navođenja blanketnih propisa, opisane sve radnje koje čine bitna obilježja rečenog kaznenog djela, zbog čega u njemu nije bilo ni potrebno navoditi koje su blanketne norme prekršene.

 

Stoga, nije počinjena ova, a ni bilo koja druga postupovna povreda koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.

 

Opravdano se oboje optuženika žale zbog povrede kaznenog zakona, kada navode da je za pojedine radnje, koje čine sastavni dio produljenog predmetnog kaznenog djela nastupila zastara kaznenog progona.

 

Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o produljenom kaznenom djelu kod kojeg svaka pojedina radnja ima obilježja kaznenog djela iz članka 300. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11., a određene radnje sad opisane u izreci ove presude trebao je prvostupanjski sud ispustiti iz produljenog kaznenog djela i to u odnosu na radnje od 25. svibnja 2008. do 16. veljače 2009., jer je nastupila zastara kaznenog progona, prije nego što je donesena pobijana presuda s obzirom da je proteklo deset godina od počinjenja kaznenog djela. Za kazneno djelo iz članka 300. stavak 1. KZ/11., zapriječena je kazna zatvora do tri godine pa sukladno članku 81. alineja 6. KZ/11., zastara kaznenog progona nastupila je protekom deset godina od počinjenja kaznenog djela.

 

Iz tih razloga, valjalo je istaknute radnje koje čine sastavni dio produljenog kaznenog djela u činjeničnom opisu izostaviti, te aktivnosti optuženika, a iz kojeg razloga je valjalo izmijeniti i vrijeme počinjenja kaznenog djela navedeno u činjeničnom opisu izreke pobijane presude te kao početak vremenskog razdoblja u kojem je djelo počinjeno umjesto 16. veljače 2008. do 10. veljače 2010., navesti od 6. lipnja 2009. do 10. veljače 2010.

 

 

Oboje optuženika se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da prvostupanjski sud nije utvrdio da su počinili kazneno djelo za koje se optužuju, osporavajući da je 1. optuženik odao podatke koji bi bili službena tajna, ukazujući da inkriminirani dokumenti ne sadrže nikakve podatke koji bi mogli biti od koristi za 2. optuženu i da ne sadrže nikakve tajne, jer se je veća količina slične dokumentacije nalazila u njegovom službenom ormariću, kojeg je dužio u PP u Krapini, koju je učestalo ispisivao za svoje potrebe, a ne za potrebe 2. optužene. Upire i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Smatraju da se ne radi o predmetnom kaznenom djelu i da njihove obrane ničim nisu dovedene u pitanje. Naglašavaju da se radi o kaznenom djelu s blanketnom dispozicijom, koji moraju biti navedeni u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka osnovano utvrdio da je 2. optužena J. O. u cilju da dođe do podataka iz Informacijskog sustava MUP-a Republike Hrvatske, zatražila od 1. optuženog M. M., voditelja smjene Postaje …, da za nju pribavi podatke koristeći se ovlaštenjima za rad u informacijskom sustavu MUP-a, ispisao i predao joj ispis Evidencije registracije cestovnih vozila i to za vozila registarskih oznaka ZG… i za vozilo ZG..., ispis iz Jedinstvenog registra osoba, fotografije za M. K., D. i S. S., I., A. i M. M. te ispis za P. Navedeno je utvrđeno posebno na temelju pročitanih isprava i iskaza svjedoka D. K., L. F., V. Š., koji su opisali okolnosti oko (predmetnih) službenih ispisa u informacijskom sustavu MUP-a Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da je 1. optuženik bio svjestan da su ti podaci službena tajna i da ih je neovlašteno predao 2. optuženoj, na što ga je ciljano potakla, a za što je prvostupanjski sud dao valjano i argumentirano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

 

U pobijanoj presudi prvostupanjski sud je svjesno cijenio sve izvedene dokaze, kako pojedine inkriminirane aktivnosti, koje čine sastavni dio produljenog kaznenog djela odavanje službene tajne, tako i one aktivnosti koje se odnose i na poticanje na odavanje službene tajne, koje okolnosti je cijenio kao jednu cjelinu kojom su ostvarena bitna obilježja predmetnog produljenog djela, zbog čega je kod ovakvog stanja stvari, posve suvišan prijedlog obrane 1. optuženika za dopunu dokaznog postupka na kojeg upire u žalbi.

 

Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga suda žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na oboje optuženika „precijenio“ utvrđene olakotne okolnosti iz kojeg razloga su im „neadekvatno izrečene kaznenopravne sankcije“, uslijed čega smatra da im treba izreći bezuvjetne kazne zatvora.

 

S druge strane 1. optuženi M. M. se ne žali zbog odluke o kazni, ali je ta žalbena osnova sadržana u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a 2. optužena J. O. ističe da je prvostupanjski sud „podcijenio“ utvrđene olakotne okolnosti na njenoj strani, zbog čega smatra „da su ispunjeni svi uvjeti za izricanje blaže kaznene sankcije“.

 

Razmotrivši odluke o kaznama, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o činjenicama koje utječu da kazne po vrsti i mjeri budu lakše ili teže za oboje optuženika.

 

Njihova preocjena nije potrebna unatoč tome što je iz (predmetnog) produljenog djela izostavljen dio njihove kriminalne djelatnosti, jer svrha kažnjavanja će se postići upravo onim kaznenopravnim sankcijama koje je izrekao prvostupanjski sud.

 

S obzirom na sve utvrđene okolnosti ovog slučaja (obrazložene na stranici 16. pobijane presude), povezujući ih s pobudama i jačinom zaštićenog dobra, svakako treba istaknuti pogibeljnosti i društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela i upravo iz tih razloga izricanje teže ili blaže kazne, kako se pledira u žabama žalitelja nije opravdano.

 

Kako pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je zbog iznesenih razloga na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 28. travnja 2020.