- 1 -              Rev 145/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 145/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. – K. pok. M. iz S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u I., protiv tuženice N. (N.) D., N., koju zastupaju punomoćnici I. B. i P. B., odvjetnici u S., radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-112/18-2 od 5. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, broj P-2149/17 od 10. siječnja 2018., u sjednici održanoj 28. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-112/18-2 od 5. lipnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, broj P-2149/17 od 10. siječnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Utvrđuje se da je u času smrti M. B.-K. N., rođenog 10. studenog 1969. godine, a umrlog 23. listopada 2012. godine postojala vlastoručna oporuka, koju je pok. M. napisao svršetkom rujna 2010. godine, koju su potpisali svjedoci I. P. i Ž. L., temeljem koje je oporučitelj imetak koji se sastoji od stana i dva poslovna prostora u P., osobno vozilo „G.“ i trgovačko društvo „P.“ d.o.o. rasporedio na način da njegov otac N. i njegove sestre J. i A. nasljeđuju na jednake dijelove svaki po 1/3.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u odnosu na dio u kojem je odbijena žalba tuženice, tuženica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđuje se da je u času smrti M. B.-K. N., rođenog 10. studenog 1969. godine, a umrlog 23. listopada 2012. godine postojala vlastoručna oporuka, koju je pok. M. napisao svršetkom rujna 2010. godine, koju su potpisali svjedoci I. P. i Ž. L., temeljem koje je oporučitelj imetak koji se sastoji od stana i dva poslovna prostora u P., osobno vozilo „G.“ i trgovačko društvo „P.“ d.o.o. rasporedio na način da njegov otac N. i njegove sestre J. i A. nasljeđuju na jednake dijelove svaki po 1/3.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je ostavitelj – sin stranaka poginuo 23. listopada 2012. u dobi od 43 godine, a da je prije toga boravio u zatvoru,

- da su I. P. i Ž. L. 29. travnja 2013. kod javnog bilježnika ovjerili svoje potpise na izjavama kojima pod materijalnom, moralnom i kaznenom odgovornošću izjavljuju da je sada pok. M. B.-K. krajem rujna 2010. u svojem stanu u P. sastavio pisanu oporuku,

- da je navedenom oporukom sada pok. M. B.-K. raspolagao svojom imovinom na način da je stan i dva poslovna prostora na adresi ... P., vozilo G. i trgovačkog društvo „P.“ ostavio svom ocu N. B.-K. i sestrama J. B. i A. B.-K.,

- da su navedeni svjedoci potpisali oporuku,

- da su svjedoci oporuke izjavili da je sada pok. M. B.-K. neposredno prije toga izašao iz zatvora te im rekao da se svašta može dogoditi, pa i ono najgore,

- da su sestre J. B. i A. B.-K. izjavile da im je brat 1. studenoga 2010. u kući u S. rekao da je sačinio oporuku i pokazao je,

- da oporuka nije pronađena i ne zna se gdje je.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom odredbe čl. 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 38/03, 163/03 i 35/05, dalje: ZN), tužiteljev zahtjev ocijenjen je osnovanim uz obrazloženje kako je tijekom postupka utvrđeno da je pisana oporuka pred svjedocima sada pok. M. B.-K. postojala i da udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 31. ZN, da takva oporuka više ne postoji i da nije nestala voljom oporučitelja. Odlučujući o žalbi tuženice protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 41. ZN kada je prihvatio tuženi zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je sada pok. M. B.-K. sastavio pisanu oporuku pred svjedocima koja se negdje zagubila.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženica se reviziji, između ostalog, poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći kako drugostupanjski sud „promašio“ što je predmet spora u konkretnom slučaju budući da se u izreci presude utvrđuje postojanje vlastoručne oporuke, dok se u obrazloženju presude utvrđuje postojanje pisane oporuke pred svjedocima, kao i da s obzirom na izreku i razloge prvostupanjske presude uopće nije jasno o kakvoj se oporuci u konkretnom slučaju radi, jer se u izreci presude navodi vlastoručna oporuka koja je i predmet tužbenog zahtjeva, dok se u razlozima presude obrazlaže pisana oporuka pred svjedocima.

 

Prema odredbi čl. 41. ZN oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegovog znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

 

Odredbama čl. 30. ZN propisano je da je vlastoručna oporuka valjana ako je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao (st. 1.),  a za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kada je sastavljena.

 

Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

 

Budući da je predmet spora zahtjev za utvrđenje postojanja vlastoručne oporuke, da se u obrazloženju drugostupanjske presude navodi kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 41. ZN prihvativši tužbeni zahtjev kojim se traži da je sada pok. M. B. –K. sastavio pisanu oporuku pred svjedocima koja se negdje zagubila, da se u obrazloženju prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je postojala vlastoručna oporuke navodi kako je u postupku utvrđeno da je pisana oporuka pred svjedocima postojala i da udovoljava pretpostavkama propisanim odredbom čl. 31. ZN, osnovano navodi tuženica kako su razlozi sadržani u obrazloženju odluke nižestupanjskih sudova koji se odnose na postojanje pisane oporuke pred svjedocima u suprotnosti s izrekom presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja vlastoručne oporuke.

 

Zbog navedenog, prema ocjeni revizijskog suda, tuženica osnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, uslijed koje nižestupanjske presude nije moguće ispitati.

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku, imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, o zahtjevu tužitelja potrebno je donijeti novu odluku.

 

Zagreb, 28. travnja 2020.