- 1 -              Revr 1464/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1464/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R., Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o., Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici D. E. i M. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu E. i Š., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-473/15-2 od 24. veljače 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2571/14-67 od 6. studenoga 2014., u sjednici održanoj 28. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-473/15-2 od 24. veljače 2015. kojom je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2571/14-67 od 6. studenoga 2014.:

 

- djelomično potvrđena glede odluke o vraćanju tužiteljice na radno mjesto direktora prodaje oglasa magazina i za isplatu naknade razlike plaće u iznosu od 472.737,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos i

 

- djelomično preinačena glede odluke o isplati zateznih kamata na iznos od 720.491,47 kn.

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-473/15-2 od 24. veljače 2015. kojom je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2571/14-67 od 6. studenoga 2014. potvrđena glede odluke o naknadi parničnih troškova.

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom:

 

- utvrđeno da otkaz ugovora o radu koji je tuženik odlukom od 9. travnja 2009. dao tužiteljici nije dopušten (toč. I. izreke),

 

- naloženo tuženiku da tužiteljici plati „720.491,47 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom“ na pojedine dijelove iznosa koji čine navedenu glavnicu (toč. II. izreke),

 

- odbijen zahtjev tužiteljice „u dijelu kojim traži vraćanje na rad na radno mjesto direktora marketinga prodaje oglasa magazini te zahtjev za isplatom naknade razlike plaće u iznosu od 472.737,00 kn i pripadajućim zateznim kamatama“ (toč. III. izreke) i

 

- odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

 

"I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2571/14-67 od 6. studenog 2014. u točki III izreke i dijelu točke IV izreke kojim tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje ista presuda u točki I i u dijelu točke II izreke kojom je tuženom naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 720.491,47 kn zajedno sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak s time da odluka o zateznim kamatama ispravno glasi:

 

„Nalaže se tuženom da tužiteljici isplati zatezne kamate na dosuđenu bruto plaću tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa, od 16. u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. “

 

III Preinačuje se ista presuda u dijelu točke II izreke kojom je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i sudi:

 

„Odbija se zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan. “"

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju iz čijeg sadržaja proizlazi da se radi o reviziji prema odredbama čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) kojom se drugostupanjska presuda pobija u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu, a zbog „pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba ZPP-a“. Tužiteljica je predložila ovom revizijskom sudu da nižestupanjske presude „preinači tako da u cijelosti sudi po tužbenom zahtjevu tužiteljice“.

 

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

Pobijana presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju parnice zahtjevi su tužiteljice:

 

- za vraćanje na radno mjesto „direktora marketinga prodaje oglasa magazini“,

 

- za isplatu 472.747,00 kn sa zateznim kamatama i

 

- za isplatu zateznih kamata po stopi i na iznose drugačije od dosuđenog joj drugostupanjskom presudom.

 

Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice:

 

- da je tuženik tužiteljici 17. listopada 2008. otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga s ponudom izmijenjenog ugovora za obavljanje poslova radnog mjesta pomoćnik direktora prodaje oglasa magazina u Odjelu prodaje oglasa,

 

- da je tužiteljica prihvatila izmijenjeni ugovor o radu i ujedno i ujedno podnijela tužbu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza od 17. listopada 2008.,

 

- da je tuženik tužiteljici odlukom od 9. travnja 2009. otkazao i (izmijenjeni) ugovor o radu za radno mjesto pomoćnika prodaje oglasa magazina u Odjelu prodaje oglasa zbog gospodarskih razloga,

 

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-860/12-2 od 24. siječnja 2012. utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu tužiteljici od 17. listopada 2008. i tuženiku je naloženo da tužiteljicu vrati na rad na obavljanje poslova direktora marketinga prodaje oglasa,

 

- da je tuženik na temelju navedene presude tužiteljicu vratio na rad, odnosno, da su stranke 1. ožujka 2012. sklopile ugovor o radu radi obavljanja poslova i radnih zadataka radnog mjesta direktora marketinga prodaje oglasa „magazini“,

 

- da razlika između plaće na radnom  mjestu prema izmijenjenom ugovoru i plaće na prethodnom radnom mjestu za sporno razdoblje iznosi ukupno 720.491,47 kn, koliko je tužiteljici dosuđeno točkom, II. izreke prvostupanjske presude dok više zatraženo ulazi u primanja koja je tužiteljica ostvarivala na temelju ugovora o djelu.

 

S obzirom na to da je tužiteljica vraćena na rad radi obavljanja poslova koje je obavljala prije otkaza ugovora o radu od 17. listopada 2008., dakle, radno mjesto direktora marketinga prodaje oglasa, drugostupanjski sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, dalje: ZR) za vraćanje na rad na to radno mjesto. Glede zahtjeva za isplatu, drugostupanjski sud smatra da tužiteljici na temelju odredbe čl. 93. st. 3. ZR pripada pravo na isplatu razlike plaća, a ne i onih primanja koje je tužiteljica kod tuženika ostvarila po osnovi ugovora o djelu. Stoga je prvostupanjsku presudu potvrdio u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na radno mjesto direktora marketinga prodaje oglasa i zahtjev za isplatu iznosa preko onog od 720.491,47 kn (za 472.737,00 kn). Glede zahtjeva za isplatu zatezne kamate, drugostupanjski je sud odluku prvostupanjskog suda o njemu preinačio u odnosu na zatraženu stopu zatezne kamate, uskladivši odluku sa stopom propisanom odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08) te odbivši kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, zbog njegove nedospjelosti, a na temelju odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/40, 7/08, 80 /10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/14, 120/13, 125/13 i 148/14).

 

Kao što je prethodno navedeno, odredbom čl. 386. ZPP propisano je da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Tužiteljica je u predmetnoj reviziji navela samo to da je izjavljuje zbog „pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba ZPP-a“ ne naznačivši pritom niti na koje od postupovnopravnih odredaba se tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba ZPP-a odnosi niti koje odredbe materijalnog prava su nižestupanjski sudovi navodno pogrešno primijenili. O tome se na temelju sadržaja predmetne revizije ne može ni posredno zaključiti. Kako u reviziji, osim krajnje paušalno, nisu ni određeno ni odredivo navedeni revizijski razlozi, po naravi stvari izostalo je i njihovo obrazloženje.

 

Umjesto sadržaja revizije propisanog odredbom čl. 386. ZPP, tužiteljica u reviziji iznosi svoja gledišta o odlučnim činjenicama, ukazujući, prije svega na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede primitaka koje je trebalo uračunati u iznos njene plaće. Drugostupanjsku presudu, međutim, nije dopušteno pobijati pozivanjem na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP).

 

S obzirom na navedeno, valjalo je utvrditi da nije ostvaren niti jedan od dopuštenih revizijskih razloga te je revizija u dijelu kojim se njome drugostupanjska presuda pobija glede odluke o zahtjevu za vraćanje tužiteljice na rad i isplatu naknade plaće u iznosu većem od dosuđenog sa zateznim kamatama koje su tužiteljici dosuđene odbijena kao neosnovana (čl. 393. ZPP).

 

Glede odluke o naknadi parničnih troškova, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, jer takva odluka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.)

 

Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa je u tom dijelu reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 28. travnja 2020.