- 1 -              Rev 389/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 389/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. K. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice S. M., OIB: …, i drugotuženika F. M., OIB: …, oboje iz R. S., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-224/13-6 od 20. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P-169/11 od 26. listopada 2012., u sjednici održanoj 28. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno, u roku od 15 dana, isplate:

 

- 952.204,00 (devetstotinapedesetdvijetisuće i dvijestotinečetirikune) kn sa zateznim kamatama od 01. srpnja 2006. godine do isplate po eskontnim stopama HNB vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koje prethode tekućim polugodištima uvećanim za pet postotnih poena,

 

- parnične troškove sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po eskontnim stopama HNB vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koje prethode tekućim polugodištima uvećanim za pet postotnih poena.";

 

kao i podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno, u roku od 15 dana, isplate:

 

- 66.000,00 (šezdesetšesttisuća) EUR sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2006. godine do isplate po eskontnim stopama HNB vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koja prethode tekućim polugodištima uvećanim za pet postotnih poena,

 

- 466.370,74 (četiristotinešezdesetšesttisuća tristotinesedamdesetkuna i sedamdesetčetirilipe) kn sa zateznim kamatama od 01. srpnja 2006. godine do isplate po eskontnim stopama HNB vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koje prethode tekućim polugodištima uvećanim za pet postotnih poena, te

 

- parnične troškove sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po eskontnim stopama HNB vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koja prethode tekućim polugodištima uvećanim za pet postotnih poena."

 

Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 67.895,00 kn u roku 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

“Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Županji broj: P-169/11 od 26. listopada 2012. godine, potvrđuje.

 

Zahtjev tuženika radi naknade troška za odgovor na žalbu tužitelja, u postupku po pravnom lijeku, odbija se kao neosnovan.”

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa uloženog u zajednički poslovni pothvat te naknadu izgubljene dobiti koju bi ostvarila prodajom svog dijela nekretnine, ukupno iznos od 952.204,00 kuna. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica s iste osnove potražuje iznos od 66.000,00 eura i 466.370,74 kuna.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da su tuženici kupoprodajnim ugovorom od 24. svibnja 2005. kupili nekretnine u k.o. Medulin upisane u z.k. ul. 2330 k.č. br. 1249/4 u naravi oranica sa 554 m2 za kupovnu cijenu od 202.210,00 kuna te da su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici navedene nekretnine svaki u 1/2 dijela,

 

- da su parnične stranke zajedno sa M. P. 24. ožujka 2006. sklopile ugovor o zajedničkom ulaganju na izgradnji stambene građevine na predmetnoj zemljišnoj čestici na način da tuženici s jedne strane, a tužiteljica i M. P. sa druge strane, ravnopravno sudjeluju u izgradnji objekta u omjeru od 50%,

 

- da je u čl. 4. ugovora konstatirano da su obje strane već počele sa zajedničkim ulaganjima na način da su tuženici do sklapanja ugovora uložili 167.000,00 eura i 257.000,00 kuna, a tužiteljica i M. P. 132.000,00 eura,

 

- da je čl. 6. ugovora određeno da će se po završetku objekta, na osnovu uloženih sredstava, osobnih doprinosa ili na drugi način uloženog kapitala, izvršiti podjela stambenog objekta proporcionalno uloženim sredstvima,

 

- da je planirani završetak radova na objektu bio 1. srpnja 2006.,

 

- da se podjela objekta etažiranjem nije mogla izvršiti zbog izmjene zakonskih propisa, prema kojima se može graditi zgrada sa najviše 6 stambenih jedinica, dok sporna nekretnina ima 9 stambenih jedinica odnosno apartmana,

 

- da su u zemljišnoj knjizi kao vlasnici nekretnine upisani tuženici te su istu opteretili s tri hipoteke,

 

- da su ugovor o zajedničkom ulaganju potpisali tuženici, tužiteljica i M. P., dok su svoje potpise ovjerili samo drugotuženik i M. P.,

 

- da iz izvoda s bankovnog računa tužiteljice proizlazi da je u razdoblju od 23. travnja 2002. do 2. lipnja 2006. vršila uplate na račun M. P. i to: 23. travnja 2002. 10.000,00 eura, 14. svibnja 2004. 5.000,00 eura, 3. rujna 2004. 5.020,00 eura, 1. kolovoza 2005. 5.000,00 eura, 20. travnja 2006. 1.448,81 eura (posljednje dvije uplate nisu naznačene u čiju korist) i 2. lipnja 2006. 10.000,00 eura,

 

- da prema nalazu sudskog vještaka, a imajući u vidu sklopljeni ugovor odnosno iznose koji su navedeni, vrijednost ulaganja tužiteljice i M. P., u odnosu na vrijednost cijele nekretnine iznosi 39,8%, pa bi slijedom toga pripadajući dio tužiteljice bio 19,9% (1/2 od 39,8%) i iznosio 141.187,00 eura,

 

- da prema izjavi datiranoj 29. travnja 2009., koja je ovjerena kod javnog bilježnika, M. P. izjavljuje da su tuženici prema njemu u cijelosti ispunili sve obveze vezane za ugovor o zajedničkom ulaganju od 24. ožujka 2006., te su njihovi imovinsko-pravni poslovi u cijelosti riješeni; navedenom izjavom M. P. se odriče bilo kakvih budućih potraživanja prema tuženima,

 

- da su tužiteljica i M. P. i prije sklapanja ugovora o zajedničkom ulaganju od 24. ožujka 2006. poslovno surađivali, odnosno zajednički ulagali u kupnju i izgradnju drugih objekata na području I.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala da je uložila iznos od 66.000,00 eura u navedenu nekretninu, a da su tuženici u cijelosti ispunili svoje obveze prema ugovoru o zajedničkom ulaganju, slijedom čega neosnovano od tuženika potražuje isplatu navodno uplaćenih sredstava. Ujedno je neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu izgubljene dobiti jer direktni uzrok štete nije naknadno opterećenje nekretnine hipotekom jer se radi o pravnoj radnji koja je poduzeta nakon nastupa okolnosti koje su onemogućile stjecanje vlasništva sukladno ugovoru, odnosno njegovu realizaciju.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica navodi da nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, osobito jer ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da su u nižestupanjskim presudama navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje nižestupanjskih presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljičin revizijski navod da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje, tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, smatrajući da je u postupku povrijeđeno načelo ravnopravnosti i kontradiktornosti budući da nije zaprimila podneske tuženika od 17. veljače 2012. i 15. svibnja 2012., a koje podneske je sud priznao tuženiku kao parnični trošak. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, u postupku nije narušeno načelo kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka jer tužiteljica nije bila spriječena slati podneske kao i druga strana te je mogla izvršiti uvid u spis i upoznati se s njihovim sadržajem, ako ih nije zaprimila, slijedom čega nije ostvarena bitna povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP, niti je ostvarena povreda prava na pravično suđenje zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10 - dalje: Ustav RH).

 

Nadalje tužiteljica smatra da je postupanjem drugostupanjskog suda ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, kao i povreda čl. 18. st. 1. Ustava RH, jer u obrazloženju drugostupanjske presude nisu ocijenjene sve bitne povrede postupka na koje je tužiteljica ukazala u žalbi.

 

Pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, drugostupanjski sud se je, umjesto posebnog obrazloženja glede odlučnih činjenica i materijalnog prava, pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude (ako nije drugačije propisano) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, iznimno od navedenog pravila, stavkom 5. istog članka je propisano da ako se presudom žalba odbija, a takav je i ovaj slučaj, u obrazloženju presude sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju kada prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice, vijeće je ocijenilo da je drugostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP te da je obrazloženje drugostupanjske presude sačinjeno sukladno citiranim odredbama pa nije osnovan revizijski navod da bi tijekom drugostupanjskog postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. i st. 5. ZPP niti povreda čl. 18. Ustava RH.

 

Naime, drugostupanjski sud je otklonio, žalbene navode tužiteljice i ocijenio da prvostupanjska presuda nije imala nedostataka zbog kojih se ne bi mogla valjano pravno ispitati, da njome nisu povrijeđene odredbe o postupku na koje drugostupanjski sud mora paziti po službenoj dužnosti, niti odredbe materijalnog prava. Ostale žalbene navode i prigovore tužiteljice, drugostupanjski sud je otklonio jer prema njegovu stavu nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku, niti ih je bilo potrebno posebno ocjenjivati sukladno odredbi članka 375. stavak 1. i 5. ZPP-a, jer se odnose na činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku i o kojima je prvostupanjski sud obrazloženjem iskazao svoje pravno stajalište, ti navodi su utemeljeni na pravno neprihvatljivom tumačenju u primjeni materijalnog prava, pa stoga ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano moglo dovesti u sumnju stajalište prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Revidentica u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava sadržanog u odredbama koje uređuju institut ugovora o ortaštvu čl. 637. - 660. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) te odredbama o razvrgnuću suvlasničke zajednice prema čl. 47. – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP). Međutim, tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava zapravo iznosi navode kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. travnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.