- 1 -              Revr 162/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Revr 162/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene Z. H. R. iz Z., OIB ..., u daljnjem tekstu: tužiteljica, koju zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u B., protiv tuženika-protutužitelja P. C. d.o.o. iz Z., OIB ..., u daljnjem tekstu: tuženik, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-227/14-2 od 8. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2098/07-89 od 9. siječnja 2014., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-2098/07-96 od 5. veljače 2016., u sjednici održanoj 28. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Ispravljenom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 39.321,89 kn s pripadajućim zateznim kamatama (I/), nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.923,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama (II/), isplatiti tužiteljici 10.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (III/), isplatiti tužiteljici 3.600,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (IV), nadalje, odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tuženog zahtjeva s osnove razlike plaće kao i naknade za godišnji odmor te božićnice (stavak V/ i VI/), naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku 30.983,33 kn na ime povrata otpremnine zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (VI/ izreke) te je odlučeno o troškovima postupka (VII/ i VIII/ presude).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka te je ispravljena prvostupanjska presuda potvrđena u po njima pobijanom dijelu.

 

Protiv presude suda drugog stupnja kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem nije uspjela (točke V., VI. i VIII. izreke), reviziju je podnijele tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima iz revizije, u postupku pred sudovima  nižeg stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime, okolnost što sud prvog stupnja nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice, a što je odbivši žalbu tužiteljice sud drugog stupnja prihvatio, ne znači da je tužiteljica time onemogućena u raspravljanju. Na temelju odredbe čl. 220. st. 1. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, time što se sud koristio navedenim ovlaštenjem i odbio dokazne prijedloge tužiteljice, nije onemogućio tužiteljicu u raspravljanju pred  sudom niti joj je uskratio pristup sudu. Naime, u konkretnom slučaju, sudovi su zaključili da prilikom otkazivanja  ugovora o radu tužiteljici, poslodavac nije postupao šikanozno slijedom čega nije bilo potrebno vršiti uvid u postojeću medicinsku dokumentaciju radi utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze između postupanja poslodavca i tužiteljičina bolovanja u razdoblju od 5. siječnja 2005. pa nadalje.

 

Dakle, sud prvog stupnja je utvrdio činjenice važne za presuđenje u ovom postupka, a sud drugog stupnja je dao razloge zašto prihvaća takva utvrđenja suda prvog stupnja. Jednako tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su sudovi dali jasne i neproturječne zaključke da tuženik kada je otkazao ugovor tužiteljici nije postupao šikanozno, pa zbog toga nije bitno postoji li uzročno posljedična veza između postupka tuženika i oboljenja tužiteljice uslijed kojeg je bila na bolovanju. Suprotno navodima iz revizije sudovi nižeg stupnja o odlučnim činjenicama dali su dovoljne i zadovoljavajuće razloge za svoja utvrđenja i pravna shvaćanja.

 

Također, suprotno navodima iz revizije sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu iz čl. 85. st. 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) kada su tužiteljicu odbili sa dijelom tužbenog zahtjeva.

 

Naime, kao prvo, tužiteljica nije dokazala da bi se radilo o šikanoznom postupanju poslodavca prema njoj prilikom otkazivanja, slijedom čega tuženik nije odgovoran za njeno bolovanje, jer za nastanak odnosa odgovornosti za štetu nedostaje jedna od pretpostavki-protupravnost. Dakle, tužiteljica neosnovano potražuje naknadu štete koja se sastoji između isplaćene naknade za bolovanje i plaće koju bi ostvarila u spornom razdoblju od prosinca 2004. do 23. prosinca 2008.

 

Jednako tako, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljici ne pripada naknada štete koja se sastoji u pretpostavljenom povećanju plaće koje je ovisilo o ostvarivanju njenih radnih zadataka, obzirom da je tužiteljica bila na bolovanju, za koje tuženik, kao što je navedeno, ne odgovara, pa tužiteljici, po prirodi stvari ne pripada povećanje plaće koje ovisi o rezultatima rada, kada u tom razdoblju nije radila.

 

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.