1              Poslovni broj: Gž R-46/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-46/2020-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz S. Đ., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz ZOU V. & R. & C. C. iz V., protiv tuženika P. d.o.o., iz S., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima ZOU Ž. i B. iz Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj Pr-52/17 od 20. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 30. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pr-52/17 od 20. studenog 2019.

 

Odbija se zahtjev tuženika za trošak odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da odluka tuženika P. d.o.o. sa sjedištem u S., OIB: ... o otkazu ugovora o radu od dana 11. listopada 2017., kojom je tuženik tužitelju S. C. iz V., OIB: ... izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. srpnja 2017., nije dopuštena, tako da radni odnos tužitelja kod tuženika tom odlukom nije prestao.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljen dana 1. srpnja 2017. između tuženika P. d.o.o. sa sjedištem u S., OIB: ... i tužitelja S. C. iz V., OIB: ... s danom donošenja prvostupanjske odluke u predmetu Pr.52/17.

III. Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu isplati tužitelju naknadu štete u iznosu od pet prosječnih mjesečnih plaća, odnosno iznos od 20.898,33 kuna (neto) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 11. travnja 2019.g. do isplate, u roku od 8 dana.", tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.562,50 kn.

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja porekavši žalbene navode kao neosnovane i proizvoljne s prijedlogom da žalba bude odbijena.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme nije dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu te da mu se isplati naknada štete u iznosu od pet mjesečnih plaća odnosno u iznosu 20.898,33 kune kao i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka.

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je tužitelj iste počinio povredu radne obveze u smislu odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 89/19, dalje: ZR).

 

Pravilno je su prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju u žalbenim navodima tužitelja.

 

Izrečena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud kao ispravna te žalba tužitelja ne dovodi u sumnju ista utvrđenja.

 

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu s tuženikom na neodređeno vrijeme koji ugovor je zaključen dana 1. srpnja 2017., dana 11. listopada 2017. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja jer isti je neopravdano izostao s posla dana 9., 10. i 11. studenog 2017.

 

Sud prvog stupnja u postupku je proveo dokaze saslušanja svjedoka i pregledom priloženih materijalnih dokaza te je pravilno procijenio izvedene dokaze. Iz iskaza svjedokinje V. S. koja je vlasnica knjigovodstvenog servisa S. d.o.o., V. i koja je obavljala knjigovodstvene poslove za trgovačko društvo P. ista je opisala na koji način su radnici kod tuženih evidentirali svoj dolazak i odlazak s posla te su isti osobno ispunjavali te podatke i na kraju mjeseca vlastoručno potpisivali zajedno s poslodavcem te sukladno tako izvršenoj evidenciji njen knjigovodstveni servis je isplaćivao plaću radniku. Takva utvrđenja potvrdili su i drugi saslušani svjedoci radnici tuženika, pa je stoga pravilno sud prvog stupnja cijenio iskaze navedene svjedokinje i predstavnika tuženika M. L. koji je tvrdio da tužitelj nije došao sporne dane 9., 10. i 11. listopada 2017. na posao. Isto tako, pregledom evidencije dolaska na posao (list 16 spisa) je evidentno da je tužitelj dolazio na posao dana 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. listopada 2017., a poslije toga nije dolazio na posao.

 

Pravilno je sud procijenio izvedene dokaze, saslušanih svjedoka, dovodeći ih u vezu s priloženim materijalnim dokazom.

 

U žalbi tužitelj pobija odluku suda prvog stupnja ističući da sud nije poklonio vjeru "njegovim svjedocima". naime, u žalbi tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze na način kako to odgovara njegovom interesu u ovoj parnici.

 

Potrebno je naglasiti da se žalba tužitelja ukazuje neosnovana. Sud prvog stupnja, analizom iskaza izvedenih svjedoka ne bavi se svjedocima tužitelja ili svjedocima tuženika, već svjedocima koji su saslušani tijekom trajanja postupka, i čije potvrde kazivanja je mogao pronaći u materijalnim dokazima.

 

Prema mišljenju ovog žalbenog suda sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 8. ZPP-a koja određuje koje će činjenice uzeti kao dokaz ne odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelovitog postupka.

 

S obzirom na tu zakonsku normu ovaj žalbeni sud procjenjuje da je sud prvog stupnja valjano ocijenio izvedene dokaze sukladno članku 8. ZPP-a.

 

Ne postoji više dužnost suda da potpuno i istinito utvrdi činjenično stanje o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva pa sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (članak 7. i članak 219. ZPP-a).

 

Cijeneći sve izvedene dokaze pravilno je sud prvog stupnja procijenio da nakon tri dana neopravdanog izostanka s posla da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika – tužitelja na čemu se temelji svaki ugovor o radu, a osim toga poslodavac je izgubio i povjerenje u lojalnost radnika, kao savjesnog i odgovornog radnika zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć.

 

Radi iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude suda prvog stupnja kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, a pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Ovaj žalbeni sud odbio je prijedlog tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, primjenom odredbe članka 155. ZPP-a jer navedeni trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

 

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci odluke ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 30. ožujka 2020.