Povrv-2763/18.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: H. autoceste d.o.o., OIB: …, Z., Š. ulica 4, protiv tuženika: I. B., OIB: …, S., D. 17, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja V. D., 27. travnja 2020.,

 

presudio je

 

1. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-44353/09. od 13. studenog 2009. tako da isti sada glasi:

 

„Nalaže se tuženiku I. B., OIB: .., da tužitelju H. autocestama d.o.o., Z., Š. 4, OIB: … plati iznos od 304,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

 

-          48,00 kuna od 29. travnja 2009.

-          30,00 kuna od 16. lipnja 2009.

-          226,00 kuna od 28. kolovoza 2009.

 

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana trošak u iznosu od 531,60 kuna sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 27. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 86,80 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

U prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, zaprimljenoj 30. listopada 2009., se navodi kako ovršenik, sada tuženik, duguje tužitelju, sada ovrhovoditelju i to na temelju ispostavljenih računa iznos od 304,00 kuna prema računima broj 906388 od 21. travnja 2009. iznos od 48,00 kuna (dospijeće 28. travnja 2009., računa broj 964130 od 31. svibnja 2009. iznos od 30,00 kuna (dospijeće 15. lipnja 2009.), računa broj 1075195 od 20. kolovoza 2009. iznos od 226,00 kuna (dospijeće 27. kolovoza 2009.). Kako tuženik nije podmirio utuženo dugovanje to predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će se obvezati na isplatu istoga.

 

Rješenjem javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-44353/09. od 13. studenog 2009. određena je predložena ovrha.

 

Protiv rješenja javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-44353/09. od 13. studenog 2009. tuženik je 22. rujna 2017. izjavio prigovor pobijajući isto u cijelosti, istakao je prigovor zastare na temelju članka 232. stavak 1. ZOO-a budući su potraživanja iz 2009. te zastara na temelju članka 215. i 216. ZOO-a. Ističe da su računi izdani tada maloljetnoj osobi. Troškovi postupka su previsoki. Navodi kako je zbog sporosti rada javnog bilježnika i tužitelja narastao iznos zateznih kamata te da se tuženik ne može teretiti za nastanak istih. Rođen je 19. ožujka 1992. što znači da je 2009. kada su računi bili zdani bio maloljetnik i samim time bez odobrenja ministarstva socijalne skrbi, njegove isprave nisu mogle biti sredstvo na temelju kojeg će se utvrditi identitet i na temelju kojih će se izdati računi. Predmetni računi su zastarjeli 28. travnja 2014., 15. lipnja 2014. i 27. kolovoza 2014. Predlaže usvajanje prigovora.

 

              Rješenjem ovog suda br. Ovrv-2488/17. od 23. siječnja 2018. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-44353/09. od 13. studenog 2009. te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je  predmet po pravomoćnosti ovršnog rješenja ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

 

              U dokazne svrhe sud je izveo dokaz čitanjem računa broj 613-906388-73672 od 21. travnja 2009., računa broj 613-964130-73672 od 31. svibnja 2009., računa broj 613-1075195-73672 od 20. kolovoza 2009., izjave od 8. travnja 2009., izjave od 23. svibnja 2009., izjave od 10. kolovoza 2009., pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na autocestama i objektima s naplatom od 199. prosinca 2007. broj: 45212-100-562/07., odluke o visini cestarine i sustavu naplate cestarine za uporabu autocesta broj: 45212-100-470/08. od 23. listopada 2008.

 

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

 

              Čitanjem računa broj 613-906388-73672 od 21. travnja 2009. utvrđeno je da je isti ispostavio tužitelj na ime tuženika prema šifri kupca: 73672 za dionicu M.-V. I. u ukupnom iznosu od 48,00 kuna (dospijeće 28. travnja 2009.).

 

Čitanjem računa broj 613-964130-73672 od 31. svibnja 2009. utvrđeno je da je isti ispostavio tužitelj na ime tuženika prema šifri kupca: 73672 za dionicu S.-D. I. u ukupnom iznosu od 30,00 kuna (dospijeće 15. lipnja 2009.).

 

Čitanjem računa broj 613-1075195-73672 od 20. kolovoza 2009. utvrđeno je da je isti ispostavio tužitelj na ime tuženika prema šifri kupca: 73672 za dionicu S.-D. I. u ukupnom iznosu od 226,00 kuna (dospijeće 27. kolovoza 2009.).

 

Čitanjem izjave od 8. travnja 2009. utvrđeno je da istom I. B. kao vozač vozila reg. oznake … koje je vlasništvo M. K. potvrđuje da je 8. travnja 2009. u 19,40 sati autocestom od D. do Z. – I. odbio platiti cestarinu na naplatnoj postaji 117 Z. – I. u iznosu od 48,00 kuna.

 

Čitanjem izjave od 23. svibnja 2009. utvrđeno je da istom I. B. kao vozač vozila reg. oznake … koje je vlasništvo T. K. potvrđuje da je 23. svibnja 2009. u 23,25 sati autocestom od 131 R. do 124 D. odbio platiti cestarinu na naplatnoj postaji 124 - D. u iznosu od 30,00 kuna.

 

Čitanjem izjave od 10. kolovoza 2009. utvrđeno je da istom I. B. kao vozač vozila reg. oznake … koje je vlasništvo B. G. potvrđuje da je 10. kolovoza 2009. u 04,45 sati autocestom od Z. do P. odbio platiti cestarinu na naplatnoj postaji P. u iznosu od 226,00 kuna.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime neplaćene cestarine isplati iznos od 304,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Potraživanje tužitelja u ovom predmetu odnosi se na neplaćenu cestarinu u iznosu od 304,00 kn na ime korištenja autoceste kojom upravlja tužitelj, a sve na temelju računa broj 613-906388-73672 od 21. travnja 2009., 613-964130-73672 od 31. svibnja 2009. i 613-1075195-73672 od 20. kolovoza 2009. Predmetni računi izdani su na temelju članka 32. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarina na autocestama i objektima s naplatom (dalje Pravilnik) po osnovi izjava vozača o neplaćenoj cestarini, a koje Izjave su sastavljene sukladno članka 13. Pravilnika. Naime, odredbom članka 13 Pravilnika propisano je da je blagajnik naplate dužan, ako korisnik odbije platiti cestarinu, a što je slučaj, od korisnika uzeti prometnu dozvolu, ukloniti vozilo s prilaza te obavijestiti voditelja smjene koji popunjava obrazac "Izjava o neplaćanju cestarine". Izjave vozača o neplaćenoj cestarini odnose se na korištenje autoceste 8. travnja 2009., 23. svibnja 2009. i 10. kolovoza 2009. Budući je tuženik na izlaznu naplatnu postaju došao bez naplatne kartice i odbio platiti cestarinu, popunjen je obrazac Izjave o neplaćenoj cestarini temeljem dokumenata koje je predočio tuženik, a tuženik je predmetne Izjave vlastoručno potpisao i preuzeo primjerak istih. Iz predmetnih Izjava vozača o neplaćenoj cestarini razvidno je da je tuženik kao vozač vozila I. skupine, reg. oznake …., ….. i …. 8. travnja 2009., 23. svibnja 2009. i 10. kolovoza 2009. koristio autocestu A 1 i na izlaznoj naplatnoj postaji S.-D. I., D.-P. i Z.-I. nije predao naplatnu karticu, što je razvidno iz Izjava.

 

              Tužitelj je pravna osoba koja na temelju odredbe članka 81. Zakona o cestama upravlja autocestama, a što obuhvaća i organizaciju sustava naplate cestarine na autocestama. U zatvorenom sustavu naplate cestarine korisnik na ulazu autoceste uzima naplatnu karticu, a istu predaje na izlazu autoceste blagajniku naplate cestarine na temelju koje se naplaćuje cestarina, sukladno dužini korištene dionice i skupini vozila. Predmetni računi izdani su na temelju Izjava tuženika o neplaćenoj cestarini te je tuženik dužan postupiti po istima.

 

              Neosnovan je i prigovor zastare, budući da je sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu. Isto tako sukladno članku 234. ZOO-a najkraći rok zastare je godinu dana. Kako najstariji račun dospijeva 8. travnja 2009., a ovršni prijedlog je podnesen 30. listopada 2009., to je očito da zastarni rok nije protekao.

 

              U situaciji kada tužitelj svoje potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom – računima koji nedvojbeno istinito ukazuju na postojanje duga od strane tuženika prema tužitelju te su kao takvi podobni za odluku ako su u njima naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a što je slučaj, a koje tuženik nije podmirio, to se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti osnovanim.

 

              Slijedom iznesenog, a s obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I, izreke ove presude te održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 304,00 kuna, sve na temelju članka 451. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a).

 

              Zatezne kamate su priznate u smislu odredbe članka 29. ZOO/05.

 

Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

 

Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a).

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 307,50 kuna, javnobilježničke nagrade u iznosu od 98,40 kuna te trošak sudske dostave u iznosu od 125,70 kuna, dakle ukupno 531,60 kuna( nije priznat trošak poštarine kao ne dokazan i 74,00 kuna na ime troškova sudske dostave jer će navedeni iznos biti vraćen tužitelja).

 

              Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Split, 27. travnja 2020.

 

 

SUTKINJA

 

JELENA LONČAR v.r.

 

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

 

1