Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Snježani Šagud, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., OIB: …, zastupane po A.B., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika Grada Z., OIB:…, zastupanog po A. H., odvjetnici iz Z., i II. tuženika Z. h. d.o.o. - Podružnice z. c. iz Z., OIB: …, zastupanog po T. R., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. ožujka 2020. godine, u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 27. travnja 2020. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I.-II. tuženiku da solidarno isplate tužiteljici iznos od 19.320,00 kuna
zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.06.2012. godine do 31.07.2015.
godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za
tri postotna poena, kao i da joj solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od
16.757,19 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.04.2020. godine pa
do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 5.240,00 kuna
zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.06.2012. godine pa do isplate, te
preostali zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dio dosuđenog troška
parničnog postupka u iznosu od 800,00 kuna za razdoblje od 31.10.2012. godine do
26.04.2020. godine.
III. Odbija se I.-II. tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.
2 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi od 06.07.2012.g. navodi da je dana 08.02.2010.g. oko 16,30 sati
doživjela nezgodu kao pješak, a pri povratku s posla i to na način da je normalnim hodom,
gledajući ispred sebe, prolazila između parkiranih vozila na kolniku T. ulice kod kbr.
4 tj. ispred zgrade gdje stanuje, a u namjeri da prijeđe kolnik navedene ulice. Navodi da je
kolnik navedene ulice bio djelomično očišćen, no na mjestu gdje je prelazila kolnik nalazio se
led, a ispod snijega, te se poskliznula i pala na desnu ruku na koju se je "dočekala" pri padu.
Kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju ozlijeđen, to konačno postavljenim tužbenim
zahtjevom na zapisnik s ročišta održanog dana 12.03.2020.g. a u svezi s podneskom od
31.01.2017.g., na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu, i to s osnova
neimovinske štete i imovinske nenovčane štete za tuđu pomoć i njegu, potražuje solidarno od
I.-II. tuženika ukupan iznos od 24.560,00 kuna, i to:
- po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 9.000,00 kuna, - po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kuna,
- po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kuna,
- te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.560,00 kuna,
sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.06.2012.g. pa do isplate,
uz solidarnu naknadu troška pribavljanja potvrde od DHMZ-a Zagreb zajedno s pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.10.2012.g. pa do isplate i uz solidarnu
naknadu troška parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
tekućom od presuđenja pa do isplate, izuzev za trošak izdavanja potvrde DHMZ-a u iznosu od
800,00 kuna.
U odgovoru na tužbu I. tuženik navodi da ističe prigovor promašene pasivne
legitimacije, da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i to kako osnovu tako i visini.
Navodi da prigovor promašene pasivne legitimacije ističe iz razloga što da iz navoda tužbe ne
proizlazi da bi se radilo o mjestu za čije održavanje bi bio nadležan, dok što se tiče osnova i
visine ističe da iz dostavljene dokumentacije nije razvidna i nije dokazana odgovornost Grada
za nastalu štetu, da nije moguće utvrditi štetu, a iz dostavljene dokumentacije da nije
moguće utvrditi ni visinu štete, koja da je po svim osnovama previsoko postavljena. Nadalje,
ističe i da je šteta nastala isključivo iz razloga na strani tužiteljice, a imajući u vidu kako pri
hodu tužiteljice nije upotrijebljena dužna pažnja, te kako je šteta posljedica krivnje tužiteljice.
Također, ističe i da tužiteljica nije niti jednom tvrdnjom niti dokazom dokazala da bi se štetni
događaj dogodio kako je navedeno u tužbi. Osim navedenog, ističe i kako je tužiteljičin
zahtjev previsoko postavljen u smislu da su sve tražene stavke previsoko postavljene, kao i da
je nemoguće da bi ovakva ozljeda reducirala pokretljivost zgloba za pola opsega, te ističe da
tužiteljica nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju jer da se ne vide rezultati fizikalne
terapije, te dokazi o tome da je tužiteljica uopće išla na fizikalnu terapiju, a koja da je
činjenica možebitno odlučna kod doprinosa tužiteljice povećanju štete. Slijedom svega
navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu
mu troška parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.
U odgovoru na tužbu II. tuženik je naveo da poriče svoju odgovornost za štetni događaj,
te osporava da bi do nastanka štetnog događaja došlo zbog stanja kolnika T. ulice, a
poriče i da je kolnik bio samo djelomično očišćen. Navodi da kako je iz navoda tužiteljice
vidljivo da je do štetnog događaja došlo kada je hodala između parkiranih osobnih vozila gdje
da se nalazio led zbog čega je pala na ruku, dakle, da ista nije hodala po nogostupu, da
3 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
prilikom prijelaza kolnika nije išla po obilježenom pješačkom prijelazu, da je onda na opisani
način postupala nepropisno i nepravilno tj. suprotno odredbi čl. 124 i čl. 129 st. 2 Zakona o
sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, dalje: ZOSCP), tako da onda ističe prigovor
isključive odgovornosti tužiteljice za predmetni događaj jer da do štetnog događaja ne bi
došlo da je tužiteljica hodala po nogostupu i pješačkom prijelazu kako je to propisano
zakonom. Navodi da konkretne zgode nije bilo potrebe za čišćenjem i posipanjem kolnika
predmetne lokacije jer je ista već ranije bila očišćena, a temperature su bile iznad nule.
Nadalje, navodi da ne spori da je tužiteljica zadobila ozljede koje se navode u medicinskoj
dokumentaciji, no smatra da je tužiteljičin zahtjev po svim osnovama previsoko postavljen i
da u konkretnom slučaju ne potražuje naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava
osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje već da potražuje, suprotno Zakonu o obveznim
odnosima, naknadu na ime pojačanih napora u budućem životu i radu kao i naknadu za
pretrpljene fizičke boli i strah odnosno naknadu za duševne boli zbog naruženja. Nadalje,
navodi da poriče da bi tužiteljica trpjela duševne boli zbog naruženja te poriče da je zbog
navedene ozljede istoj smanjena životna i radna aktivnost, a mišljenja je i da tužiteljica nije
pretrpjela takve ozljede zbog kojih bi joj pripalo pravo na naknadu neimovinske štete zbog
povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, II. tuženik
predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu mu troška
parničnog postupka.
Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 4-5 spisa),
medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 6-9 i 58 spisa), prijedloge za nagodbu (list 10-11
spisa), II. tuženikov Dnevnik glavnog dežurnog zimske službe 2009/2010. (list 19 spisa),
dopis DHMZ-a od 07.11.2012.g. s pripadajućom Potvrdom i računom br. 121-5/872 od
07.11.2012.g. te nalogom za plaćanje (list 27-30 spisa), dopis Državne uprave za zaštitu i
spašavanje klasa: 120-08/13-01/01, urbroj: 543-01-08-03-13-90 od 05.06.2013.g. (list 35
spisa), dopis Državne uprave za zaštitu i spašavanje klasa: 120-08/13-01/01, urbroj: 543-01-
08-03-13-126 od 12.11.2013.g. s pripadajućom policom osiguranja osoba od posljedica
nesretnog slučaja (nezgode) broj 026620002530 i prilogom istoj (list 68-70 spisa), dopis I.
tuženikova Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne
poslove i promet klasa: 363-04/2014-001/911, urbroj: 251-13-80/02-13-2 od 04.11.2014.g. (lit
94 spisa), II. tuženikov Nalog za rad na zadacima zimske službe - Teretni list od
06.02.2010.g. (list 95 spisa), II. tuženikov broj zadatka 218 zimske službe 2009/2010. -
posipavanje i ralenje (list 96 spisa), II. tuženikov Izvještaj o izvršenom nalogu po zadatku 218
od 10.02.2010.g. (list 97-98 spisa), II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe R. od
06.02.2010.g. - smjena dan (list 99 spisa), II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe
R. od 06./07.02.2010.g. - smjena noć (list 100 spisa), II. tuženikov Dnevnik baze
zimske službe R. od 07.02.2010.g. - smjena dan (list 101 spisa), II. tuženikov
Dnevnik baze zimske službe R. od 07./08.02.2010.g. - smjena noć (list 102 spisa), II.
tuženikov Dnevnik baze zimske službe R. od 08.02.2010.g. - smjena dan (list 103
spisa), saslušani su svjedoci V. M. (list 37 spisa) i B. B. (list 38 spisa),
saslušana je tužiteljica kao parnična stranka (list 38-39 spisa), proveden je očevid na licu mjesta kojom prilikom je i sud sam fotografirao lice mjesta (list 76-79, 81-83 i 157-166 spisa),provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. J. F. i dr. D. P. (list 110-111 spisa), dopunski su saslušani stalni sudski
vještaci dr. J. F. i dr. D. P. (list 150 spisa), te je dodatno dopunski saslušan stalni sudski vještak dr. J. F. (list 188-189 spisa), dok druge dokaze sud nije izvodio budući ih stranke unatoč upozorenju suda na sadržaj odredbe čl. 219 st. 1 ZPP-a nisu predlagale.
4 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze u
njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično
osnovanim.
Među strankama se tako ukazuje nespornim aktivna legitimacija tužiteljice i pasivna
legitimacija II. tuženika, dok je sporno da li je mjesto nastanka štetnog događaja dužan
održavati i I. tuženik, slijedom čega je sporna pasivna legitimacija I. tuženika, zatim, sporno
je da bi štetni događaj nastao na način i iz razloga kako se to navodi u tužbi, slijedom čega je
onda sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost I.-II. tuženika za nastanak istog, te je
sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.
Prvenstveno na okolnost utvrđenja pasivne legitimacije I. tuženika (sporne nadležnosti
održavanja mjesta nastanka štetnog događaja), načina i razloga nastanaka štetnog događaja tj.
nastanka štetnog događaja, te prigovora nedostatka odgovornosti na strani I.-II. tuženika za
nastanak istog, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. M. i B. B. te tužiteljice, zatim, izvršio uvid u II. tuženikov Dnevnik glavnog dežurnog zimske službe 009/2010., dopis DHMZ-a od 07.11.2012.g. s pripadajućom Potvrdom, II. tuženikov Nalog za rad na zadacima zimske službe - Teretni list od 06.02.2010.g., II. tuženikov broj zadatka 218 zimske službe 2009/2010. - posipavanje i ralenje, II. tuženikov Izvještaj o izvršenom nalogu po zadatku 218 od 10.02.2010.g., II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe R. od 06.02.2010.g. - smjena dan, II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe
R. od 06./07.02.2010.g. - smjena noć, II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe
R. od 07.02.2010.g. - smjena dan, II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe
R. od 07./08.02.2010.g. - smjena noć, II. tuženikov Dnevnik baze zimske službe
R. od 08.02.2010.g. - smjena dan, te je proveo očevid na licu mjesta i sud je sam
fotografirao lice mjesta.
U svom iskazu, danom na zapisnik s ročišta održanog dana 22.10.2013.g., svjedok
V. M., inače otac tužiteljice, navodi da glede ovog štetnog događaja može reći da
se isti dogodio u zimsko doba, negdje u mjesecu februaru, ne sjeća se više točnog dana, a
predmetnog dana tužiteljica se vraćala s posla i sve se to dogodilo negdje oko pola pet. Štetni
događaj nije vidio, no tužiteljica ga je nazvala putem mobitela te mu rekla da dođe dolje po
nju, na što je pitao što je, da bi mu ona odgovorila da je pala i natukla ruku, te da ju sad ista
boli i da se ne može dobro prihvatiti za gelender. Došao je po nju i odveo ju je u stan. Kako je
tužiteljicu ruka boljela vodio je nekoliko dana brigu o njoj, odnosno pomagao joj. Tužiteljica
je predmetnog dana, ali kasnije nakon što joj je došao suprug s posla, otišla k liječniku u
Traumatološku bolnicu, jer ju je ruka jako boljela, naoticala joj je, te je bilo sve gore i gore.
Misli da je te zgode tužiteljica ozlijedila desnu ruku. Ovaj štetni događaj, po pričanju
tužiteljice, dogodio se kada je ista prelazila cestu i to čini mu se s desne strane T.
ulice prema njihovom ulazu, na zavoju kod kontejnera. Predmetnog dana bilo je snijega, te je
vjerojatno prošla ralica, no ona prođe sredinom ceste i nagura snijeg na rinzol, te je vjerojatno
ispod tog snijega na rinzolu bila poledica. U doba kada ga je tužiteljica nazvala da dođe po
nju već se polako počelo mračiti, no međutim nije bila ni noć, a niti skroz svjetlo. Ne sjeća se
više što je predmetne zgode tužiteljica imala nazuveno na noge, no uobičavala je u takvo
zimsko doba kad je snijeg nositi čizme. Ne sjeća se da li je tko pomogao tužiteljici odmah
neposredno po ovoj nezgodi prije nego što je on uspio sići po nju. Koliko se sjeća, tužiteljica
se kasno vratila iz Traumatološke i zna da su joj na ovu ozlijeđenu ruku najprije stavili
longetu, a potom jače pojačanje i dobila je gips, te je to sve tako dugo nosila, više ne zna da li
dva tjedna ili još i duže. Za vrijeme liječenja tužiteljici je pomagao na način da je obavljao
5 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
nešto poslova koje bi ona inače morala, pa je tako znao pomagati oko unuka i drugo što je
trebalo a što ona nije mogla.
U svom iskazu, danom na zapisnik s ročišta održanog dana 22.10.2013.g., svjedok B.
B., inače suprug tužiteljice, navodi da sam štetni događaj nije vidio jer je tek kasnije
došao s posla, te kako je tužiteljici, i to misli desna ruka naoticala, rekao joj je da ode na
hitnu, te ju je kasnije navečer i odvezao. Predmetnog dana bilo je snijega, sama cesta je bila
očišćena, međutim bilo je nagrnutog snijega na mjestu gdje je tužiteljica pala. To mjesto gdje
je tužiteljica pala, ista mu je pokazala. Na hitnoj u Traumi tužiteljici su slikali ruku te joj rekli
da joj je pukla kost, i tužiteljica je dobila gips koji je nosila par tjedana, ne zna više točno, 3-4
tjedna. Tužiteljica je za vrijeme liječenja išla na kontrole, vježbe, terapije, no ne zna više
koliko je to sve trajalo. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna pomoć, te su joj istu svi
pružali, pri tome misli na ukućane i to kako psihičku tako i fizičku pomoć, te je on tužiteljicu
vozio na kontrole, vježbe terapije, a trebalo je voditi brigu i o mlađem sinu, jer je u predmetno
vrijeme bio još nesamostalan. Tužiteljica je zbog ove nezgode bila na bolovanju, pa joj je čak
bila i manja plaća. Napominje da je tužiteljica zbog ove nezgode dugo nosila nekakvu udlagu,
misli na malom prstu desne ruke. Odgovarajući na posebna pitanja, navodi da je prije ove
nezgode tužiteljica kuhala i pospremala te se samostalno oblačila, a sada su joj svi morali u
tome pomagati. Predmetne zgode stanovao je u zajedničkom kućanstvu s tužiteljicom na
adresi Z., T.
U svom iskazu, danom na zapisnik s ročišta održanog dana 22.10.2013.g., tužiteljica
navodi da se predmetne zgode vraćala s posla tramvajem te kada je s istog sišla na trotoar
trebala je preći preko ceste do svog ulaza, te je cestu počela prelaziti normalnim hodom na
zavoju, i kada je već skoro u cijelosti istu prešla, poskliznula se i pala na stražnjicu i desnu
ruku. Predmetne zgode imala je na nogama čizme, bilo je hladno, bilo je poledice i bio je sa
strane nanos snijega. Kada se pridigla došepala je do svog ulaza te je putem portofona pozvala
oca da dođe po nju. Napominje da se ova T. ulica inače loše čisti, a predmetnog dana
je bila očišćena djelomično i to samo po sredini. Pošto ju je otac doveo kući, stavljala je
hladne obloge na desnu ruku i ispirala je vodom, no kako joj nije bilo bolje, jer nije mogla
micati prstima i škljocali su, suprug ju je odveo na hitnu u Traumu gdje su joj poslikali desnu
ruku i ustanovilo se da je slomila palčanu kost. Najprije joj je stavljena longeta koju je nosila
tjedan dana, a potom joj je stavljen plastični gips koji je nosila 4 tjedna, a nakon toga je
obavila fizikalnu terapiju. Zbog ove nezgode na bolovanju je provela negdje 2,5 mjeseca.
Napominje da je inače dešnjak, te je u predmetno vrijeme većinu svog radnog vremena
provodila za računalom, no kako joj je zbog ove nezgode takav rad bio otežan dosta dugo je
nosila udlagu za pojačanje za šaku, a koja udlaga joj je onda smetala za rad s mišem, pa kako
je vidjela da više ne može raditi na tom radnom mjestu odlučila se preškolovati. To
preškolovanje joj je u omjeru od 75% platio poslodavac, a ostatak od 25% je ona platila, te je
po završetku ovog preškolovanja dobila drugo radno mjesto na kojem se sada ne koristi toliko
računalo. Za vrijeme liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć koju su joj pružali ukućani, a
ista se sastojala u kuhanju hrane, pomoći pri oblačenju, te vođenju brige oko obitelji, pri čemu
napominje da živi u kući s četiri muške osobe. Njen otac je u međuvremenu od nastanka
štetnog događaja pa do davanja ovog iskaza dosta propao u psihičkom smislu, tako da je
netočno iskazao oko toga kojim putem ga je izvijestila što joj se dogodilo i da dođe po nju, a
isti sada zbog zdravstvenog razloga brka telefone. Odgovarajući na posebna pitanja, navodi da
je pala na djelu završetka prelaska ceste negdje između broja Travanjska 4 i 6 obzirom da je
njihova zgrada u "L", te je pala prije završetka ceste i to prije ovih nanosa snijega tj. na asfaltu
na koji se s ovih nanosa slijeva voda te se ista na ovim temperaturama ledi. Pretpostavlja da je
6 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
tu možda bilo i malo nagaženog snijega ispod kojeg je bio skriven led. Taj dan nije ništa
padalo, već je od ranije bilo napadanog snijega. Napominje da su vrlo blizu mjesta pada bila
parkirana vozila, jer se uz cestu nalaze parkirna mjesta. Pojašnjava da je pala između parkinga
i smetlarnika i to na dijelu kuda se inače ulazi na nogostup, međutim, ona je pala na samoj
cesti prije tog nogostupa. Napominje i da znaju biti parkirana vozila i ispred tog smetlarnika,
no ne zna više točno da li je i predmetne zgode tako bilo.
Nadalje, sud je u postupku proveo i očevid na licu mjesta dana 19.09.2014.g. te sam
fotografirao lice mjesta, kojom prilikom je utvrđeno da lice mjesta predstavlja Travanjsku
ulicu ispred broja 6. Tužiteljica je pokazala točno mjesto gdje je predmetne zgode pala, a iz
tog pokazivanja je utvrđeno da je ista pokazala dio kolnika nalazeći na udaljenosti od oko 80-
100 cm od rubnjaka staze (nogostupne staze) kojom se dolazi do kućnog broja 6 T.
ulice. Prisutni svjedok V. M. je naveo da mu je tužiteljica rekla da je pala na
mjestu kako je pokazala na očevidu, ali možda nekih 10-20 cm bliže rinzolu, dok je prisutni
svjedok B. B. naveo da mu je tužiteljica rekla da je predmetne zgode pala upravo na
mjestu kako je ista to na očevidu pokazala. Isto tako, utvrđeno je da na dan održavanja
očevida u neposrednoj blizini mjesta za koje je tužiteljica pokazala da je mjesto štetnog
događaja (gdje je pala) nalaze se parkirana vozila i to s obje strane, a isto tako u neposrednoj
blizini i to lijevo ispred nalazi se smećarnik. Nadalje, utvrđeno je i da mjesto kojim se
predmetne zgode kretala tužiteljica prije samog pada nije obilježeno zebrom kao pješačkim
prijelaz, međutim, isto svojom konstrukcijom i utvrđenom namjenom na licu mjesta
predstavlja dio kolnika kojim se sa istočnog nogostupa T. ulice prelazi kolnik iste
kako bi se došlo na pješačku stazu na zapadnoj strani T. ulice. Sud je fotografirao
lice mjesta i to mjesto kojim se predmetne zgode tužiteljica kretala i gdje je pala, te
neposrednu okolinu. Prisutni svjedoci i tužiteljica suglasno su naveli da je predmetne zgode
neposredno uz rinzol u čijoj neposrednoj blizini je tužiteljica pala bilo nagrnutog snijega, dok
su prisutni svjedoci, tužiteljica i punomoćnici stranaka suglasno naveli da ranije opisana
pješačka staza vodi i prema mjestu stanovanja tužiteljice, T. ulice br. 4, Z. (iza
sjeverozapadnog ugla zgrade, nasuprot dječjeg vrtića), pa je sud i navedeno fotografirao, a
također isti su suglasno naveli i da se s mjesta štetnog događaja (pada) ne vidi mjesto
stanovanja (ulaz) tužiteljice. Nadalje, sud je na poseban zahtjev punomoćnika II. tuženika
konstatirao da se parkirana vozila za koja je sud utvrdio da su parkirana u neposrednoj blizini
štetnog događaja, parkirana na kolniku, te su punomoćnici stranaka još suglasno naveli da
predmetna T. ulica predstavlja dvosmjernu ulicu.
Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka V M. i B. B. te
tužiteljice, a vezano za bitne činjenice glede spornih okolnosti - osporene pasivne legitimacije
I. tuženika (sporne nadležnosti održavanja mjesta nastanka štetnog događaja), načina i razloga
nastanaka štetnog događaja tj. nastanka štetnog događaja, te prigovora nedostatka
odgovornosti na strani I.-II. tuženika za nastanak istog, valja reći, da je sud njihove iskaze
prihvatio u cijelosti, budući su isti o bitnim činjenicama iskazivali uvjerljivo, životno logično i
suglasno, te u suglasju s činjenicama navedenim u prijavi o ozljedi na radu i medicinskoj
dokumentaciji za tužiteljicu iz koje proizlazi da je tužiteljica dana 08.02.2010.g. pri povratku
s posla na ulici se poskliznula na ledu i pala te pritom ozlijedila desni ručni zglob radi čega je
istog dana i zatražila liječničku pomoć, kao i činjenicama utvrđenim na provedenom očevidu,
te činjenicama proizašlim iz fotografija lica mjesta koje je sačinio sud na očevidu.
Također, valja istaknuti, kako su navedeni iskazi svjedoka i tužiteljice u pogledu
vremenskih prilika i stanja kolnika u času nastanka predmetnog štetnog događaja u suglasju i
7 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
sa sadržajem Potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda o vremenu na dan 08.02.2010.g.,
iz kojeg proizlazi da je predmetnog dana: temperatura zraka iznosila -1.5°C u 16,00 sati a u
17,00 sati da je bila -1.8°C i da je tijekom cijelog dana (od 0,00 do 24,00 sati) temperatura
bila u minusu, da je na tlu bilo oko 5 cm snijega, da je tijekom cijelog dana (od 0,00 do 24,00
sati) bio snježni pokrivač i sumaglica, kao i da je zbog niske temperature zraka moglo doći do
nastanka zaleđenog i klizavog tla na području Zagreba dana 08.02.2010.g., a proizlazi i da je
prethodnog dana tj. dana 07.02.2010.g. temperatura zraka konstantno od 14,00 sati bila u
minusu, na tlu je bilo oko 7 cm snijega, te je tijekom cijelog tog dana (od 0,00 do 24,00 sati)
bio snježni pokrivač i sumaglica a od 14,30 sati do 24,00 sati je padao slab snijeg.
Isto tako, valja reći, da navedeni iskazi svjedoka i tužiteljice, a u pogledu mjesta
nastanka štetnog događaja, te stanja kolnika u času nastanka predmetnog štetnog događaja,
kao i načina i razloga nastanka štetnog događaja, nisu u protivnosti ni sa utvrđenjima
proizašlim iz II. tuženikova Dnevnika glavnog dežurnog zimske službe 2009/2010., II.
tuženikova Nalog za rad na zadacima zimske službe - Teretni list od 06.02.2010.g., II.
tuženikov zadatka broj 218 zimske službe 2009/2010. - posipavanje i ralenje, II. tuženikova
Izvještaja o izvršenom nalogu po zadatku 218 od 10.02.2010.g., II. tuženikova Dnevnika baze
zimske službe R. od 06.02.2010.g. - smjena dan, II. tuženikova Dnevnika baze
zimske službe R. od 06./07.02.2010.g. - smjena noć, II. tuženikova Dnevnika baze
zimske službe R. od 07.02.2010.g. - smjena dan, II. tuženikova Dnevnika baze
zimske službe R. od 07./08.02.2010.g. - smjena noć, II. tuženikova Dnevnika baze
zimske službe R. od 08.02.2010.g. - smjena dan, iz kojih proizlazi da je zimska
služba II. tuženika evidentirala u svom dnevniku da je dana 08.02.2010.g. tijekom dana
meteorološka prognoza vremena takva da će prevladavati oblačno, ujutro mjestimice uz
maglu, mjestimice je moguće vrlo malo snijega (uz stvaranje novog vrlo tankog snježnog
pokrivača), poslijepodne se očekuju i sunčana razdoblja, vjetar slab, rijetko do umjeren
sjevernoistočni, uvjeti za poledicu postojati će gotovo stalno. Nadalje, iz navedene II.
tuženikove dokumentacije proizlazi i da II. tuženik dana 08.02.2010.g. nije izvršio čišćenje
kolnika i posipavanje kolnika protiv stvaranja poledice iako je temperatura kroz noć i tijekom
dana do časa nastanka štetnog događaja bila u minusu, dakle, unatoč činjenici što se pri tim
temperaturama kolnik zaleđuje i što je prethodnog dana padao snijeg, već da je to učinio 2
dana prije štetnog događaja tj. 06.02.2010.g..
I konačno, valja reći, da je sud iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice prihvatio i u
dijelu gdje iskazuju u pogledu zadobivenih ozljeda i liječenja tužiteljice te potrebe za tuđom
pomoći, budući da su njihovi iskazi i u tom dijelu suglasni, uvjerljivi i životno logični, te u
skladu sa utvrđenjima proizašlim iz medicinske dokumentacije za tužiteljicu i prijave o
ozljedi na radu te iz prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka (o čemu je
podrobnije objašnjeno u kasnijem dijelu obrazloženja presude).
Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljica nastradala dana
08.02.2010.g. u popodnevnim satima oko 16,30 sati, kada je vračajući se s posla prelazila
djelomično očišćeni (očišćen sam po sredini) i zaleđeni kolnik T. ulice ispred br. 6 na
mjestu koje, iako nije obilježeno zebrom kao pješačkim prijelaz, isto svojom konstrukcijom i
utvrđenom namjenom na licu mjesta predstavlja dio kolnika kojim se sa istočnog nogostupa
T. ulice prelazi kolnik iste kako bi se došlo na pješačku stazu na zapadnoj strani
T. ulice, koja pješačka staza vodi i prema mjestu stanovanja tužiteljice, T.
ulice br. 4, Z. (iza sjeverozapadnog ugla zgrade, nasuprot dječjeg vrtića), dakle, da
predmetne zgode nije prelazila kolnik suprotno prometnim propisima na koje upire II. tuženik
8 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
(suprotno odredbi čl. 124 i čl. 129 st. 2 ZOSCP-a), i to prolazeći između parkirnih vozila na
kolniku T. ulice, kojom prilikom se odjednom, unatoč pažljivom hodu i primjerenoj
obući za zimske uvjete (zimskim čizmama), poskliznula i pala, te ozlijedila desnu ruku u
području desnog ručnog zgloba, tj. sud je utvrdio nastanak predmetnog štetnog događaja i to
kako mjesto nastanka istog tako i način i razlog nastanka istog. Nadalje, valja reći, kako sud
nije utvrdio postojanje okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da je na bilo koji način
tužiteljica doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja.
Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije I. tuženika
Grada Z. valja primijeniti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/95,
70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09 i
79/09). Naime odredbom čl. 1 navedenog Zakona određena su načela, način obavljanja i
financiranja komunalnog gospodarstva, pod kojim se podrazumijeva obavljanje komunalnih
djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te
financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području
općina, gradova i Grada Z. (u daljnjem tekstu jedinice lokalne samouprave) kao i
županija kada je to određeno navedenim zakonom. Nadalje, odredbom čl. 3 Zakona, područje
komunalne djelatnosti obuhvaća između ostalog i održavanje nerazvrstanih cesta koje se
koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu
razvrstane ceste u smislu posebnih propisa. U smislu odredaba navedenog Zakona, komunalne
djelatnosti između ostalog obavljaju trgovačka društva koje osniva jedinica lokalne
samouprave koja i osigurava sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti iz svog proračuna
iz kojeg se onda osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti u koje između
ostalog ulazi i održavanje nerazvrstanih cesta. Isto tako predstavničko tijelo jedinice lokalne
samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu kojom se između ostalog
propisuju odredbe o uklanjaju poledice. I. tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 4 Zakona o
komunalnom gospodarstvu, kada je osnovao trgovačko društvo Z. ceste d.o.o.,
odnosno, nakon statusnih promjena na strani istog, sada Z. h. d.o.o. -
Podružnica Z. c., te istom povjerio obavljanje poslova održavanja i zaštite javnih
i nerazvrstanih cesta. Slijedom svega navedenog, a obzirom da je saslušanjem tužiteljice i
naprijed navedenih svjedoka, te očevidom na licu mjesta i uvidom u fotografije lica mjesta
sačinjene od strane suda, utvrđeno da se štetni događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti u
T. ulici u Z., a koja cesta spada u nadležnost održavanja I. tuženika koji je
dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, pa samim time i vršiti
nadzor nad trgovačkim društvom koje je osnovao radi obavljanja poslova održavanja
nerazvrstanih cesta, to je tako I. tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.
Vezano za odgovornost I. tuženika Grada, valja primijeniti odredbu čl. 1084
Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) kojom je propisano da
osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za
štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Nesporno je
kako je I. tuženik prenio poslove održavanja na Z. ceste d.o.o., sada, kako je ranije
objašnjeno, na Z. h. d.o.o. - Podružnica Z. c., kada je osnovao
navedeno društvo, no međutim, I. tuženik se ne može osloboditi svoje odgovornosti time što
je prenio poslove održavanja na druge osobe. Naime, prenošenjem svojih obveza I. tuženik se
ne oslobađa odgovornosti da nadzire poslove održavanja, pa posljedično tome odgovara za
svu štetu koja nastane ako se nije pridržavao obveze nadzora nad navedenim poslovima.
Slijedom navedenog, I. tuženik je solidarno odgovoran sa pravnom osobom na koju je prenio
poslove održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada, a tužiteljica ima pravo
9 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
zahtijevati naknadu štete od bilo kojeg obveznika održavanja nerazvrstanih cesta. Kako je
utvrđeno da je tužiteljica nastradala dana 08.02.2010.g. u popodnevnim satima oko 16,30 sati,
kada je vračajući se s posla prelazila djelomično očišćeni (očišćen sam po sredini) i zaleđeni
kolnik T. ulice ispred br. 6 na mjestu koje, iako nije obilježeno zebrom kao
pješačkim prijelaz, isto svojom konstrukcijom i utvrđenom namjenom na licu mjesta
predstavlja dio kolnika kojim se sa istočnog nogostupa T. ulice prelazi kolnik iste
kako bi se došlo na pješačku stazu na zapadnoj strani T. ulice, koja pješačka staza
vodi i prema mjestu stanovanja tužiteljice, T. ulice br. 4, Z. (iza
sjeverozapadnog ugla zgrade, nasuprot dječjeg vrtića), dakle, da predmetne zgode nije
prelazila kolnik suprotno prometnim propisima na koje upire II. tuženik (suprotno odredbi čl.
124 i čl. 129 st. 2 ZOSCP-a), i to prolazeći između parkirnih vozila na kolniku T.
ulice, kojom prilikom se odjednom, unatoč pažljivom hodu i primjerenoj obući za zimske
uvjete (zimskim čizmama), poskliznula i pala, te ozlijedila desnu ruku u području desnog
ručnog zgloba, kao i kako iz ranije citirane Potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda
proizlazi da je tijekom cijelog predmetnog dana temperatura bila u minusu i da je na tlu bilo
oko 5 cm snijega, da je tijekom cijelog predmetnog dana bio snježni pokrivač i sumaglica, te
da je zbog niske temperature zraka moglo doći do nastanka zaleđenog i klizavog tla na
području Z. i da je utvrđeno da je u konačnici i došlo do poledice, to sud nije našao niti
jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da bi tužiteljica u bilo kojem omjeru doprinijela
nastanku štetnog događaja a kamoli da bi bila isključivo odgovorna za nastanak istog. Pritom,
valja reći, i da činjenica što prilikom čišćenja kolnika predmetne ulice 2 dana prije štetnog
događaja službe dana 06.02.2010.g. II. tuženika nisu mogle u potpunosti očistiti kolnik zbog
nepropisno parkiranih vozila ne oslobađa I. tuženika odgovornosti, jer je u toj situaciji upravo
I. tuženik, koji je u obvezi nadzirati pravne osobe kojima je povjerio posao održavanja
nerazvrstanih cesta, u konkretnom slučaju II. tuženika, bio dužan u nadziranju obavljanja
poslova održavanja nerazvrstanih cesta, u konkretnom slučaju T. ulice, zatražiti
intervenciju policije ili uputiti da to učini II. tuženik a ne oglušiti se i ostaviti da ne bude u
potpunosti očišćen kolnik od snijega i posipan protiv stvaranja poledice, tim više što je
utvrđeno i da je i dan prije štetnog događaja, a kako to proizlazi iz ranije citirane Potvrde
Državnog hidrometeorološkog zavoda, temperatura zraka konstantno od 14,00 sati bila u
minusu, na tlu je bilo oko 7 cm snijega, te je tijekom cijelog tog dana bio snježni pokrivač i
sumaglica, a od 14,30 sati do 24,00 sati je padao slab snijeg, tako da je itekako bilo potrebno
nakon dana 06.02.2010.g. a prije nastanka štetnog događaja dana 08.02.2010.g. ponovo
očistiti kolnik od snijega i to u potpunosti te ga posipati protiv stvaranja poledice, a što II.
tuženik kojem je I. tuženik povjerio poslove održavanja nerazvrstanih cesta nije učinio. Stoga,
sud je mišljenja kako postoji isključiva odgovornost I. tuženika za nastanak štetnog događaja
obzirom isti nije postupio sukladno odredbama ZKG-a u dijelu u kojem se uređuje održavanje
nerazvrstanih cesta, a misli se na radove redovnog održavanja nerazvrstanih cesta i to čišćenja
kolnika od snijega i uklanjanja poledice.
U odnosu pak na istaknuti prigovor nedostatka odgovornosti na strani II. tuženika, valja
reći slijedeće. U pogledu odgovornosti II. tuženika, valja primijeniti naprijed citiranu odredbu
čl. 1084 ZOO-a, pa stoga, kako je već rečeno da je utvrđeno da je tužiteljica nastradala dana
08.02.2010.g. u popodnevnim satima oko 16,30 sati, kada je vračajući se s posla prelazila
djelomično očišćeni (očišćen sam po sredini) i zaleđeni kolnik T. ulice ispred br. 6 na
mjestu koje, iako nije obilježeno zebrom kao pješačkim prijelaz, isto svojom konstrukcijom i
utvrđenom namjenom na licu mjesta predstavlja dio kolnika kojim se sa istočnog nogostupa
T. ulice prelazi kolnik iste kako bi se došlo na pješačku stazu na zapadnoj strani
T. ulice, koja pješačka staza vodi i prema mjestu stanovanja tužiteljice, T.
10 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
ulice br. 4, Z. (iza sjeverozapadnog ugla zgrade, nasuprot dječjeg vrtića), dakle, da
predmetne zgode nije prelazila kolnik suprotno prometnim propisima na koje upire II. tuženik
(suprotno odredbi čl. 124 i čl. 129 st. 2 ZOSCP-a), i to prolazeći između parkirnih vozila na
kolniku T. ulice, kojom prilikom se odjednom, unatoč pažljivom hodu i primjerenoj
obući za zimske uvjete (zimskim čizmama), poskliznula i pala, te ozlijedila desnu ruku u
području desnog ručnog zgloba, kao i kako iz ranije citirane Potvrde Državnog
hidrometeorološkog zavoda proizlazi da je tijekom cijelog predmetnog dana temperatura bila
u minusu i da je na tlu bilo oko 5 cm snijega, da je tijekom cijelog predmetnog dana bio
snježni pokrivač i sumaglica, te da je zbog niske temperature zraka moglo doći do nastanka
zaleđenog i klizavog tla na području Z. i da je utvrđeno da je u konačnici i došlo do
poledice, to sud nije našao niti jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da bi tužiteljica u
bilo kojem omjeru doprinijela nastanku štetnog događaja a kamoli da bi bila isključivo
odgovorna za nastanak istog. Isto tako, ovdje valja i napomenuti, a kako je već ranije rečeno, i
da činjenica što prilikom čišćenja kolnika predmetne ulice 2 dana prije štetnog događaja dana
06.02.2010.g. službe II. tuženika nisu mogle u potpunosti očistiti kolnik zbog nepropisno
parkiranih vozila ne oslobađa ni II. tuženika odgovornosti, jer je u toj situaciji upravo i II.
tuženik, koji je u obvezi obavljati poslove održavanja nerazvrstanih cesta, u konkretnom
slučaju T. ulice, zatražiti intervenciju policije ili uputiti da to učini I. tuženik koji mu
je povjerio ove poslove a ne oglušiti se i ostaviti da ne bude u potpunosti očišćen kolnik od
snijega i posipan protiv stvaranja poledice, tim više što je utvrđeno i da je i dan prije štetnog
događa dana 07.02.2010.g., a kako to proizlazi iz ranije citirane Potvrde Državnog
hidrometeorološkog zavoda, temperatura zraka konstantno od 14,00 sati bila u minusu, na tlu
je bilo oko 7 cm snijega, te je tijekom cijelog tog dana bio snježni pokrivač i sumaglica, a od
14,30 sati do 24,00 sati je padao slab snijeg, tako da je itekako bilo potrebno nakon dana
06.02.2010.g. a prije nastanka štetnog događaja dana 08.02.2010.g. ponovo očistiti kolnik od
snijega i to u potpunosti te ga posipati protiv stvaranja poledice, a što II. tuženik kojem je I.
tuženik povjerio poslove održavanja nerazvrstanih cesta nije učinio. Stoga je sud mišljenja
kako postoji isključiva odgovornost i II. tuženika za nastanka štetnog događaja obzirom da isti
nije postupio sukladno odredbama čl. 10, čl. 11 i čl. 13 Odluke o nerazvrstanim cestama
(Službeni glasnik Grada Z. br. 8/07, 1/08, 6/08 i 17/09, dalje: u tekstu Odluka) u dijelu
u kojem se uređuje održavanje nerazvrstanih cesta, a misli se na radove redovnog održavanja
nerazvrstanih cesta i to uklanjanje snijega te sprečavanje i uklanjanje leda (poledice) sa
svrhom prohodnosti i sigurnosti prometa na njima, a koje poslove obavlja trgovačko društvo
Z. ceste d.o.o., odnosno, nakon statusnih promjena na strani istog, sada Z.
h. d.o.o. - Podružnica Z. c., dakle, obavlja upravo II. tuženik.
Na okolnost utvrđenja osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u
medicinsku dokumentaciju za tužitelja, saslušao je tužitelja kako je pobliže objašnjeno u
ranijem dijelu obrazloženja presude, te je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim
vještacima dr. J. F. i dr. D. P., iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da
je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela prijelom stiloidnog nastavka desne
palčane kosti bez pomaka, da je provedeno indicirano liječenje, no da unatoč adekvatnog
medicinskog tretmana ostale su posljedice u vidu bolova u području desnog ručnog zgloba i
ograničenja pokretljivosti u manjem stupnju, a liječenje je trajalo do 11.03.2010.g.. Trajne
posljedice navedene ozljede smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 5%, u kojem omjeru su
potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima. Tužiteljica je pretrpjela
strah i to tzv. primarni, koji se javio u samoj situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog
ozljeđivanja, i isti je bio intenzivan i kratkotrajan, zatim tzv. sekundarni strah, tj. strah koji
proističe iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, a isti je bio jačeg intenziteta i potrajao je 1
11 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
dan, srednjeg intenziteta 2 dana, manjeg još 4 dana, je poovremeni manji strah u situaciji
izlaska na javnu površinu javljao se još 1 mjesec. Tužiteljica je trpjela i bolove i to jačeg
intenziteta 3 dana, srednjeg 8 dana, a manjeg još 30 dana kumulativno, dok se boli
povremenog karaktera ubrajaju u pojačane napore. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć od
od 08.02.2010.g. do 05.03.2010.g. i to po 3 sata dnevno, jer je kroz to vrijeme imala
imobilizaciju desne ruke.
Ovakvom nalazu i mišljenju medicinskih vještaka II. tuženik nije prigovorio dok su
istom prigovorili tužiteljica podneskom od 07.11.2016.g. i I. tuženik podneskom od
11.11.2016.g..
Na okolnost istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, proveden je
dokaz dopunskim saslušanjem stalnih sudskih vještaka dr. D. P. i dr. J.
F., koji su u svom usmenom očitovanju, danom na zapisnik s ročišta održanog dana
05.12.2018.g., naveli da na primjedbe iz podneska tužiteljice od 7.11.2016.g. izjavljuju da
pregledom tužiteljice vidljivo naruženje nakon ozljede koju je zadobila u predmetnom
štetnom događaju nisu našli, pa isto nisu niti cijenili. Smanjenje životne aktivnosti u omjeru
od 5% odnosi se na zaostali funkcionalni deficit ručnog zgloba na način kao što je to u nalazu
i mišljenju precizno iskazano u stupnjevima, a radi se o zaostalom ograničenju pokretljivosti
manjeg stupnja, što u potpunosti udovoljava procjenu smanjenja životne aktivnosti od 5%.
Procjenu trajanja i intenziteta straha, kao i bolova, donijeli su sukladno vrsti i težini ozljede
koju je tužiteljica zadobila, uvjetima u kojima je došlo do ozljeđivanja, te kao prema duljini i
načinu trajanja liječenja. Navedene procjene smatraju u potpunosti realnima i primjerenima.
Odgovarajući na posebna pitanja, navode da je padom sa svoje visine na ruku tužiteljica
mogla zadobiti prijelom palčane kosti. U odnosu na prigovore I. tuženika od 11.11.2016.g.,
navode da se strah kod tužiteljice kasnog intenziteta, odnosno sekundarni strah slabije naravi,
manifestirao u periodu koji obuhvaća i povremeni manji strah koji se javljao otprilike još
mjesec dana, što znači ako bi udovoljili primjedbi I. tuženika onda je sekundarni strah slabijeg
intenziteta kod tužiteljice trajao sveukupno 34 dana. Na procjenu smanjenja životne aktivnosti
od utjecaja je činjenica da se radi o dominantnoj ruci i navedeno su uzeli u obzir, a procjena
smanjenja životne aktivnosti odnosi se na zaostalo ograničenje pokretljivosti. Inače, ukoliko
se vrednuje dominantna i nedominantna ruka razlike mogu biti vrlo male, skoro i zanemarive.
Procjena trajanja straha donijeta u kumulativnom obliku. Trajanje povremenog manjeg straha
u situaciji izlaska na javnu površinu ocijenili su kroz mjesec dana, a radi se o anksioznosti i
bojazni tijekom boravka na javnim površinama u sličnim uvjetima kao što je bilo kada se
desio predmetni štetni događaj (hodanje po ledu u zimskim uvjetima).
Po usmenom očitovanju medicinskih vještaka stranke su suglasno predložile da
medicinski vještak dr. J. F. izvrši neposredno opažanje eventualno zaostalog
naruženja kod tužiteljice.
Na okolnost vršenja neposrednog opažanja eventualno zaostalog naruženja kod
tužiteljice, proveden je dokaz dodatnim dopunskim saslušanjem stalnog sudskog vještaka dr.
J. F. i izvršeno je neposredno opažanje eventualno zaostalog naruženja kod
tužiteljice, koji je u svom usmenom očitovanju, danom na zapisnik s ročišta održanog dana
12.03.2020.g., nakon što je izvršio izravni pregled tužiteljice u smislu naknadnog utvrđivanja
mogućeg naruženja, naveo da nakon pregleda može zaključiti da vidljivog naruženja nema iz
razloga što je prisutna samo ograničena pokretljivost palca bez nekakvih drugih vanjskih
manifestacija u obliku zaostalih ožiljaka, otoka ili asimetrije u smislu veće voluminoznosti u
12 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
odnosu na drugu stranu, te je zaostalo ograničenje pokretljivosti cijenjeno kroz procjenu smanjenja životne aktivnosti.
Po usmenom očitovanju medicinskih vještaka stranke nisu imale više nikakvih
prigovora niti su tražile kakova dodatna očitovanja.
Slijedom naprijed navedenog, nalaz i mišljenje medicinskih vještaka sud je u cijelosti
prihvatio jer je isti izrađen savjesno, objektivno, stručno i valjano obrazložen, temeljem
cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, te u skladu s pravilima
medicinske znanosti i vještine, te detaljno i jasno usmeno obrazložen povodom prigovora, pri
čemu sud u istom nije našao proturječnosti, nelogičnosti i nedosljednosti i smatra da su
vještaci u cijelosti otklonili svojim usmenim očitovanjem sve primjedbe tužiteljice i I.
tuženika, a stranke po usmenom očitovanju nisu iznosile neke nove prigovore.
Iz svega navedenog zaključak je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na
tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta sukladno odredbi čl. 19 st. 2
ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1046 ZOO-a, te imovinska šteta na ime tuđe pomoći i njege
sukladno odredbi čl. 1095 st. 1 ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja
opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-
a) i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege (čl. 1089 st. 2 ZOO-a).
U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i
duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda, opravdano
je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri
tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela: fizičke bolove i strah te
duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (pojačani napori u daljnjem životu i radu).
One su u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne
okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade
mogu biti sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu
naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom
slučaju, o kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, potrebno je procijeniti koji bi iznos
pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalan
osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
Cijeneći stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice, trajnost posljedica, te pojavne
oblike istog, životnu dob tužiteljice (rođena 08.07.1963.g., dakle, u trenutku nastanka
predmetnog štetnog događaja stara 46 godina), slijedom čega će osjećati posljedice još dugi
niz godina budući da se životni vijek s napretkom čovječanstva sve više produžuje, sud je
mišljenja da bi tužiteljici po ovom osnovu temeljem odredbe čl. 1100 ZOO-a pripadala
pravična novčana naknada u cjelokupno zatraženom iznosu od 8.000,00 kuna, cijeneći to
primjerenim iznosom primjenom odredbe čl. 223 ZPP-a.
Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet ozljeđivanja, životnu
dob tužiteljice (rođen 10.10.1989.g., dakle, u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja
star 22 godine), činjenicu da je ista tijekom liječenja bila podvrgnuta u dva navrata RTG
snimanju, da je nosila imobilizaciju na desnoj ruci 26 dana, da je morala nositi cirkularni gips,
da je provela fizikalnu terapiju, a je tijekom liječenja pregledana od strane kirurga i fizijatra, te
da je njeno liječenje trajalo preko mjesec dana (do 11.03.2010.g.g. a štetni događaj se dogodio
13 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
dana 08.02.2010.g.), to je sud mišljenja da bi tužiteljici po ovom osnovu temeljem odredbe čl.
1100 ZOO-a pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 5.770,00 kuna, cijeneći to
primjerenim iznosom primjenom odredbe čl. 223 ZPP-a, dok je u preostalom više zatraženom
za iznos od 3.230,00 kuna isti valjalo odbiti kao s previsoko postavljenim.
Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, lokalitet ozljeđivanja, životnu dob
tužiteljice (rođen 10.10.1989.g., dakle, u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja star
22 godine), činjenicu da je ista tijekom liječenja bila podvrgnuta u dva navrata RTG snimanju,
da je nosila imobilizaciju na desnoj ruci 26 dana, da je morala nositi cirkularni gips, da je
provela fizikalnu terapiju, a je tijekom liječenja pregledana od strane kirurga i fizijatra, te da je
njeno liječenje trajalo preko mjesec dana (do 11.03.2010.g.g. a štetni događaj se dogodio dana
08.02.2010.g.), to je sud mišljenja da bi tužiteljici po ovom osnovu temeljem odredbe čl. 1100
ZOO-a pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 3.990,00 kuna, cijeneći to
primjerenim iznosom primjenom odredbe čl. 223 ZPP-a, dok je u preostalom više zatraženom
za iznos od 2.010,00 kuna isti valjalo odbiti kao s previsoko postavljenim.
Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka je utvrđeno da je tužiteljici bila
potrebna tuđa pomoć i to od 08.02.2010.g. do 05.03.2010.g. tj. 26 dana po 3 sata dnevno,
odnosno ukupno 78 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, sud je mišljenja da bi
tužiteljici po ovom osnovu temeljem odredbe čl. 1089 st. 2 ZOO-a pripadala pravična novčana
naknada u cjelokupno zatraženom iznosu od 1.560,00 kuna primjenom cijene jednog sata od
20,00 kuna za 78 sati, cijeneći to primjerenim iznosom primjenom odredbe čl. 223 ZPP-a, jer
je potreba za tuđom pomoći nastala uslijed štetnog događaja za koji odgovaraju tuženici, a
tužiteljičini ukućani nisu dužni istu pružati besplatno, što su činili.
Slijedom navedenog, te prema težini povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužiteljica
ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu
(tuđa pomoć i njega), sukladno odredbi čl. 1100 i 1089 ZOO-a u iznosu od 19.320,00 kuna,
dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 5.240,00 kuna zajedno s
kamatama na isti, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I.-II. izreke presude.
Odluka o kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 19.320,00 kuna za neimovinsku i
nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) temelji se na odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a u
svezi s odredbom čl. 1086 i čl. 1103 ZOO-a te u svezi s odredbom čl. 183 st. 1 i čl. 300 st. 1
ZOO-a, dok se odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31.07.2015.g. temelji na odredbi čl.
29 st. 2 ZOO-a uvećanoj za 5%-tnih poena (NN br. 35/05 i 41/08), a od 01.08.2015.g. pa
nadalje do isplate na odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a uvećanoj za 3%-tna poena (NN br. 78/15).
Tako je tužiteljici na iznos neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (za tuđu pomoć i
njegu) u visini od 19.320,00 kuna dosuđena kamata od 22.06.2012.g. pa do isplate, obzirom
da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila I.-II. tuženiku s odštetnim zahtjevom dana
21.06.2012.g., a do kada je liječenje tužiteljice već bilo završeno i do kada je tužiteljici već
bila prestala potreba za tuđom pomoći druge osobe, pa je stoga I.-II. tuženik pao u
zakašnjenje tek prvi slijedeći dan po podnošenju odštetnog zahtjeva tj. dana 22.06.2012.g..
Slijedom navedenog, u pogledu kamata valjalo je riješiti kao pod točkom I. izreke presude.
I konačno, glede pak odluke suda o trošku parničnog postupka zatraženog od strane
tužiteljice i I.-II. tuženika sukladno odredbi čl. 164 st. 1, 2 i 3 ZPP-a, valja reći, da kako je
tužiteljica sa svojim tužbenim zahtjevom uspjela djelomično, to je sud onda, a imajući u vidu
postignuti uspjeh stranaka u sporu, i to posebno postignuti uspjeh tužiteljice u sporu obzirom
14 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
se odlučivalo o osnovanosti njenog tužbenog zahtjeva, te činjenicu što je sve u postupku bilo
osporeno i koliko se uspjelo u tim osporenim dijelovima, odlučio primjenom odredbe čl. 154
st. 2 i 6 ZPP-a dosuditi trošak tužiteljici obzirom je I. tuženik pored osporavanja visine
tužbenog zahtjeva, osporavao i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i
osnov, a II. tuženik da je osporavao pored visine tužbenog zahtjeva i odgovornost i osnov, a
sa kojim osporavanjem navedenih spornih okolnosti, izuzev djelomično glede visine tužbenog
zahtjeva, I.-II. tuženik nije uopće uspio, slijedom čega onda proizlazi da I.-II. tuženik uopće
nije uspio u ovom sporu (koji stav je zauzet i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske od 06.06.1980.g.), pa je onda valjalo njegov zahtjev za naknadu troška
parničnog postupka u smislu odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a odbiti i odlučiti kao pod točkom III.
izreke presude. Tako je sud tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka temeljem odredbe
čl. 154 st. 2 i čl. 155 st. 1 ZPP-a, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad
odvjetnika i važećoj Tarifi sudskih pristojbi, pri čemu je imao u vidu i vrijednost predmeta
spora konačnog tužbenog zahtjeva, kao i postignuti uspjeh tužiteljice u sporu u odnosu na
konačni tužbeni zahtjev u omjeru od 78,66% obzirom se uspjeh u sporu sukladno odredbi čl.
154 st. 2 ZPP-a računa prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dosudivši joj tako:
za sastav odštetnih zahtjeva od 21.06.2012.g. x2, za svaki iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 28),
za sastav tužbe od 06.07.2012.g. iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 7 točka 1), za sastav podnesaka
od 31.10.2012.g., 03.12.2012.g., 07.11.2016.g. i 31.01.2017.g., za svaki iznos od 1.000,00
kuna (Tbr. 8 točka 1), za sastav podneska od 27.06.2018.g. iznos od 250,00 kuna (Tbr. 8
točka 3), za zastupanje na ročištima dana 05.03.2013.g., 22.10.2013.g., 05.12.2018.g. i
12.03.2020.g., za svako iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 9 točka 1), za zastupanje na ročištu dana
07.06.2013.g. iznos od 250,00 kuna (Tbr. 9 točka 5), te za zastupanje na očevidu dana
19.09.2014.g. iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 9 točka 7), što ukupno iznosi 12.500,00 kuna,
uvećano za PDV od 25% u iznosu od 3.125,00 kuna, odnosno sveukupno iznosi 15.625,00
kuna. Kako je uspjeh tužiteljice u postupku 78,66%, to trošak zastupanja koji je dosuđen
tužiteljici iznosi 12.290,63 kuna. Tome iznosu pridodan je cjelokupni iznos od 800,00 kuna
koji se odnosi na trošak neophodnog pribavljanja podataka od Državnog hidrometeorološkog
zavoda o vremenskim prilikama, cjelokupni iznos od 380,16 kuna koji se odnosi na trošak
neophodnog predujma za izlazak sudske komisije na očevid, cjelokupni iznos od 2.200,00
kuna koji se odnosi na trošak neophodnog medicinskog vještačenja, te cjelokupni iznos od
543,20 kuna koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu (samo koliko bi ista iznosila na
iznos koji je tužiteljici dosuđen) i cjelokupni iznos od 543,20 kuna koji se odnosi na trošak
sudske pristojbe na presudu, tako da cjelokupno dosuđeni trošak iznosi 16.757,19 kuna.
Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak tužitelja temelji se na odredbi čl. 30 st.
2 Ovršnog zakona kojom je propisano da sud naplatu istih određuje po propisanoj stopi (čl.
29. st. 2 ZOO-a uvećanoj za 3%-tna poena - NN br. 78/15) od dana donošenja odluke do
naplate.
Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podnesaka od 18.06.2013.g. i 08.11.2013.g.,
obzirom isti po mišljenju suda nisu bili potrebni za vođenje postupka, jer istima tužiteljica
obavještava sud da dostavlja određenu dokumentaciju (18.06.2013.g. i 08.11.2013.g.), a što je
vidljivo iz same dokumentacije tj. priloga; odnosno, ponavlja navode iznesene već u ranijem
tijeku postupka (08.11.2013.g.). Također, sud tužiteljici nije priznao ni trošak sastava
podnesaka od 31.01.2017.g. i 27.06.2018.g. dva puta (već jednom priznato), a nije joj priznao
ni trošak zastupanja na ročištu dana 01.03.2016.g., budući da isto nije održano zbog zakonom
opravdane spriječenosti raspravnog suca o čemu je punomoćnik tužiteljice obaviješten (list 89
spisa), niti joj je priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu, budući da na to ročište za
15 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
tužiteljicu zbog pandemije korona virusa nitko nije pristupio. I konačno, sud tužiteljici nije
priznao ni trošak za pristup medicinskog vještaka radi očitovanja na prigovore tužiteljice
iznesene na njegov nalaz i mišljenje i radi vršenja neposrednog opažanja eventualno zaostalog
naruženja kod iste, budući da tužiteljica sa tim prigovorima nije uspjela.
Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kao pod točkom I.-II. izreke presude.
Ovdje još valja reći, vezano za I.-II. tuženikovo traženje troška parničnog troška s
osnova smanjenja tužbenog zahtjeva, da kada je tužiteljica snizila visinu glavnice ista je
smanjila svoj tužbeni zahtjev, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 191 st.
3 ZPP-a ne predstavlja preinaku tužbe, iz čega proizlazi da za smanjenje tužbenog zahtjeva ne
treba pristanak I.-II. tuženika niti se isti traži od I.-II. tuženika sukladno odredbi čl. 190 st. 2 i
3 ZPP-a, pa slijedom toga tužiteljica ne može imati nikakvih štetnih posljedica - obveza
prema I.-II. tuženiku. Također, napominje se da su smanjenje tužbenog zahtjeva i povlačenje
tužbe dva potpuno različita i oprečna pravna instituta koja obzirom na svoju pravnu regulaciju
i na svoje pravne posljedice u cijelosti isključuju jedan drugog i stoga se ne mogu
istovremeno kumulirati, što znači da se jedno ne može ukomponirati - podvući u/pod drugo
kako to pogrešno čini tuženik, a ovo još dodatno tim više što niti jednom odredbom ZPP-a
nije propisano da je djelomično povlačenje tužbe dopušteno, odnosno cijeli zakonski tekst
izričito govori o povlačenju tužbe kao o povlačenju "u cijelosti. Slijedom navedenog, sud
smatra da I.-II. tuženik ne može s osnova smanjenja tužbenog zahtjeva potraživati nikakav
parnični trošak od tužiteljice u smislu odredbe čl. 158 st. 1 ZPP-a, jer navedena zakonska
odredba predviđa naknadu parničnih troškova samo u slučaju povlačenja tužbe u cijelosti a ne
i djelomično, a imajući u vidu i činjenicu da tužiteljica u ovom sporu nije uspjela samo u
pogledu visine tužbenog zahtjeva, pri čemu se uspjeh u sporu računa prema konačno
postavljenom tužbenom zahtjevu shodno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, tako da onda sud ne
treba imati kod odmjeravanja parničnog troška posebno u vidu činjenicu da je tužiteljica
konačno postavljenim tužbenim zahtjevom smanjila isti u odnosu na prvotno postavljeni.
Slijedom navedenog, imajući pritom i da I.-II. tuženik ni nije posebno specificirao trošak
glede smanjenog dijela tužbenog zahtjeva, to je i iz ovog razloga valjao odbiti njegov zahtjev
za naknadu troška parničnog postupka i odlučiti kao pod točkom III. izreke presude.
U Zagrebu, 27. travnja 2020. godine
Sudac: Snježana Šagud
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se
predaje pismeno ovome sudu u 5 istovjetnih primjerka u roku od 15 dana od primitka
otpravka presude.
16 Poslovni broj: 36-Pn-2947/12-84
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 543,20 kuna
2. I. tuženiku po punomoćniku
3. II. tuženiku po punomoćniku
RJ:
1. presuda nepravomoćna
2. vidi upisnik "Pn"
3. kal 30 dana
U Zagrebu, 27. travnja 2020. godine
Sudac:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.