Povrv-960/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. A., 2. A. A., 3. J. A., 4. P. A. pok. J./J., 5. J. A. pok. J./J., 6. D. B.-B., 7. A.-T. K., 8. G. K., 9. S. M., 10. R. M. K., 11. M. P. pok. M., 12. T. T., svi suvlasnici zgrade na adresi S., P. 34, koje zastupa upravitelj zgrade S.-u d.o.o., S., M. T. 6, a kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz S., I. G. 26 A, protiv tuženika: P. A., OIB: …, S., T. 3, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. ožujka 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. S., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika I. S. i tuženika P. A., 27. travnja 2020.,

 

 

presudio je

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-1813/18. od 27. lipnja 2018. koji glasi:

 

"Nalaže se ovršeniku da na temelju vjerodostojne isprave, Izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju iznos od 2.004,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. siječnja 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. veljače 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. travnja 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. rujna 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. listopada 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. studenog 2016. do isplate

-          na iznos od 167,00 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka", odnosno u cijelosti se odbija tužbeni zahtjev.

 

2. Nalaže se tužiteljima u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 300,00 kuna, dok se za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 30,00 kuna, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Kod javnog bilježnika M. R. iz S. je 19. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Ovrv-1813/18. zaprimljen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem tužitelj navodi kako je upravitelj S.-u. d.o.o. zakonski zastupnik tužitelja – suvlasnika na temelju odredbe članka 93. stavak 1. i 2. ZV-a te Odluke G. S. (Službeni glasnik G. S. broj 9/97.). Na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja tuženik je dužan tužiteljima isplatiti iznos od 2.004,00 kuna na ime sredstava zajedničke pričuve i to za prostor koji se nalazi na adresi P. 34, S. za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. te kako tuženik do danas nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu to predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će se obvezati tuženik na isplatu utuženog dugovanja.

 

              Javni bilježnik M. R. iz S. je 27. lipnja 2018. donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-1813/18., na koje rješenje je tuženik 1. listopada 2018. uložio prigovor navodeći kako istom prigovara u cijelosti. Prigovara osnovu obračuna pristojbe jer je navedena nekretnina, zgrada u ulici S.. P. s. 34, označena u z.u. 7120 k.o. S. kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerima (omjer 0/0), s tim što su pojedine etažne jedinice 6., 9. i 10. površinski određene, dok su sve ostale etažne jedinice površinski neodređene pa je stoga nemoguće matematički odrediti udio korisne površine samostalne prostorije prema zbroju korisnih površina svih ostalih samostalnih prostorija u nekretnini u smislu članka 381. Zakona o vlasništvo i drugim stvarnim pravima. Napominje da niti jedna samostalna prostorija na naprijed navedenoj nekretnini ne može imati istu površinu jer širina zidova zgrade u prizemlju i I. katu iznosi 1,00 m, dok širina zidova na II. katu iznosi 0,75 m, na III. katu 0,5 m, a na IV. katu 0,25 m pa prije nego se površinski odrede sve etažne jedinice nemoguće je izračunati visinu pristojbe pričuve i omjer dijela suvlasništva, odnosno potrebitu većinu za potpisivanje međuvlasničkog ugovora pri čemu se u sumnji uzima da su svi dijelovi jednaki, slijedom čega i visina pristojbe pričuve mora biti jednaka za sve. Također napominje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti (koja se izračunava iz korisne površine stana ili druge prostorije) zamjenjuje jedino isprava svih suvlasnika nekretnine u smislu članka 74. stavak 3. ZVDSP-a, a takvu ispravu nikada nije potpisao. Prigovara nezakonitosti vjerodostojne isprave, odnosno nezakonitosti izvoda otvorenih stavaka jer se ista isprava temelji na odredbi članka 90. ZVDSP-a, a što je protivno članku 374. ZVDSP-a koja je sistematizirana u glavi 3. Prelaznih i završnih odredaba ZVDSP-a ("Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prelaznom razdoblju"), kojom je odredbom stavka 1. propisano da se odredbama te glave uređuju međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZVDSP-a, dok je stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano da se iznimno na suvlasničke odnose uređene u glavi 3. prelaznih i završnih odredaba ZVDSP-a primjenjuju odredbe članka 91. i 92. glave 4. trećeg dijela ZVDSP-a. Slijedom navedenog članak 90. ZVDSP-a je izrijekom isključen uz iznimku članka 91. i 92. (Odluka USRH-a U-III-68/2006. "Narodne novine" broj 83/08.). Prigovara visini pristojbe pričuve jer obračun visine pričuve matematički ne može dati iznos od 167,00 kuna osim ako je takav izračun nezakonit. Naime, za nekretnine na kojima nije utvrđena vrijednost posebnog dijela nekretnine u smislu članka 380. stavak 2. ZVDSP-a udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovom vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostora u nekretnini u smislu članka 381. ZVDSP-a, slijedom čega u obračun ne ulaze oni dijelovi stana ili samostalne prostorije koje se po ZV-u ne ulaze u korisne površine u smislu članka 74. stavak 2. alineja 4. ZVDSP-a, odnosno u ovom slučaju otvoreni balkoni i terase pa stoga iznos visine pričuve ne može biti 167,00 kuna ako se taj obračun odnosi na 9. etažnu jedinicu u njegovom vlasništvu jer ta etažna jedinica ima 5,87 m2 otvorenog balkona, što je jasno vidljivo na e-izvatku iz zemljišne knjige. Predlaže usvajanje prigovora te odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

              Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-2777/18. od 28. studenog 2018. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              Presudom ovog suda održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. pod poslovnim brojem Ovrv-1813/18., a koja presuda je po žalbi tuženika ukinuta na temelju rješenja Županijskoga suda u O. pod poslovnim brojem Gž-1755/2019. Od 13. lipnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvoda iz otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., zk izvatka za z.u. 7120 k.o. S., međuvlasničkog ugovora od 10. veljače 2014., ugovora o upravljanju zgradom u S., P. 34 od 10. veljače 2014., popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima za zgradu P. 34, S..

 

              Punomoćnik tužitelja i tuženik su popisali parnični trošak.

 

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

              Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Odredbom članka 375. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje ZV) koja se u cjelini odnosi na bitne sastojke i pravne učinke međuvlasničkog ugovora, a sistematizirana je također i u glavi 3. prijelaznih i završnih odredaba ZV-a, propisano je:

Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). (1)

Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. (3)

 

Prema članku 380. stavka 1. ZV-a sredstva iz zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem odnosno višegodišnjem programu.

Sredstva iz stavka 1. ovog članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje. (2)

 

Prema odredbi članka 381. ZV-a dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

 

Uz to, odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO-a) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje.

 

              Čitanjem izvoda iz otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. utvrđeno je da tužitelji imaju potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 2.004,00 kuna na ime sredstava zajedničke pričuve za prostor u zgradi P. 34, S..

 

              Čitanjem međuvlasničkog ugovora od 10. veljače 2014. utvrđeno je da istim suvlasnici stambene zgrade P. 34, S. utvrđuju:

-          da se istim uređuju uzajamni odnosi suvlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade

-          da je popis posebnih dijelova zgrade i suvlasnika, udio u troškovima upravljanja s potpisima suvlasnika sadržan u posebnom privitku koji je sastavni dio ugovora

-          da će u okviru redovnog upravljanja zgradom odlučivati o programu radova na održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, planu prihoda i rashoda, o određivanju osobe ovlaštene za zastupanje i predstavljanje suvlasnika te drugim poslovima propisanim zakonom

-          da će upravljanje zgradom na temelju posebnog ugovora povjeriti upravitelju S.-u. d.o.o.

-          da će suvlasnici izdvajati sredstva zajedničke pričuve za pokriće troškova upravljanja i održavanja zgrade uz korekcijske koeficijente po prostoru

-          da je svaki suvlasnik obvezan plaćati pričuvu do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, ako ta sredstva nisu dostatna potrebna sredstva osigurat će se dodatnim uplatama suvlasnika

-          da za dug pričuve solidarno odgovara prethodni i naknadi suvlasnik kao i korisnik posebnog dijela zgrade

-          da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme i smatra se zaključenim kada ga na privitku 1 potpiše većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice posebnih dijelova nekretnine, a sastavljen je u dva istovjetna primjerka od kojih se jedan uručuje predstavniku suvlasnika, a drugi upravitelju zgrade.

 

Čitanjem ugovora o upravljanju zgradom u S., P. 34 od 10. veljače 2014. utvrđeno je da je isti sklopljen između suvlasnika zgrade P. 34, S., zastupani po predstavniku A. K. i S.-u. d.o.o. S. te je istim ugovorom određeno:

-          da su suvlasnici međuvlasničkim ugovorom odredili da će upravljanje zgrade povjeriti S.-u. d.o.o. S.

-          upravitelj se brine za redovito i pravovremeno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade

-          naknada upravitelju za obavljene poslove utvrđuje se prema cjeniku i uplaćuje se na račun upravitelja do 15-og u mjesecu za tekući mjesec

-          suvlasnici će plaćati mjesečnu pričuvu na način kako je to utvrđeno međuvlasničkim ugovorom

-          sredstvima zajedničke pričuve raspolaže upravitelj uz suglasnost predstavnika suvlasnika.

 

Čitanjem popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima od 14. ožujka 2012. utvrđeno je da su kao suvlasnici navedeni A. J., P., P. B., N. A., T. S., K. A., T. K. G., M. K. R., M. D., A. P., C. bar C.. Potpisi nečitki, popis iskrižan.

 

Čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige sa stanjem na 17. travnja 2014. utvrđeno je da su kao suvlasnici na č. zgr. 1549 k.o. S. upisani N. A., P. M., A. A. i A. I., M. D.. M. K. R., A. J., A. P., A. V., A. A., A. I., K. A., T. G. (etažno vlasništvo sa neodređenim omjerima).

 

              Nakon ovakvo provedenoga dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

 

              Tužitelj se poziva na članke 85. stavak 2. ZV-a, 89. stavak 2. ZV-a, 93. stavak 1. ZV-a. U konkretnom slučaju nesporno se radi o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine  nije utvrđena odnosno u kojoj međusobni odnosi suvlasnika još nisu uređeni sukladno odredba glave 4. trećeg dijela ZV-a. Slijedom iznesenoga, za konkretni je slučaj mjerodavan pravni režim prijelaznih i završnih odredaba ZV-a odnosno u pogledu suvlasničkih ovlasti na cijeloj nekretnini pravni režim sadržan u odredbama članaka 374. do 387. ZV-a. Člankom 374. stavak 2. ZV-a izrijekom je isključena (uz iznimku članka 91. i 92.) primjena odredaba 3. dijela 4. ZV-a. Ne primjenjivanje se odnosi i na članke 85., 89. i 93. ZV-a, a na koje se poziva tužitelj. Tuženik je osporio valjanost međuvlasničkog ugovora kao i visinu tužbenog zahtjeva. Člankom 375. stavak 3. ZV-a propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Tužitelj nije dokazao da je međuvlasnički ugovor valjan u smislu citiranog članaka 375. stavaka 3. ZV-a. Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima ne odgovara izvatku iz zemljišne knjige niti u pogledu popisa svih suvlasnika niti opisa posebnih dijelova po etažama. Tuženik ispravno primjećuje da u trenutku ispostavljanja računa za 2016. tužitelj nije ima o na raspolaganju popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima od 1. ožujka 2019. koji je uzgredno rečeno i nepotpisan pa prema tome nije niti valjan. Nadalje, tuženik je osporio i visinu, odnosno način utvrđivanja iznosa pričuve. Tužitelj nije dokazao na koji način je utvrdio visinu pričuve. Tužitelj se poziva na članak 380. stavak 1. ZV-a koji propisuje da se sredstva zajedničke pričuve uplaćuju na račun, a pritom zanemaruje stavak 2 istog članka koji bi se primjenjivao u konkretnom slučaju, kao i članak 381. ZV-a.

 

              Zaključno, tužitelj nije dokazao da je Međuvlasnički ugovor na kojem temelji tužbeni zahtjev valjan odnosno da ga je sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine niti  je dokazao da je visina pričuve utvrđena na način da visina udjela tuženika odgovara udjelu korisne površine stana ili druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

 

              Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te u ukinuti u cjelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-1813/18. od 27. lipnja 2018., sve na temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a).

             

Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a i u skladu Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe prigovora u iznosu od 100,00 kuna i žalbe u iznosu od 200,00 kuna, dakle ukupno 300,00 kuna. Tuženiku nije priznat trošak printanja, kopiranja, kuverte i poštarine u iznosu od 30,00 kuna jer isti nije dokazan.

 

                            Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Split, 27. travnja 2020.

 

 

SUTKINJA

 

JELENA LONČAR v.r.

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.