P-6386/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice: T. L. P., OIB: …, D., P. 153 A, koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., T. HBZ 8/II, protiv tuženika: Z. banka d.d., OIB: …, Z., T. bana J. J. 10, koju zastupaju punomoćnici iz O. društva P. & P. iz Z., I. trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. veljače 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja S. K., 27. travnja 2020.,

 

presudio je

 

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 41.739,98 kuna sa zateznim kamatama, a koje teku kako slijedi:

 

-          na iznos od 1.081,88 kuna od 11. prosinca 2012.

-          na iznos od 1.079,94 kuna od 14. siječnja 2013.

-          na iznos od 1.077,98 kuna od 11. veljače 2013.

-          na iznos od 1.075,99 kuna od 14. ožujka 2013.

-          na iznos od 1.073,97 kuna od 15. travnja 2013.

-          na iznos od 1.071,93 kuna od 13. svibnja 2013.

-          na iznos od 1.069,86 kuna od 11. lipnja 2013.

-          na iznos od 1.088,27 kuna od 11. srpnja 2013.

-          na iznos od 1.086,12 kuna od 9. kolovoza 2013.

-          na iznos od 1.083,93 kuna od 12. rujna 2013.

-          na iznos od 1.081,72 kuna od 14. listopada 2013.

-          na iznos od 1.079,48 kuna od 8. studenog 2013.

-          na iznos od 1.077,21 kuna od 13. prosinca 2013.

-          na iznos od 959,42 kuna od 13. siječnja 2014.

-          na iznos od 957,28 kuna od 13. veljače 2014.

-          na iznos od 955,10 kuna od 11. ožujka 2014.

-          na iznos od 952,91 kuna od 15. travnja 2014.

-          na iznos od 950,67 kuna od 12. svibnja 2014.

-          na iznos od 948,42 kuna od 11. lipnja 2014.

-          na iznos od 818,43 kuna od 14. srpnja 2014.

-          na iznos od 816,36 kuna od 13. kolovoza 2014.

-          na iznos od 814,27 kuna od 10. rujna 2014.

-          na iznos od 812,16 kuna od 14. listopada 2014.

-          na iznos od 810,02 kuna od 11. studenog 2014.

-          na iznos od 807,85 kuna od 12. prosinca 2014.

-          na iznos od 728,92 kuna od 15. siječnja 2015.

-          na iznos od 726,87 kuna od 13. veljače 2015.

-          na iznos od 724,80 kuna od 16. ožujka 2015.

-          na iznos od 722,70 kuna od 13. travnja 2015.

-          na iznos od 720,59 kuna od 14. svibnja 2015.

-          na iznos od 718,45 kuna od 15. lipnja 2015.

-          na iznos od 646,16 kuna od 13. srpnja 2015.

-          na iznos od 644,14 kuna od 11. kolovoza 2015.

-          na iznos od 642,12 kuna od 15. rujna 2015.

-          na iznos od 640,06 kuna od 12. listopada 2015.

-          na iznos od 637,98 kuna od 12. studenog 2015.

-          na iznos od 635,89 kuna od 14. prosinca 2015.

-          na iznos od 542,78 kuna od 14. siječnja 2016.

-          na iznos od 540,89 kuna od 15. veljače 2016.

-          na iznos od 538,99 kuna od 14. ožujka 2016.

-          na iznos od 537,06 kuna od 15. travnja 2016.

-          na iznos od 535,12 kuna od 10. svibnja 2016.

-          na iznos od 533,17 kuna od 14. lipnja 2016.

-          na iznos od 487,02 kuna od 15. srpnja 2016.

-          na iznos od 485,16 kuna od 11. kolovoza 2016.

-          na iznos od 483,28 kuna od 13. rujna 2016.

-          na iznos od 481,38 kuna od 14. listopada 2016.

-          na iznos od 479,48 kuna od 11. studenog 2016.

-          na iznos od 477,55 kuna od 12. prosinca 2016.

-          na iznos od 381,41 kuna od 13. siječnja 2017.

-          na iznos od 379,78 kuna od 10. veljače 2017.

-          na iznos od 378,13 kuna od 14. ožujka 2017.

-          na iznos od 376,47 kuna od 10. travnja 2017.

-          na iznos od 374,79 kuna od 11. svibnja 2017.

-          na iznos od 373,11 kuna od 14. lipnja 2017.

-          na iznos od 267,93 kuna od 14. srpnja 2017.

-          na iznos od 266,63 kuna od 8. kolovoza 2017.

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.052,33 kuna, u roku od 15 dana.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 25.730,83 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

3. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              U tužbi, zaprimljenoj 28. studenog 2017., se navodi kako je tužiteljica 28. studenog 2007. s tuženikom kao kreditorom zaključila namjenski Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj … temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kunski kredit u iznosu od 734.000,00 kuna. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u članku 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,00 % godišnje iskazavši kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ("promjenjiva, temeljem odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d.") bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenju kao temeljenom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika, protiv istoga je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužiteljice i to pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH da je 13. lipnja 2014. odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 u točci II. je potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12. kojom se utvrđuje kako je tuženik Z. banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja da je ništetna. Obje presude, odnosno ništetnost odredaba o ovako određenoj promjenjivoj kamatnoj stopi su potvrđene i presudom Vrhovnog suda u RH pod poslovnim brojem Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015. od 13. prosinca 2016., kojim odlukama su odbijene revizija i ustavna tužba tuženika. Tužiteljica je od tuženika zatražila i dobila podatke o svom kreditu te je na temelju tih podataka stalnom sudskom vještaku J. D., dipl. oec., povjerila izradu nalaza i mišljenja u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih iznosa kamata po ovoj ništetnoj odredbi. Iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do 1. rujna 2017. iznosi 88.533,51 kuna. Tužiteljica je tuženika pozvala na povrat neosnovano stečenih sredstava, međutim tuženik zahtjevu tužiteljice nije udovoljio. Slijedom navedenog, činjenica utvrđenja je nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna od samog početka, tj. od kada je ugovorena, temeljem članka 138. a) Zakona o zaštiti potrošača, članka 502. c) ZPP-a te članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak individualne pravne zaštite u smislu povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetne odredbe ugovora te ima pravni interesa.

 

U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 15. siječnja 2018., tuženik je u cijelosti osporio istaknuti zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Osporava i vještačenje koje prileži tužbi. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u revizijskoj odluci Revt-249/2014. donesenoj u predmetnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio kako se ista odnosi samo na kredite vezane uz valutnu klauzulu u CHF, dok se u ovom predmetu radi u kunskom kreditu. Nadalje, nema ni subjektivnog, ni objektivnog identiteta spora, dakle u pogledu onoga o čemu je presudio VTS RH i predmeta spora u ovoj parnici. Tekst ugovorne odredbe u članku 2. stavku 2. Ugovora (što je dopunjeno i odredbama članka 5.1. Općih uvjeta poslovanja iz 1999.) govori o tome da je "redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima", a takav se modus promjenjivosti temelji na materijalnom pravu kakvo je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora i on nije istovjetan modusu jednostrane izmjene redovne kamate od strane banke, po pukom nahođenju banke. "Jednostrana promjenjivost kamatne stope", na koju upire tužitelj, nema materijalnopravno isti tretman, kao i "promjenjivost kamatne stope zbog valjanog razloga predviđenog u ugovoru" i to upravo proizlazi iz propisa namijenjenih zaštiti potrošača. Stoga, pravomoćna presuda trgovačkih sudova u ovom postupku ne proizvodi nikakav učinak. Ono što je njome suđeno, nije sadržajno istovjetno odredbi članka 2. konkretnog Ugovora i mjerodavnih Općih uvjeta poslovanja, ni činjenično, ni materijalnopravno. Ako nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem, tada se individualni potrošač na presudu ne može pozivati, niti bi to imalo smisla.

Ističe prigovor zastare. Tužitelj nije ovlašten potraživati nikakve iznose ni nakon 1. siječnja 2013.

Za pravni odnos između tužitelja i tuženika su bili mjerodavni, odnosno jesu mjerodavni opći uvjeti poslovanja Z. banke d.d. i to uz Opće uvjete poslovanja Z. banke d.d. od 6. srpnja 1999. na koje se poziva tužitelj, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu OUP/1999.), koji se primjenjuju i danas, kao temeljni opći uvjeti, dok se za samo pitanje promjene kamatnih stopa od 1. siječnja 2011. primjenjuju i posebni opći uvjeti i to Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Z. banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 14. prosinca 2010 i Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Z. banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013., a koji su se primjenjivali i u trenutku prijevremene otplate kredita. Stoga u ovom postupku treba uzeti u obzir okolnosti da je ugovorni odnos između tužitelja i tužene banke pravno evoluirao te da pri donošenju zaključka o poštenosti ili nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, treba uzeti u obzir sadržaj tih općih uvjeta poslovanja u cjelini. Tužena banka tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem ugovornu kamatu jest mijenjala, na više i na niže zbog promjena tržišnih uvjeta. Tuženik konstatira da tužitelj nijednom (i) nije prigovorio povećanju stope redovne kamate, niti je (i) zatražio raskid ugovora o kreditu. Nije u neravnopravnom položaju onaj sudionik u obveznom odnosu koji može zbog povećanja kamatne stope bez posebnih drugih razloga raskinuti ugovor. Opreza redi, u kontekstu rasprave o djelomičnoj ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati, treba napomenuti kako tužitelj posve pogrešno drži kako bi u eventualnom slučaju da sud ocijeni kako je ugovorna odredba o promjenjivoj kamati djelomično ništetna, takvu odredbu zamijenila početna kamatna stopa, nominalno iskazana u ugovoru. Naime, volja ugovornih strana u svakom slučaju bila je da kamatna stopa bude promjenjiva. To ni tužitelj nije osporavao, odnosno nijednom nije prigovorio pojedinačnoj promjeni stope ugovorene kamate, a nije ni raskinuo ugovor. Tužitelj se – naknadno i pravno neosnovano – protivi modusu te promjenjivosti. Prema tome, ništetnost bi se eventualno mogla odnositi samo na modus promjenjivosti, a ne i na promjenjivost kamatne stope kao takve. Načelno govoreći, pravno neodgovarajući modus, trebalo bi zamijeniti nekim drugim, pravno prihvatljivim modusom promjenjivosti, za kojeg bi ugovorne strane optirale da su znale za ništetnost svog konkretnog utanačenja. Početna kamata kao fiksna, ako se tužitelj tomu nada, naprosto nije opcija koja bi se mogla uklopiti u iskazanu volju stranaka, čak ni u pretpostavci da sud nepravilno primijeni materijalno pravo i ocjeni da tužena banka nije mogla mijenjati ugovorenu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta. Predlaže odbijanje tužbeno zahtjeva.

 

Presudom Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-5749/17. od 28. rujna 2018.:

-          usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. ugovora o kreditu broj …. od 28. studenog 2007. (I.)

-          naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 41.739,98 kuna zajedno sa zateznim kamatama, dok je za više traženo na ime potraživanja glavnice u iznosu od 46.793,53 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (II.)

-          naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.192,17 kuna, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (III.)

-          naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kuna (IV.).

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u O. pod poslovnim brojem Gž-1484/18-2 od 5. prosinca 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-5749/17. od 28. rujna 2018. u točki I., dok je ukinuta u točkama II., III. i IV. te predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka glavna rasprava je počela ispočetka te su obnovljeni rezultati dotadašnjeg raspravljanja u cijelosti.

 

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: Ugovora o namjenskom kreditu broj …. od 27. studenog 2007., izvadka iz zemljišne knjige za z.u. 558 k.o. P., izvadka iz zemljišne knjige za z.u. 560 k.o. P., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3. prosinca 2007. solemnizirana kod javnog bilježnika J. M. iz S. pod poslovnim brojem OV-3090/07. 3. prosinca 2007., prijedlog za mirno rješenje spora, obavijest o promjeni kamatne stope od 4. lipnja 2013., obavijest o promjeni kamatne stope od 3. lipnja 2011., obavijesti o promjeni kamatne stope od 5. listopada 2010., obavijesti od 20. kolovoza 2009., obavijesti o promjeni kamatne stope od 18. srpnja 2009., Općih uvjeta poslovanja Z. banke, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, Obavijesti o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013., saslušanjem tužiteljice T. L. P., nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 19. lipnja 2018.

             

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

 

              Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

              Čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 27. studenog 2007. utvrđeno je kako je isti sklopljen između Z. banke d.d. Z. kao kreditora, T. L. kao korisnika kredita i A. G. kao založnog dužnika te je istim određeno:

-          da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita iznos od 734.000,00 kuna

-          korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom

-          korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 734.000,00 kuna i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope

-          redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d. i na dan sklapanja ugovora iznosi 5.00 % godišnje

-          redovna kamatna stopa od dana stavljanja kredita u otplatu do 30. lipnja 2008. je fiksna

-          rok otplate kredita iznosi 240 mjeseci, a tražbina kreditora dospijeva najkasnije 28. prosinca 2028.

-          rok korištenja kredita iznosi 6 mjeseci od dana sklapanja ovog ugovora tj. do 28. svibnja 2008.

-          namjena kredita je kupnja kuće

-          kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunama, prvi anuitet iznosi 4.844,09 kuna (iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora)

-          anuiteti/rate dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu

-          kao osiguranje cjelokupne tražbine kreditora prema korisniku kredita temeljem ovog ugovora založni dužnik zalaže nekretnine upisane kod Općinskog suda u S. z.u. 558 k.o. P., kat. čest. 680/4, dvorište površine 607 m2, zgrada površine 97 m2, ukupne površine 704 m2 te 1/6 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u S. z.u. 560 k.o. P. kat. čest. 680/7, put površine 431 m2, vrijednost kojih nekretnina je utvrđena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 110.000,00 EUR.

 

Čitanjem obavijesti o promjeni kamatne stope od 18. srpnja 2009. utvrđeno je da istim Z. banka d.d. Z. obavještava T. L. P. kako je u skladu s promjenama tržišnih uvjeta kamatna stopa po kreditu promijenjena na 6,95 % godišnje, visina mjesečnog anuiteta iznosit će 5.616,63 kune, datum dospijeća anuiteta uz nove uvjete je 1. kolovoza 2009.

 

Čitanjem obavijesti o promjeni kamatne stope od 5. listopada 2010. utvrđeno je da istim Z. banka d.d. Z., obavještava T. L. P. da će se kamatna stopa po kreditu promijeniti s 6,95 % na 7,20 % godišnje s primjenom od 1. studenog 2010., visina mjesečnog anuiteta po kreditu uz novu kamatnu stopu iznosit će 5.714,62 kune, datum dospijeća anuiteta uz nove uvjete je 1. studenog 2010.

 

Čitanjem obavijest o promjeni kamatne stope od 3. lipnja 2011. utvrđeno je kako istom Z. banka d.d. obavještava T. L. P. kako će se kamatna stope po kreditu promijeniti sa 7,2 % na 6,95 % godišnje s primjenom od 1. srpnja 2011., visina mjesečnog anuiteta uz novu kamatnu stopu iznosit će 5.619,53 kune, datum dospijeća anuiteta uz nove uvjete je 1. kolovoza 2011.

 

Čitanjem obavijesti o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013. utvrđeno je da istom Z. banka d.d. Z. obavještava T. L. P. kako kamatna stopa po kreditu broj ….. na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena te iznosi 6,95 %, a prema novim uvjetima određenja kamatne stope, sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M NRS1 za HRK i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 2,26 % i fiksnog dijela koji iznosi 4,69 %. Redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta Z. banka će obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine. Stanje kredita na dan izrade obavijesti iznosi 627.153,22 kune.

 

Čitanjem obavijest o promjeni kamatne stope od 4. lipnja 2013. utvrđeno je kako istom Z. banka d.d. obavještava T. L. P. kako će se ukupna kamatna stopa po kreditu promijeniti sa 6,95 % na 6,99 % godišnje s primjenom od 1. srpnja 2013., a sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6 M NRS1 za HRK i koji iznosi 2,47 postotnih poena i fiksnog dijela koji iznosi 4,52 postotnih poena. Visina mjesečnog anuiteta/rate po kreditu broj …. uz novu kamatnu stopu iznosit će 5.633,16 kuna, a datum dospijeća anuiteta uz nove uvjete je 1. kolovoza 2013. Stanje nedospjele glavnice kredita na dan 1. srpnja 2013. iznosi 615.055,62 kune.

 

Iz iskaza tužiteljice T. L. P. proizlazi kako je u vrijeme kada se odlučila podignuti kredit obišla nekoliko banaka, prethodno se raspitujući, tako da je izbor suzila na P. i Z., jer su bile jedine koje su nudile kredit u kunama, a njena namjera je bila podignuti kunski kredit. Naime, u konačnici se odlučila na Z. banku jer je bila jedina koja nije tražila dodatne mjere osiguranja. Bilo je govora samo o tome što banka nudi, odnosno mogla je ili pristati ili ne na njihove uvjete. Kamate preko Z. trebale su iznosite 5% fiksno i to tijekom prve dvije godine, a potom promjenjive u skladu s uvjetima na tržištu. Niti u jednom trenutku nije joj objašnjeno što bi trebalo značiti da će kamatna stopa biti promjenjiva, niti što to znači u skladu s uvjetima tržišta. Jedina opasnost koja je prezentirana od strane službenica banke bila je opasnost vezana uz valutnu klauzulu, tj. da ne bi trebalo biti problema za kredite u kunama. Prvi put je Ugovor vidjela pri solemnizaciji kod javnog bilježnika. Djelatnici banke nisu joj htjeli prethodno dati primjere Ugovora, pozivajući se na zaštitu osobnih podataka, što je i razumljivo. Kod javne bilježnice pristupili su ona i založni dužnik, a s obzirom da je kod javne bilježnice prethodno deponiran potpis od Z.. Inzistirala je da se solemnizacija obavi po zakonu, tj. da se detaljno prođu stavke ugovora više osjećajući obvezu prema založnom dužniku. Čitajući tada ugovor uočila je kako fiksna kamata neće biti fiksna ni godinu ni dvije, već 6 mjeseci. Odmah potom nazvala je službenicu Z. koja joj je kazala da kamatna stopa neće biti fiksna, kako joj je prethodno rečeno dvije godine, iz razloga jer nije htjela koristiti poček pri odobrenju kredita. S obzirom na to da je cijela procedura već bila dovedena pred kraj i da joj je taj kredit bio potreban, to je i potpisala ugovor te je obavljena solemnizacija. Negdje do ljeta 2009. kamata je bila fiksna kada prvi put dobiva obavijest o promjeni i to tako da je kamatna sa 5 % skočila na 6,95 % i dalje je konstantno rasla otprilike svakih 6 mjeseci. Svakih 6 mjeseci dobivala bi obavijest o promjeni kamatne stope tako je u konačnici, i to negdje u proljeće 2011., iznosila 7,2%. Rata kredita od 4.840,00 kuna skočila je na 5.700,00 kuna, a što znači da je kamata porasla za 44%. Prvi put su joj iz banke pokušali objasniti od čega se kamata sastoji i to u ljeto 2013.

 

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 19. lipnja 2018. proizlazi kako se na temelju podataka izračunatih u tablici može se zaključiti da bi sukladno inicijalno, izvorno ugovorenim uvjetima u Ugovoru o kreditu broj … od 28. studenog 2006., po kamatnoj stopi od 5,00% godišnje od 5. siječnja 2007. do kraja ugovorenog perioda vraćanja kredita (240 anuiteta) do 5. prosinca 2027., tužiteljica platila tuženiku sveukupno iznos od 1.162.575,32 kuna, od čega se iznos od 428.575,32 kuna odnosi na kamate.      

 

U tablici broj 3. se daje izračun mjesečnih iznosa razlike između iznosa stvarno plaćenih iznosa kamate (promjenjive) i iznosa kamate koje bi tužiteljica platila da je kamatna stopa ostala na razini iz Ugovora o kreditu u trenutku zaključivanja istog (redovna kamatna stopa od 5,00%), za utuženo razdoblje. 

Tablica broj 3. Izračun mjesečnih iznosa razlike između iznosa stvarno plaćene kamate od stane tužiteljice i iznosa koje bi tužiteljica platila da je kamatna stopa ostala narazini inicijalno ugovorene kamatne stope od 5,00%, za utuženo razdoblje

 

 

 

 

Zaključak:

Na temelju podataka izračunatih u prethodnoj tablici može se zaključiti da je tužiteljica platila tuženiku na ime razlike u kamati (razlika između obračunavanje-promjenjive i ugovorene u visini od 5,00% godišnje) ukupno u utuženom razdoblju iznos od 88.533,51 kuna, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato u stupcu broj 13 prethodne tablice.

 

MIŠLJENJE  VJEŠTAKA

 

-          Na temelju podataka izračunatih u prethodnoj tablici broj 3. može se zaključiti da je tužiteljica platila tuženiku na ime razlike u kamati (razlika između obračunavane-promjenjive kamate i inicijalno ugovorene kamate od 5,00% godišnje) ukupno u utuženom razdoblju iznos od 88.533,51 kuna, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato u stupcu broj 13 tablice broj 3.

 

Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatom više plaćenog na temelju ništetne odredbe ugovora.

 

Među strankama kao sporno postavilo se pitanje:

-          je li tužiteljici pripada pravo potraživati isplatu pretplate kredita koja se očituje u razlici između redovne i promjenjive kamatne stope

-          je li u konkretnom slučaju banka postupala u skladu sa člankom 11. a) ZID ZPK/12, odnosno jesu li stranke ugovora otklonile razlog djelomične ništetnosti.

 

U ovom postupku pravomoćno je utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, a koja je sastavni dio ugovora o kreditu broj … od 28. studenog 2007. i to baš ugovorna odredba članka 2. prema kojoj je određena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d.

 

              Navedeni zaključak sud je donio nakon što je utvrdio da se s tužiteljicom, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. To znači da je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa su, u smislu odredbe članka 102. ZOO-a te ugovorne odredbe ništetne. Temeljem članka 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Dakle, tuženik u konkretnom slučaju nije imao pravo jednostrano mijenjati i određivati kamatnu stopu pa je onu početno određenu s kojom su bile suglasne obje strane ugovora trebalo primijeniti za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, dakle, kamatnu stopu od 5,00 % godišnje.  

 

Tužiteljica se u tijeku ovog postupka detaljno očitovala o tome kako sve do današnjeg dana nikada nije s tuženikom ugovorila bilo kakve egzaktne kriterije promjene kamatnih stopa. U bitnom tužiteljica ističe kako su Posebni uvjeti tuženika doneseni 4 godine nakon zaključenja ugovora (1. siječnja 2011) te su Opći uvjeti promjene kamatnih stopa tuženika doneseni 5 godina nakon zaključenja ugovora (11. prosinca 2012.). Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odredbi članka 295. stavak 5. ZOO-a sasvim je jasno da ovakvi naknadno i ponovno jednostrano doneseni akti promjene kamatne stope u ovom ugovornom odnosu ne mogu imati nikakvo značenje. Odredba članka 295. stavak 5. jasno propisuje da Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Nesporno je da Posebni opći uvjeti promjene kamatnih stopa doneseni od strane tuženika 2010. i Posebni opći uvjeti promjene kamatnih stopa doneseni 2012. nisu tužiteljici bili poznati 2007. pa prema tome isti nemaju nikakvo pravno značenje niti su pravno relevantni. Ovo pravno pitanje je već riješeno Odlukom Vrhovnog suda RH u presudi pod poslovnim brojem Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., u kojoj odluci je VSRH po izvanrednoj reviziji baš ovdje tuženika Z. banke d.d., jasno ustvrdio kako je kamatna stopa utvrđena na ovaj način također samovoljno i protuzakonito određena od strane tuženika i to baš na identičan način na koji je tuženik od početka ovog ugovornog odnosa samovoljno određivao kamatne stope. Dakle, niti u ugovoru, niti u bilo kojem dodatku ugovora, do danas nikada nije suglasnom voljom dvaju ugovornih strana ugovoren nikakav valjani i zakonit način promjene kamatne stope stoga tužiteljici pripada restitucija onoga što joj je tuženik nezakonito oduzeo.

 

S obzirom na to da je dio odredbe Ugovora o kreditu, koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom članka 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. 

 

Radi utvrđenja visine potraživanja, sud je proveo vještačenje po sudskom vještaku A. B., a koje vještačenje sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je izvedeno na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, stručno je i argumentirano te niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto.

 

Tužiteljici pripada iznos od 41.739,98 kuna s kamatama.

Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. 

U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem (tuženik je isti Ugovor potpisao u svojstvu kreditora). Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužiteljica ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

 

Sud drugog stupnja zaključuje kako je presuda suda prvog stupnja nerazumljiva u pogledu tijeka zatezne kamate na jedan pretplaćeni iznos tužiteljice i to baš onaj od 1.081,88 kuna, a iz razloga što nije jasno kada je taj anuitet plaćen pa nije ni jasno od kada teče zatezna kamata na taj iznos. Ističe se kako ne postoji "anuitet u iznosu od 1.081,88 kuna" sa dospijećem na datum 1. siječnja 2013. već je anuitet u predmetnom kreditu s dospijećem na ovaj datum iznosio 5.619,53 kuna. Taj iznos anuiteta prema tablici vještaka plaćen je 11. prosinca 2012., dok je iznos od 1.081,88 kuna preplaćeni iznos kamate u okviru tog anuiteta, a na isti taj datum 11. prosinca 2012. kada je plaćanje izvršeno. Također, ukoliko izvršimo uvid u ispravu "Promet po kreditu" tuženika sasvim jasno proizlazi kako je nesporno upravo na isti taj datum 11. prosinca 2012. evidentirana uplata tužiteljice u iznosu od 5.619,53 kuna, kraj koje je i navedeno: "uplata izvan banke T. L. P.". Prema tome nedvojbeno se podatak iz nalaza i mišljenja vještaka A. B. u cijelosti poklapa sa ispravama sadržanim u spisu, kako u pogledu iznosa uplate tako i datuma uplate.

 

 

Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a).

Tužiteljici bi za puni uspjeh u parnici trebalo priznati za sastav tužbe, podneska od 8. veljače 2018., podneska od 4. travnja 2018., podneska od 19. lipnja 2018. i 31. srpnja 2018. po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2018., 15. svibnja 2018. i 18. rujna 2018. po 100 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu 50 bodova, za sastav žalbe 11. listopada 2018. 125 bodova, za sastav podneska od 13. veljače 2020. 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 27. veljače 2020. 100 bodova, dakle ukupno 1.175 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 11.750,00 kuna, a koji iznos je trebalo uvećati na ime 25 % PDV-a u iznosu od 2.937,50 kuna, odnosno ukupno 14.687,50 kuna. Kako je tužiteljica uspjela u postupku 74 % (osnov 100 % + visina 47 %), a tuženik sa 26 %, to postotak uspjeha tužitelja koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su strane uspjele u parnici iznosi 48 %. Od iznosa od 14.687,50 kuna tužiteljici pripada 48 % što znači 7.050,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak pristojbe tužbe u iznosu od 1.235,33 kuna i trošak pristojbe presude u iznosu od 767,00 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, što sve skupa daje iznos od 12.052,33 kuna.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 25.730,83 kuna, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

 

Na temelju članka 156. ZPP-a tuženiku, a sukladno raspravnom rješenju od 12. veljače 2018., u cijelosti je dosuđen parnični trošak u iznosu od 312,50 kuna.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 27. travnja 2020.

 

SUTKINJA

 

JELENA LONČAR v.r.

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste. 

 

 

1