1

                            Broj: Jž-205/2020

 

   

 

                                         

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.Č., zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 12. rujna 2019., broj: 1. Pp J-509/2019, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2020.,

 

                                           

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 12. rujna 2019., broj: 1. Pp J-509/2019, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.Č. je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. 

 

Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

              Žalba je osnovana.             

 

U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, pri zaključivanju, potpuno zanemario odredbu čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, koja je relevantna za zaključivanje u ovom predmetu.

 

Naime, suština razloga zbog kojih je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio od optužbe, svodi se na činjenicu da se inkriminiranim prekršajem sankcionira pokušaj ulaska, dolaska ili boravka na športskom objektu u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, a da parkiralište, prema odredbi čl. 16. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, nije športski objekt.

 

Točno je, kako to prvostupanjski sud navodi da se odredbom čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, koji prekršaj se okr. D.Č. stavlja na teret, sankcionira osoba koja pokuša ući, dođe ili boravi na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg i isto je tako točno da, strogo usko tumačeći, parkiralište na kojem je okrivljenik alkotestiran ne ulazi u pojam športskog objekta iz čl. 16. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Isto tako, točno je citiranje prvostupanjskog suda ostalih zakonskih odredbi Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, između ostalog iz čl. 16. st. 2. tog Zakona, na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak da okrivljenik nije u alkoholiziranom stanju pokušao ući u športski objekt odnosno nije boravi u alkoholiziranom stanju na prostoru športskog objekta jer je zatečen na parkiralištu.

 

Međutim, upravo činjenica da se konkretnom slučaju radilo o parkiralištu iz čl. 16. st. 2. (isto i u slučaju parkirališta iz čl. 16. st. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, jer se nedvojbeno radilo o parkirališnom prostoru za prihvat autobusa i osobnih automobila navijača gostujućeg športskog kluba, u povezanosti sa sadržajem odredbe  čl. 4. st. 2. istog Zakona, kojom je izrijekom navedeno da sva protupravna ponašanja  koja su navedena u čl. 4. st. 1. mogu biti ostvarena tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja'', ukazuju da je zaključivanje prvostupanjskog suda pogrešno.

 

Naime, odredba čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je generalna materijalna odredba koja se odnosi na sva protupravna ponašanja sankcionirana tim zakonom i time je inkorporirana u svaku kažnjivu odredbu. To znači da je svako protupravno ponašanje koje se sankcionira Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pa tako i prekršaj za koji se tereti okr. D.Č. u ovom prekršajnom predmetu, moguće počiniti, ne samo na športskom objektu u smislu čl. 16. st. 1. tog Zakona, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud, nego i tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja pa do povratka sa športskog natjecanja, gdje god se osobe nalazile, pa tako, između ostalog, i na parkirališnom prostoru iz čl. 16. st. 2. odnosno st. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da ne parkiralištu, koje se nalazi u neposrednoj blizini nogometnog stadiona i koje je namijenjeno upravo za smještaj vozila članova navijačkih skupina gostujućih klubova, ne bi mogao biti počinjen prekršaj za koji se okrivljenik tereti, budući da taj prostor nedvojbeno ulazi pod pojam ''putovanja na športsko natjecanje'' u smislu čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Jasno, druga je stvar što okrivljenik poriče da je imao namjeru prisustvovati predmetnoj nogometnoj utakmici boravkom na stadionu, čime dakle, poriče da bi se radilo o ''putovanju na športsko natjecanje'', nego ističe da je, zajedno s ostalim navijačima, imao namjeru utakmicu pratiti na TV prijamniku u jednom ugostiteljskom objektu u L., a da je na prostor parkirališta došao  pod pratnjom policije, koja ih je prethodno isključila iz prometa prije nego li su došli do mjesta L.. No, to je već stvar nužnosti potpunog i pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica, a  o čemu i ovisi odluka o prekršajnoj odgovornosti okr. D.Č..

 

Slijedom svega navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, nužno provesti dokaze radi provjere obrane okrivljenika, što je od važnosti za donošenje zakonite odluke, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. travnja 2020.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.