1

Poslovni broj: Gž Zk-209/2020-2

 

Poslovni broj: Gž Zk-209/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja V. K., OIB:, iz V., kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik iz V. protiv protustranke A. B., OIB:, iz Z., radi uknjižbe, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-60799/19, Z-14317/19 Ozn.Z-5267/19 od  2. siječnja 2020. godine, 27. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-60799/19, Z-14317/19 Ozn.Z-5267/19 od  2. siječnja 2020. godine

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno je rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta kojim je odbijen predlagateljev prijedlog za uknjižbu.

Protiv rješenja žali se predlagatelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže da se pobijano rješenje preinači.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je predlagatelj kao kupac kupio suvlasnički dio predmetne nekretnine, u naravi stan, od prodavateljice J. B..

Prodavateljica taj ugovor o prodaji nije sklopila osobno već po punomoćniku A. B. koji se je naknadno, nakon smrti J. B., uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine.

Predlagatelj je prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za uknjižbu svog prava suvlasništva ali uz prijedlog nije priložio punomoć iz koje bi bilo vidljivo da je prodavateljica J. B. opunomoćila A. B. za sklapanje tog ugovora o prodaji.

Prvostupanjski sud je zaključio, pozvavši se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci poslovni broj Gzz-22/04-2 od 8. prosinca 2004. da ugovor o prodaji, u kojem je prodavatelj bio zastupan po punomoćniku, zajedno sa punomoći predstavlja jedinstvenu tabularnu ispravu, odnosno ispravu koja treba poslužiti za uknjižbu kupčevog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa budući da predlagatelj uz prijedlog nije priložio punomoć sastavljenu prema odredbi čl. 53 st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17- dalje u tekstu: ZZK) treba zaključiti da uz prijedlog nije priložio ispravu koja bi trebala poslužiti kao temelj za dopuštenje upisa te je slijedom toga predlagateljev prijedlog odbačen temeljem čl. 109. st. 6. ZZK.

Pri tom je prvostupanjski sud zaključio da, s obzirom na gore navedenu jedinstvenost tabularne isprave, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. čl. 109. st. 7. ZZK-a, odnosno pozivanju predlagatelja da uz prijedlog dostavi punomoć.

Predlagatelji se žali osporavajući pravni stav prvostupanjskog suda da ugovor o prodaji i punomoć predstavljaju jedinstvenu tabularnu ispravu.

Međutim, tu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer ugovor o prodaji nekretnina koji je sklopljen po punomoćniku i punomoć za sklapanje tog ugovora predstavljaju jedinstvenu tabularnu ispravu odnosno jedinstvenu ispravu koja treba poslužiti kao temelj za uknjižbu.

Stoga, kako se prema odredbi čl. 109. st. 7. ZZK pozivanje predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi nedostajuću isprave odnosi samo na nedostajuće isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave, a nedostajuća punomoć zajedno sa ugovorom o prodaji predstavlja tabularnu ispravu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nema mjesta primjeni te zakonske odredbe, odnosno pozivanju predlagatelja da dostavi nedostajuću punomoć.

Obzirom da je predlagateljev prijedlog trebalo odbaciti, nisu osnovani žalbeni navodi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. st. 1. ZZK-a za dopustivost predbilježbe jer se ta zakonska odredba primjenjuje samo onda kada se prijedlog ne odbacuje već se o njemu može meritorno odlučivati.

Naime, prema toj odredbi, ako isprava na temelju koje se zahtijeva upis ne odgovara svim posebnim pretpostavkama za uknjižbu (članak 52., 53., 54. i 55.), ali ispunjava opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis (članak 43. i 44.), na temelju te isprave dopustit će se predbilježba, ako ju je moguće provesti. Dakle, predbilježbu je moguće dopustiti kada isprava na temelju koje se zahtijeva upis postoji i priložena je uz prijedlog ali ne odgovara svim posebnim pretpostavkama za uknjižbu propisanim člancima 52., 53., 54. i 55. ZZK, a ne kada takva isprava uopće nije priložena uz prijedlog za upis.

Zbog tih razloga je predlagateljeva žalba odbijena kao neosnovana temeljem čl. 128. St.  3. ZZK i potvrđeno je pobijano rješenje.

 

Koprivnica, 27. travnja 2020.