- 1 -              I Kž 578/2019-7

Broj: I Kž 578/2019-7

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. A., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 2. listopada 2019. godine, broj Kv I-485/18-2 (K-5/17), u sjednici održanoj 27. travnja 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba osuđenog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenog A. A.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni A. A. po branitelju, odvjetniku V. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba osuđenika nije osnovana.

Prvostupanjski sud je, nakon detaljne analize sadržaja zahtjeva osuđenog A. A. za obnovu kaznenog postupka i dokaza koji su mu priloženi, ispravno zaključio da činjenice i dokazi koje je taj osuđenik istaknuo u tom zahtjevu nisu prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem kaznenom zakonu u smislu čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08., a razloge kojima je obrazložio svoju odluku kao valjane prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Žalitelj, prije svega, ističe da je pobijano rješenje nerazumljivo u dijelu da „mora postojanje istog (protu)dokaza učiniti izvjesnim“ jer da on ne razumije kako nije učinio izvjesnim postojanje dokaza ako je u spis priložio javnobilježnički ovjerenu izjavu S. B. Isto tako, da nije zanemariv ni dokaz koji je iznio I. B.

Istaknuti žalbeni navodi, kojima se očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., nisu osnovani. Naime, izričaj prvostupanjskog suda da se postojanje dokaza na kojima se temelji zahtjev za obnovu postupka mora učiniti izvjesnim nikako nije nerazumljiv, kako to nastoji prikazati žalitelj, već se radi o izričaju koji je u duhu prethodno spomenute odredbe iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08. prema kojoj takvi dokazi moraju biti prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu. Prvostupanjski je sud iznio vrlo jasne i logične razloge za svoj zaključak da zahtjevu osuđenika priložena javnobilježnički ovjerena izjava S. B. i dokazni prijedlog za saslušanje u svojstvu svjedoka I. B. nisu takvi dokazi, naglasivši da tvrdnje koje bi, prema stanovištu osuđenika A., proizlazile iz iskaza navedenih osoba, nisu ničime potkrijepljene, već da se radi o paušalnim formulacijama. Prema tome, nema govora o počinjenoj bitnoj postupovnoj povredi u vidu nerazumljivosti obrazloženja pobijanog rješenja na koju upire žalitelj.

On se zapravo ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, ustrajući u svojoj tvrdnji da se radi o dokazima koji bi mogli potvrditi da je on postupao u nužnoj obrani. Međutim, ni takve žalbene tvrdnje nisu prihvatljive. Naime, osuđeni A. se i u tijeku postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude i potom u žalbi protiv te presude pozivao na nužnu obranu, tako da se o tome očitovao i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud (stranica 3., pasus 5. do stranica 4., pasus 5. presude VSRH od 7. studenog 2018. broj I Kž-548/2018). Prema tome, ne radi se o novoj činjenici u smislu čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08., dok ponovno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koje je već bilo predmetom ocjene i prvostupanjskog, a u ovom slučaju i drugostupanjskog suda, ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, smisao zahtjeva za obnovu kaznenog postupka na temelju prethodno citirane zakonske odredbe je u tome da se osuđeniku dade mogućnost pobijanja osude na temelju novih činjenica i dokaza koji su prikladni da s uspjehom dovedu u sumnju njezinu osnovanost, a to ovdje nije slučaj.

Budući da žalbom osuđenog A. A. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem po službenoj dužnosti, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., nije utvrđeno ni da bi bila počinjena koja od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2020. godine