- 1 -              II Kž 157/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 157/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. N., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 1. travnja 2020. broj Kovm-4/2020-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog I. N. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. N., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnih djela -teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. i drugih, protiv okrivljenika je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja okrivljeni I. N. je podnio žalbu po branitelju, odvjetniku J. P., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje te ukine istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na pitanje vjerojatnosti da će žalitelj na slobodi počiniti drugo protupravno djelo, u žalbi se ističe da je sud trebao pribaviti medicinsku dokumentaciju o tijeku okrivljenikovog liječenja i da je trebao utvrditi njegove životne okolnosti, pri čemu isti nije sklon agresivnom ponašanju.

 

Ovaj žalbeni navod nije prihvatljiv jer se zaključak suda o osporenoj opasnosti temelji na nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka od 8. siječnja 2020., a nije za očekivati da je u kratkom roku od početka okrivljenikovog liječenja 15. siječnja 2020. kada je upućen u zatvorsku bolnicu (podatak na listu 383. spisa) do sada došlo do takvih promjena kod  okrivljenika koje bi utjecale na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka o opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela. Naime, prema tom nalazu (list 354. spisa) okrivljenik ima teške duševne smetnje u obliku nedovoljne duševne razvijenosti i funkcioniranja na razini umjerene mentalne retardacije. Isto tako, vještak je naveo da je nedovoljna duševna razvijenost trajno stanje i nikakvim terapijskim postupcima nije moguće postići poboljšanje intelektualnog deficita, dok je socio terapijskim i edukativnim tehnikama u okviru liječenja moguće umanjiti rizik od mogućeg počinjenja težeg kaznenog djela (list 359. spisa). Okolnost što vještak psihijatar nije našao da bi okrivljenik bio agresivan, također nije od utjecaja na zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, s obzirom da gore navedeni zdravstveni problemi okrivljenika uz povremenu konzumaciju alkohola predstavljaju rizične faktore za ponovno počinjenje istog kaznenog djela, kako to proizlazi iz nalaza vještaka, a ne sklonost nasilju.

 

Žalitelj ističe da je svrhu istražnog zatvora moguće postići mjerom opreza psihijatrijskog liječenja na slobodi i trajnog nadzora na slobodi. Niti ovaj žalbeni navod nije prihvatljiv jer nema uporište u nalazu vještaka, a i po stavu ovog suda, navedena opasnost je za sada izražena u takvoj mjeri da se jedino mjera istražnog zatvora ukazuje kao efikasan način onemogućavanja okrivljenika da počini teže kazneno djelo.

 

Prema tome, svi žalbeni navodi su neutemeljeni, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. N. iz osnove propisane u članku 551. stavku 1. ZKP/08., dajući valjane razloge za takvu odluku koji se odnose na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio protupravna djela koje mu se optužnicom stavljaju na teret i na posebne pretpostavke iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. u vidu vjerojatnosti da bi okrivljenik, koji je u vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv, mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo. Prvostupanjski je također pravilno zaključio da se, s obzirom na sve okolnosti, ista svrha ne bi mogla postići primjenom mjere opreza liječenja na slobodi iz članka 551. stavka 3. ZKP/08.

 

Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava činjenična utvrđenja, a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2020.