- 1 -              Kž-eu 7/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 7/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. Š., zbog kaznenih djela iz članka 127. i dr. Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 28. studenog 2019. broj Kv-eu-20/2019., ispravljene rješenjem od 20. siječnja 2020., u sjednici održanoj 27. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se žalba osuđenika M. Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, pod točkom 1. izreke, na temelju članka 89. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. - dalje: ZPSKS-EU) priznata je presuda austrijskog suda Landesgericht St. Polten 35 Hv 43/19a od 15. svibnja 2019. kojom je osuđenik M. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela profesionalne krađe provalom u stambene objekte sukladno članku 127., 129. stavku 1. točki 1., 130. stavku 1., prvi slučaj, stavku 3. Kaznenog zakona Republike Austrije te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, a vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. prosinca 2018. do 15. svibnja 2019. oduzet će se od izrečene zatvorske kazne.

 

Pod točkom 2. izreke odlučeno je da radnje zbog kojih je osuđenik proglašen krivim sadrže sva obilježja produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) pa mu je, na temelju citiranog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju četiri godine u koju kaznu je, na temelju članka 101. u svezi s člankom 91. ZPSKS-EU, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. prosinca 2018. do 15. svibnja 2019. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 15. svibnja 2019. pa nadalje.

 

Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio osuđenik osobno ne navodeći konkretne žalbene osnove, s prijedlogom da se „vrati ovu presudu na ponovno odlučivanje“ te po branitelju Z. V., odvjetniku u B., iz svih žalbenih razloga, iako sadržajno zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Obje žalbe će biti razmatrane kao jedna žalba osuđenika.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ne stoji žalbeni navod osuđenika da je prvostupanjski sud propustio postaviti mu branitelja po službenoj dužnosti jer je to učinjeno rješenjem predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru broj 14 Su-5/2020 od 15. siječnja 2020. i to u osobi Z. V., odvjetnika u B., koji je i uložio žalbu protiv pobijane presude.

 

Stoga osuđeniku nije povrijeđeno pravo obrane pa, stoga ni počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., na koju osuđenik sadržajno ukazuje u žalbi.

 

Osim toga, ne stoji žalbeni navod koji se odnosi na odluku prvostupanjskog suda o kazni jer je pobijanom presudom osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju četiri godine, dakle, u istom trajanju kao što je i kazna zatvora iz presude stranog suda, a izrečena kazna zatvora je u okviru zakonom zapriječene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. KZ/11.

 

Pri tome treba reći da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne zatvora vodio računa o ograničenjima iz članka 91. stavka 6. ZPSKS-EU, kojim je propisano da kazna zatvora koju utvrdi sud na temelju domaćeg prava ne smije po vrsti i trajanju biti stroža od kazne izrečene presudom u državi izdavanja.

 

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 27. travnja 2020.