- 1 -

Broj: Jž-1125/2018

 

                                                

Broj: Jž-1125/2018

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

                                                                     

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. P., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. u vezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13.), odlučujući o žalbi okr. T. P. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 6. travnja 2018., broj: Pp J-1092/17-26, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2020., 

 

r i j e š i o    j e:

 

Prihvaća se osnovanom žalba okr. T.P., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u  Grubišnom Polju od 6. travnja 2018., broj: Pp J-1092/17-26 proglašena je krivom okr. T. P. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 54. st. 1. u vezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

Na temelju čl. 64. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja odvikavanja od ovisnosti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi koja ima odobrenje nadležnog Ministarstva u trajanju od minimalno 3 mjeseca do izlječenja, a najviše do godine dana.

 

Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76. a Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečena mjera oduzimanja predmeta – marihuane mase 1.91 grama.

 

Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu stvarnog troška prekršajnog postupka od 100,00 kuna i paušalnog troška od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. T. P. pravodobno je podnijela žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog odluke o novčanoj kazni, s prijedlogom da se ukine kazna.

 

Žalba je osnovana.

 

Rješavajući predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu  po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da u prvostupanjskom postupku nisu pravilno i u potpunosti utvrđene odlučne činjenice za odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

 

      Okrivljenica u žalbi navodi da pati od poremećaja anksioznosti i liječi se kod specijalista psihijatra, o čemu je u spis dostavila i medicinsku dokumentaciju. Od propisanih lijekova se nije bolje osjećala, te je pokušala sa manjom uporabom marihuane, stanje joj se popravljalo i bolje se osjećala. Ističe da marihuanu nije koristila kako bi se drogirala, niti je postala ovisnica, nije drogu drugima preporučila, niti je preprodavala, već ju je koristila u rijetkim slučajevima u malim količinama. Ističe da radi kraće vrijeme u ugostiteljstvu i da su joj primanja niska kojima jedva podmiruje najosnovnije potrebe, te moli da joj se ukine kazna, daje obećanje da marihuanu više neće koristiti, tako da i dalje bude nekažnjavana, kao do sada.  

 

Prvostupanjski je sud u postupku, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, utvrdio da je okrivljenica do sada nekažnjavana za ovu vrstu prekršaja i ima status povremenog uzimatelja droge. Iz navedenih razloga prvostupanjski je sud okrivljenici na temelju čl. 64. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, uz novčanu kaznu, izrekao i zaštitnu mjeru, obrazlažući primjenu iste činjenicom da je ista obvezatna. 

 

Čl. 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisuje:

»(3) Ako je počinitelj prekršaja ovisnik o opojnoj drogi ili povremeni uzimatelj droge, za prekršaje iz članka 54. – 63. ovoga Zakona obvezno se uz novčanu kaznu izriče zaštitna mjera obveznog liječenja u zdravstvenoj ustanovi koja za primjenu te zaštitne mjere ima odobrenje Ministarstva zdravstva ili zaštitna mjera odvikavanja od ovisnosti u ustanovi socijalne skrbi, udruzi, odnosno drugoj pravnoj osobi koja za primjenu te zaštitne mjere ima odobrenje Ministarstva rada i socijalne skrbi, u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.

(5) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, za prekršaj iz članka 54. – 63. ovoga Zakona počinjen prvi puta, ovisniku o opojnoj drogi ili povremenom uzimatelju opojne droge zaštitna mjera obveznog liječenja ili odvikavanja od ovisnosti izriče se samostalno bez izricanja novčane kazne.«

 

Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se nisu stekli zakonski uvjeti za izricanje zaštitne mjere uz novčanu kaznu, ukoliko je sud utvrdio da je okrivljenica nekažnjavana za ovu vrstu prekršaja, već je sud trebao primijeniti odredbu čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (prekršaj iz članka 54. – 63. toga Zakona počinjen prvi puta). Nadalje, prvostupanjski je sud okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru obveznog liječenja odvikavanja od ovisnosti, koja, kako to proizlazi iz gore citiranih zakonskih odredbi, Zakonom nije propisana. Naime, počinitelju prekršaja koji je ovisnik o opojnoj drogi izriče se  zaštitna mjera obveznog liječenja u zdravstvenoj ustanovi koja za primjenu te zaštitne mjere ima odobrenje Ministarstva zdravstva, a povremenom uzimatelju droge zaštitna mjera odvikavanja od ovisnosti u ustanovi socijalne skrbi, udruzi, odnosno drugoj pravnoj osobi koja za primjenu te zaštitne mjere ima odobrenje Ministarstva rada i socijalne skrbi. Dakle, zaštitna mjera obveznog liječenja odvikavanja od ovisnosti, koju je okrivljenici izrekao prvostupanjski sud, Zakonom nije propisana.

 

Nadalje, odlučna činjenica da li je okrivljenica do sada osuđivana ili ne za istovrsni prekršaj, nije u postupku nedvojbeno utvrđena, jer spisu predmeta ne prileži, niti je izveden kao dokaz u postupku, izvod iz Prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenicu.

 

              Uvidom u pobijanu presudu i cjelokupan spis predmeta utvrđeno je da prvostupanjski sud nije, u skladu sa čl. 64. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, utvrdio da li je okrivljenica predmetni prekršaj počinila prvi puta, što je odlučna činjenice za izricanje zaštitne mjere odvikavanja od ovisnosti uz kaznu (čl. 64. st. 3.) ili samostalno (čl. 64. st. 5.) Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. 

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, utvrditi odlučne činjenice relevantne za odluku, zatražiti izvod iz Prekršajne evidencije za okrivljenicu, i utvrditi dosadašnju osuđivanosti okrivljenice za istovrsni prekršaj, te zavisno od utvrđenja primijeniti odredbu čl. 64. st. 3. ili čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, koju odluku će, ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica valjano obrazložiti.

 

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                 Zagreb, 27. travnja 2020.            

 

 

Zapisničarka :                                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                 Gordana Korotaj, v.r.             

             

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i  tužitelja.