- 1 -

Broj: Jž-855/2017

 

  

 

Broj: Jž-855/2017

 

 

 

                                 U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. J., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. I. J. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 2. veljače 2017., broj: 13. Pp J-4613/16, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I. J. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. I. J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 2. veljače 2017., broj: 13. Pp J-4613/16 proglašen je krivim okr. I.J. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 20 dana, te primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

Na temelju čl. 45. Prekršajnog zakona okrivljeniku je određena posebna obveza zabrane približavanja ošt. Dr. S. T. na udaljenosti od 100 metara, na adresi njenog prebivališta, rada i na svakom drugom mjestu u RH, u trajanju od jedne godine.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 150,00 kuna. 

 

Protiv te presude okr. I.J. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene posebne obveze, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu samo u dijelu kojim mu je izrečena posebna obveza zabrane približavanja Dr. S.T. na udaljenosti od 100 metara na adresi njenog rada. Okrivljenik navodi da zdravstvenu zaštitu ostvaruje kod druge obiteljske liječnice, obavezan je piti propisanu mu terapiju u nazočnosti medicinskog osoblja u ambulanti, a ordinacija novoizabrane liječnice nalazi se na istom katu kao i ordinacija Dr. T., pa nije u mogućnosti pridržavati se posebne obveze zabrane približavanja Dr. S. T.na udaljenosti od 100 metara na adresi njenog rada. Ističe da će zabranu približavanja poštovati u svim ostalim slučajevima, neće se približavati Dr. T. na njenoj adresi stanovanja, kao ni u svim ostalim slučajevima, ali u slučaju ambulante novoizabrane liječnice jedino je moguće da se ne približava ordinaciji Dr. T. na manje što je potrebno kako bi ostvario dolaske kod svoje doktorice.

 

Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku, uz uvjetnu osudu na temelju čl. 45. Prekršajnog zakona naredio zabranu približavanja oštećenici Dr. S. T. smatrajući da je ista nužna za zaštitu sigurnosti oštećenice na čiju štetu je prekršaj počinjen, kao i zbog otklanjanja opasnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Imajući u vidu načelo razmjernosti prilikom izricanja posebnih obveza, po ocjeni ovog suda, pravilno je u ovoj situaciji iz razloga koje navodi prvostupanjski sud okrivljeniku naređena posebna obveza zabrane približavanja oštećenici.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da je okrivljenik svjestan poštivanja naređene posebne obveze, međutim ističe nemogućnost izvršenja obveze u odnosu na zabranu približavanja na adresi rada oštećenice.

 

Međutim, u smislu čl. 46. st. 4. Prekršajnog zakona sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđenik tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su mu određene, a mogao ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, sud te obveze može zamijeniti drugima, ili osuđenika osloboditi obveza.

 

Na temelju citirane zakonske odredbe nedvojbeno je da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne samo pod uvjetom da nisu izvršene obveze koje je osuđenik mogao izvršiti, dok u slučaju nemogućnost izvršenja obveza, naložene obveze mogu biti zamijenjene drugima ili se osuđenik može osloboditi obveza.

 

Iz citirane zakonske obveze jasno je da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne samo u slučaju skrivljenih neizvršavanja posebnih obveza.

 

Stoga, ukoliko sud  tijekom vremena provjeravanja utvrdi da postoji objektivna nemogućnost izvršenja posebne obveze zabrane približavanja oštećenici Dr. S. T. zbog opravdanih razloga koje okrivljenik ističe u žalbi, neće opozvati uvjetnu osudu, već će postupiti u skladu s odredbom čl. 46. st. 4. (druga rečenica) Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                  Zagreb, 27. travnja 2020.

 

Zapisničarka :                                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                 Gordana Korotaj, v.r.             

 

                  

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.