- 1 -              II Kž 159/2020-4

Broj: II Kž 159/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Č., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 1., 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. ožujka 2020 broj Kv I-18/2020 (K-13/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog B. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. Č. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1., 2. i 4. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkma 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 – dalje u tekstu : ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. Č. po branitelju, odvjetniku H. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika te preinači pobijano rješenje na način ''da prijedlog za produljenjem istražnog zatvora bude odbijen''.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. Č. i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje, tako i u pogledu postojanja posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 4. ZKP/08.

Prvenstveno, osnovana sumnja, kao opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a koju optuženik žalbom ne dovodi u pitanje, proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 9. rujna 2019. broj K-DO-28/2019 te dokaza na kojima se ona temelji, a koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

Nadalje, u pogledu posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po obje zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud okolnosti o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora potpuno i pravilo utvrdio te ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju.

Naime, u odnosu na postojanje realne i razborito predvidive opasnosti od bijega na strani optuženika, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da bi puštanjem na slobodu optuženika postojala realna opasnost da će on pobjeći te tako osujetiti vođenje kaznenog postupka. Kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, optuženik je, nakon počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pobjegao iz U., smatrajući da je u Republici Hrvatskoj, čiji je državljanin, zaštićen zbog nemogućnosti izručenja. Naime, optuženik se, iako znajući da je za njim raspisana međunarodna tjeralica, nije želio predati nadležnim tijelima Ukrajine kako bi se u toj državi protiv njega proveo kazneni postupak. Kada se uz navedeno ima u vidu da optuženik uz hrvatsko ima i državljanstvo Republike Slovačke gdje je rođen i završio srednju školu te da tamo ima i rodbinu, a da suđenje u odsutnosti, u smislu odredbe članka 64. stavka 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.), nije dopušteno u kaznenom postupku koji je Republika Hrvatska preuzela od strane države, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i da se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Na pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda ne utječu niti žalbene tvrdnje optuženika o aktualnim prilikama vezano uz epidemiološku situaciju. Naime, radi se o trenutnoj situaciji u kojoj, doduše, postoje pojačane kontrole policije, no, navedena okolnost nije od utjecaja na utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu postojanja posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08.

Nadalje, prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi kumulativno propisani uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

Tako je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima kojima se upućuje na protek više od šest godina od počinjenja optuženog kaznenog djela, pravilno ocijenio da okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela svojom vrstom i brojnošću uvelike nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene kaznenom djelu teškog ubojstva za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

Naime, optuženi B. Č. osnovano je sumnjiv da je terećeno kazneno djelo počinio u stjecaju četiri kvalifikatorne okolnosti, na način da je s najmanje 15 snažnih udaraca, koristeći pritom tupotvrdo sredstvo i masivni tupotvrdi predmet s metalnom kontaktnom površinom, snažno udario, od čega najmanje deset puta po glavi, žrtvu G. K., s kojom je bio u intimnoj ljubavnoj vezi i koja je bila u osmom mjesecu trudnoće s drugim muškarcem za kojega je znao da je otac njezinog nerođenog djeteta, usmrtivši pritom nju i njezino nerođeno dijete u sobi hostela. Nakon počinjenja teškog ubojstava, optuženik je, kako ga se sumnjiči, s mrtvog tijela žrtve skinuo svu odjeću te njezino mrtvo golo tijelo zamotao u plahtu i skrio ispod kreveta, gdje su je sutradan našli njezini roditelji. Po počinjenu kaznenog djela, nakon što je na skrovitom mjestu odbacio svoju odjeću i odjeću žrtve te njezin mobitel, optuženik je pobjegao u Republiku Hrvatsku, nastavivši sa svojim uobičajenim životom. Sve te okolnosti, kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud ovo, ionako teško kazneno djelo iz članka 111. točaka 1., 2. i 4. KZ/11., čini još i znatno težim.

Nadalje, a što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, daljnja primjena mjere istražnog zatvora nužna je i radi neometanog odvijanja postupka, zbog čega je, u konkretnom slučaju, opravdano dati prednost javnom interesu da optuženik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu. Naime, inkriminirani način postupanja kod prosječnog građanina izaziva zgražanje i posebnu moralnu osudu, a o čemu je javnost u više navrata izvještavana putem raznih medija, pa bi puštanje na slobodu osobe koja je osnovano sumnjiva za počinjenje takvog kaznenog djela imala za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti i u njoj umanjilo ugled i povjerenje u kazneno pravosuđe, posebice poradi javno izražene volje društva za borbu protiv teških kaznenih djela za kakvo se tereti optuženik.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je iz gore navedenih razloga protiv optuženika nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08., čija svrha se ne može ostvariti mjerama opreza.

Imajući u vidu sve navedeno, a kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2020.