1              Poslovni broj: 8 Kž-501/2020-3

 

Poslovni broj: 8 Kž-501/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. B., zbog kaznenog djela iz članka javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kov-928/2019 od 24. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 431. stavak 3. u vezi sa člankom 10. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) izdvojeni su kao nezakoniti dokazi na kojim se ne može temeljiti sudska odluka i to snimke pohranjene na USB sticku koja je oduzeta od novinara V. M. i DVD na kojem je snimka pohranjena, DVD s audio snimkom presnimljenom sa Internet kanala Youtube, objavljene uz komentar na web portalu Indeks.hr od 21. prosinca 2017., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 22. prosinca 2017. uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te preslika članaka objavljenih na Internet portalu Indeks.hr

 

              Protiv ovog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. smatrajući da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nepravilno primijenio odredbe ZKP/08. iz članka 10. stavak 2 točka 2. i 4. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. U osnovi državni odvjetnik navodi da je sporna snimka nastala unutar učionice osnovne škole koje se, sukladno pravnim mišljenjima, može smatrati javnim prostorom pa nema mjesta zaključku da postoji osnovana sumnja da je došlo do neovlaštenog zvučnog snimanja nejavno izgovorenih riječi okrivljenika koji nije bio upozoren da se razgovor snima, odnosno da bi snimka bila pribavljena kaznenim djelom neovlaštenog snimanja i prisluškivanja iz članka 143. stavak 1. KZ/11.

 

Nadalje, napomenuo je, a osvrćući se na navode prvostupanjskog rješenja, kako je upitna vjerodostojnost snimke, odnosno da je na istoj dostupan zvučni sadržaj bez vizualnog sadržaja, čuje se muška osoba koja komunicira sa učenicima, a nije vidljivo gdje je nastala snimka, kada i u kojem vremenskom periodu, na koji način i je li zaista nastala u O. školi M. G., kako iz iskaza svjedoka, koje poimence i spominje, tijekom istraživanja proizlazi da se radi o autentičnoj snimci, da se na snimci čuje upravo okrivljeni K. B. i da je snimka načinjena upravo na satu vjeronauka kako se okrivljeniku stavlja na teret.

 

              Žalba nije osnovana.

             

              Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da su izdvojeni dokazi zakoniti jer nisu pribavljeni protivno odredbama članka 10. stavak 2. ZKP/08, budući da je snimanje objavljeno u učionici, za koju ističe da je javno mjesto.

 

              Naime, osnovano je prvostupanjski sud izdvojio predmetnu snimku i dokaze koji su iz iste proizašli jer je ista pribavljena povredom odredbe članka 35. Ustava Republike Hrvatske (NN broj 56/90, 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. - dalje u tekstu Ustav RH) koji popisuje da se svakome jamči „štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti“.

 

              Članak 36. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske jamči slobodu i tajnost svih oblika općenja, dok je odredbom članka 36. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske propisana mogućnost zakonskog ograničenja tajnosti općenja kada je to nužno za provedbu kaznenog postupka, a prema recentnoj praksi (VSRH, I KŽ Us-2/16.) ova odredba je primjenjiva jedino kada se snimanje općenja vrši na temelju naloga ili kada je snimanje dobrovoljno, pri tome je nevažno gdje se vodila snimana komunikacija, u radnom prostoru okrivljenika (VSRH, I Kž Us-151/15), niti je ova zaštita ograničena na pitanje radi li se o privatnom razgovoru ili o razgovoru u okvirima obavljanja neke službene ili poslovne radnje (VSRH I KŽ-Us 31/12, Županijski sud u Zagrebu KŽ-436/16), a pravo na tajnost komuniciranja imaju i službene osobe (VSRH, I Kž Us-9/11.).

 

              Kako je predmetna snimka pribavljena bez naloga suca istrage i bez pristanka okrivljenika koji je sniman u svom radnom prostoru, bez obzira na karakteristiku mjesta snimanja, radi li se o javnom prostoru ili ne, ovakvim snimanjem i nastalom snimkom okrivljeniku su povrijeđena njegova osobna prava i slobode, u smislu zaštite od neovlaštenog snimanja koje proizlaze iz naznačenih odredbi Ustava Republike Hrvatske pa takva snimka predstavlja nezakoniti dokaz sukladno odredbi članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08., dok dokazi za kojih se saznalo iz iste predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe članka 10. stavak 2. točka 4. ZKP/08. 

 

Kako Županijski sud u Zagrebu, ispitujući prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., nije našao povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 17. rujna 2020.