- 1 -

Broj:Jž-767/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž.M., podnijete protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: 26. Pp J-131/2020-5 od 25. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2020.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Ž.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni Ž.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni Ž.M. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, a kojem je u izrečenu novčanu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora koji ima za izdržati još 18 dana kazne zatvora i kojem je sukladno članku 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda u trajanju od 1 godine.

Istom presudom okrivljeni Ž.M. je oslobođen naknaditi troškove prekršajnog postupka.

Okrivljeni Ž.M. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je lažno prijavljen te da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze i nije ispitao njegove troje maloljetne djece.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i pobijana presuda ukine odnosno preinači.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

Razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na ročištu dana 25. ožujka 2020. godine, na temelju obrane okrivljenika, kao i na temelju iskaza žrtve nasilja S.M. supruge okrivljenika koja zakonito i pravilno ispitana u svojstvu svjedokinje, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik svojim radnjama ostvario sva obilježja zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vidu psihičkog nasilja sa posljedicom uznemirivanja žrtve nasilja i povrede njezinog dostojanstava. Prvostupanjski sud je u prisustvu okrivljenika proveo sve potrebne dokaze koje je cijenio kao istinite sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te je pri tome omogućio okrivljeniku da se očituje o dokazima koji ga terete poštujući time na opisani način pravo okrivljenika na konfrontaciju, te pri tome nije prihvatio obranu okrivljenika koju je cijenio i o čemu je dao valjane razloge, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koji su neargumentirano i paušalno izneseni.

Nadalje prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenika, a sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.

Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom Ž.M. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora kao teže propisanu kaznu za navedeni prekršaj u trajanju od 20 dana, budući je pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna u trajanju od 20 dana, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode i u odnosu na koju je primijenjena sukladno članku 44. Prekršajnog zakona uvjetna osuda u trajanju od 1 godine, primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini i vrsti propisane kazne za navedeni prekršaj kojom će se ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 24. travnja 2020. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.