- 1 -

 

Broj:Jž-750/2020

 

 

 

                                  

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić  kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. M.B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o prigovoru okr. M.B., podnijetog protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI  Policijske postaje, broj: 511-19-32/05-3-41-1/20 od 10. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2020.,

     

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

I Odbija se prigovor okr. M.B. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okr. M.B. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 8 (dana) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

 

Pobijanim prekršajnim nalogom okr. M.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog i mira opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga te je okr. izrečena novčana kazna u iznosu od 328,00 kuna (tristodvadesetosam) kuna a što je protuvrijednost od 100 DEM i koji je upozoren da ako u roku od 8 dana po pravomoćnosti prekršajnog naloga plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

 

Istim prekršajnim nalogom okr. M.B. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

Okr. Marko Barbir pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja prigovora, navodeći u bitnome da mu je izrečena novčana kazna ugrožava egzistenciju. Do sada je neosuđivan i ovo mu je prvi prekršaj.

 

Okr. predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

Prigovor nije osnovan.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okr. povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, povodom prigovora okr., ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena svrsi i stupnju krivnje, težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne, a koja je okr. izrečena novčana kazna bliže minimalno pripisanom iznosu s obzirom je za navedeni prekršaj alternativno propisana novčana kazna i kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

Neovisno o razlozima koje okr. u svom prigovoru ističe, ovaj Sud u konkretnom slučaju, nije našao osnova za ublažavanje novčane kazne sukladno članku 37. Prekršajnog zakona.

 

Razmatrajući odluku o kazni povodom prigovora okr., ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna kao blaže propisana kazna za navedeni prekršaj i to bliže minimalno propisanom iznosu, a koja je razmjerna sa vrstom i stupnjem krivnje počinitelja, težini prekršaja te osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika kako to proizlazi iz stanja spisa, a kojom će se ostvariti generalna i specijalna prevencija. Također je potrebno navesti da su prilikom izricanja novčane kazne uzete u obzir sve osobne okolnosti okrivljenika, odnosno njegove pobude za činjenjem prekršaja i njegove imovinske prilike, ali i težina prekršaja, zbog čega je okrivljeniku izrečena novčana kazna u minimalno propisanom iznosu za navedeni prekršaj, dok iz stanja spisa proizlazi da nisu bili ispunjeni niti uvjeti za ublažavanjem kako je to propisano odredbom članka 37. Prekršajnog zakona.

 

Okrivljenik je sukladno članku članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 24. travnja 2020.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI Policijskoj postaji, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.