Broj: Rev 1819/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel i drugotuženika Grada Zadra, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćnici J. S., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1878/10-2 od 22. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-506/08 od 17. svibnja 2010., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja T. M.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              „I Utvrđuje se u odnosu na tuženika ad. 1. da je tužitelj T. M. vlasnik obiteljske stambene kuće, katnice u Z., na adresi ..., kat. oznake čest. 3619 po kulturi kuća pov. 48. m2 k.o. Z. (koje vlasništvo je stekao građenjem ili temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo), što je tuženik Republika Hrvatska dužni priznati te trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude odmah uknjiži kao vlasnik na toj nekretnini za cijelo, uz istodobno brisanje postojećih upisa društvenog vlasništva u B - vlastovnici.

 

              II U odnosu na tuženika ad. 2. odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

              III Dužan je tuženik ad. 1. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.602,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              IV Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku ad. 2. parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika ad. 1. i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je presuđeno:

 

              „1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-506/08 od 17. svibnja 2010. godine u toč. I. izreke i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. M., kojim je tražio da se utvrdi, u odnosu na tuženicu pod 1) Republiku Hrvatsku da je vlasnik obiteljske stambene kuće katnice u Z., na adresi ..., izgrađenoj na čest. zem. 3619 k.o. Z., u naravi kuća površine 48 m2, što je tuženica pod 1) dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem iste uknjiži kao vlasnik za cijelo, uz istodobno brisanje postojanja upisa prava društvenog vlasništva.

 

              2. Preinačuje se prvostupanjska presuda broj P-506/08 od 17. svibnja 2010. godine u toč. III. izreke na način da se nalaže tužitelju T. M. naknaditi tuženici pod 1) Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je neosnovana.

 

Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP).

 

Suprotno navodima revidenta presuda suda drugog stupnja nije opterećena postojanjem bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi presude jasni i razumljivi, odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava i dokaza u spisu pa se stoga presuda može ispitati.

 

Činjenica da sud drugog stupnja iznosi razloge za zauzeti pravni stav koji je drugačiji od tužiteljeva ne predstavlja bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se u odnosu na tuženike utvrdi vlasnikom obiteljske stambene kuće, katnice u Z., na adresi ..., oznake čest. zem. 3619 k.o. Z. površine 48 m², koje vlasništvo je stekao građenjem ili na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem presude uknjiži kao vlasnik za cijelo, uz istodobno brisanje postojanja upisa prava društvenog vlasništva.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je nekretnina koja je predmet spora i koja je pobliže opisana u izreci presude suda prvog stupnja u naravi samostojeća kuća, izgrađena na čitavoj zemljišnoknjižnoj čestici u površini od 48m²,

 

- da je nekretnina u zemljišnim knjigama u ul. 2889 k.o. Z. upisana kao društveno vlasništvo,

 

- da je Rješenjem Komisije za dodjelu stanova Skupštine Općine Zadar od 27. prosinca 1984. (list 25 spisa) tužitelju dan na korištenje stan u Z., ...,

 

- da je stan opisan kao trosobni stan, i da se stan proteže na čitavoj nekretnini koja je u naravi samostojeća kuća što uostalom slijedi i iz Rješenja Službe za prostorno uređenje od 23. siječnja 2003. (list 61 spisa) prema kojem zemljište označeno kao čest. zem. 3619 u površini od 48 m² je zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, što slijedi i iz fotografije kuće iz koje je vidljivo da se kuća nalazi na čitavoj čestici,

 

- da je tužitelj 28. veljače 1995. s G. Z. sklopio Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (dalje; Ugovor) te nije sporno da je predmet tog ugovora upravo stan koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čestici 3619 k.o. Z. kako to uostalom slijedi iz članka I. Ugovora,

 

- da tužitelj stanuje u navedenoj nekretnini od trenutka kada mu je na stanu dodijeljeno stanarsko pravo,

 

- da je citirani Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo položen u knjizi položenih ugovora.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika dok je u odnosu na prvotuženicu kao predmnjevanu vlasnicu predmetne nekretnine prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine dosjelošću budući da je kao savjesni samostalni posjednik nekretnine istu posjedovao kroz vrijeme od deset godina i to u razdoblju od 1995. kada je na temelju Ugovora o prodaji stana stekao pravo na posjed do dana podnošenja tužbe 19. veljače 2008.

 

Drugostupanjski sud koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373. t. 2. ZPP-a preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu ocjenjujući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelj građenjem i dosjelošću stekao pravo vlasništva od trenutka sklapanja Ugovora o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo pa sve do podnošenja tužbe sudu 19. veljače 2008. obzirom da tužitelj nije savjesni posjednik dijela zgrade koju je rekonstrukcijom pretvorio u dvoetažni stan jer je tužitelj zaključenjem Ugovora stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva trosobnog stana u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. 3619 k.o. Z., a ne i cijele zgrade, obzirom da je znao da mu je odobrena rekonstrukcija stana i da ne može mijenjati vlasništvo zemljišta i zgrade.

 

Glede istaknutog prigovora pogrešne primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud kao revizijski sud, u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje stav i razloge iznesene u odluci suda drugog stupnja vezane za primjenu čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09) da tužitelj nije dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te se upućuje na iznesene razloge suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 396a. st. 1. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396. a st. 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396. a st. 1. ZPP-a, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, revizija tužitelja je odbijena.

 

Zagreb, 21. listopada 2015.