Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn. 608/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužiteljice
K. D. iz S., O.: …, zastupane po pun. D.
S., odvj. u S., protiv tužene A. B. iz S., O.:
…, zastupane po odvjetnicima iz O. društva L.-V. &
P. d.o.o. S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene
dana 12.ožujka 2020.godine u nazočnosti stranaka i pun.stranaka, dana 24.travnja
2020.godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos
od 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatraženi
iznos od 28.000,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate po istoj stopi
zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u
iznosu od 325,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 7.prosinca 2018.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi
da su stranke profesorice i kolegice zaposlene u E.-B. školi u S..
Dana 30.listopada 2018.godine na sjednici NV te škole, kojoj je nazočilo oko
60.ak djelatnika škole, tužena da je, nakon što se javila za riječ, pročitala pismo koje je
prethodno napisala i u kojem je za tužiteljicu iznijela slijedeće tvrdnje: „Nastavnica D.
nikad nije ni približno surađivala sa učenicima, ni sa nastavnicima, ni sa roditeljima, ni
pomagala čak i djeci kolega, kao kolegica K.… K. D. je iskonstruirala slučaj u
kojemu me je ogovarala i oklevetala bez ikakvog povoda… nastavnica je kao zadnji ljudski
šljam (jer joj je učenik poslao nadzor) ugrozila moje dostojanstvo, integritet, ugled i čast…
D. K. kao savjetnica i članica Š. odbora pokazuje svoju nestručnost i
nesposobnost prilikom obavljanja dužnosti…dakle ako nastavnik ne surađuje sa kolegama,
ako je nestručna te ogovara i kleveće kolege, po meni nije dostojna zvanja savjetnice!“.
Dakle, tužena, iako svjesna da su navedene činjenice neistinite i da mogu naštetiti časti i
ugledu tužiteljice, što se i dogodilo. Citirane tvrdnje tužene iz navedenog pisma da su
proizvoljne, omalovažavajuće i neistinite, pa da je njihovom objavom i čitanjem pred
drugim osobama teško povrijeđeno pravo osobnosti, kao pravo na ugled, čast i
dostojanstvo, te ime tužiteljice. Tužena da je iznošenjem neistinitih i uvredljivih navoda iz
pisma imala za cilj povrijediti i omalovažiti ugled i čast tužiteljice kao profesorice
EB škole u S.. Nadalje, da nije sporno da je tužena izrekla ono što
je napisala u pismu, niti je sporno da to nije istina. Opisanim postupanjem tužene tužiteljici
da je prouzročena šteta jer je zbog javne objave sadržaja pisma izložena sramoti i preziru u
njezinu životnom i radnom okruženju, u svakodnevnim kontaktima sa kolegama, te
tendencioznim i zlonamjernim komentarima, zbog čega trpi duševne boli. Tužiteljica da trpi
duševne boli radi povrede časti i ugleda, te na ime naknade neimovinske štete potražuje
iznos od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ujedno
potražuje naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u
cijelosti, kako osnovu tako i visini, osporava činjenične navode tužbe i predlaže da sud
odbije zahtjev tužiteljice te osudi tužiteljicu na snašanje parničnog troška tuženoj. Sve i da
je točno ono što se navodi u tužbi, a što je posve deplasirano i neutemeljeno, da nema
mjesta priznati tužiteljici naknadu štete. Tužena da je postupila po svojoj savjesti, da nije
imala nikakvu namjeru niti uvrijediti niti oklevetati tužiteljicu, da je izrazila svoje mišljenje
koje je argumentirala, sve u cilju zaštite ugleda ustanove i zaštite učenika. Tužena osobno
je svom odgovoru na tužbu priložila svoje pisano očitovanje.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom mišljenja E. povjerenstva EB škole S. K.: 052-01/18-01/12, Urbroj: 2181-76-08-19-08 od 1.veljače
2019.godine; Očitovanja iste škole od 29.studenog 2018.godine Klasa: 052-01/18-01/13,
Urbroj: 15-18-03; Zapisnika sjednice N. vijeća EB škole u
S. održane 30.listopada 2018.godine; izjave tužene na tom N. vijeću;
saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi povrede prava osobnosti
do koje je došlo radi navoda tužene u tekstu koji je sastavila i pročitala na sjednici
Nastavničkog vijeća EB škole u S. održane 30.listopada
2018.godine. Tekst koji je tužena napisala i pročitala na navedenoj sjednici, kojoj je
nazočila i tužiteljica, nesporno je sastavljen i pročitan od strane tužene, kao izraz njenog
stava spram tužiteljice kao nastavnice te škole. Zahtjev za naknadu štete radi povrede
prava osobnosti u odnosu na tuženu temelji se na odredbi čl. 1098. u vezi s čl. 1100. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje
ZOO) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog
Zakona, jer tužiteljica smatra da joj je tužena nanijela štetu svojim istupom i očitovanjem
pred velikim brojem članova istog kolektiva – škole.
Prema odredbi čl. 1098 st. 1. ZOO-a tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi
neistinite navode o njegovom prošlosti, znanju, sposobnosti ili o čemu drugom, a zna ili bi
morao znati da su neistiniti i time mu prouzroči imovinsku štetu dužan je naknaditi je. Za
navesti je da je čast pravo osobnosti (jedno od tih prava) i u tom smislu ide u neimovinsku
štetu (čl.1046. ZOO-a) odnosno podliježe pravilima o popravljanju neimovinske štete
(čl.1099.-1106.ZOO-a). Dakle, u ovom slučaju valjalo je utvrditi je li navedenim
postupanjem tužena povrijedila čast tužiteljice, odnosno iznosila ili prenosila neistinite
navode o njenom znanju i sposobnosti, a znala je ili je morala znati da su neistiniti i time
mu je prouzročila imovinsku štetu. Prvenstveno treba navesti da tužena očito nema visoko
mišljenje o stručnosti i profesionalnoj predanosti tužiteljice, niti očito ima visoko mišljenje o
njenom postupanju, uopće. Dapače, iz pročitanog teksta koji je sastavila sama tužena
proizlazi da je njeno mišljenje o postupcima tužiteljice iznimno nisko, ali tužena pritom daje
samo svoj vrijednosni sud tužiteljice, na negativan način, u biti ne iznosi namjerno ništa
neistinito, nego očito vjeruje u to što iznosi u pogledu kvaliteta tužiteljice. U ovom slučaju bi
se očito radilo o povredi časti i ugleda tužiteljice, pa je trebalo utvrditi je li postupanjem
tužene došlo do toga i u kolikoj mjeri. Dakle, u ovom slučaju ne radi se o iznošenju
neistinitih činjenica o tužiteljici nego o vrijednosnom sudu koji o njoj daje tužena koja u to u
tom trenutku i vjeruje. Radilo bi se eventualno o povredi časti, ugleda i dostojanstva
tužiteljice, ukoliko je postupanje tužene takvo da ima sposobnost povrijediti ove kategorije
kod tužiteljice, odnosno bilo koga na mjestu tužiteljice.
Tužiteljica u svom iskazu navodi da je kolegica tužene, u istoj školi da su zaposlene
još od 1991.godine pa do danas, neprekidno. Ona osobno da je prije 6 godina dobila status
profesora savjetnika, taj status da joj je obnovljen prije godinu dana, osobno sa tuženom da
nije imala nikakvih problema niti svađa, a što se tiče mogućeg začetka problema, da se
sjeća da je prije 5 godina tužena izrazila različit stav prilikom izbora stručne literature, jer
se nije slagala sa izborom nakladnika. To da joj je priopćila, a slijedeće njeno neslaganje sa
tužiteljičinom odlukom da je bilo prije dvije godine, vezano za školsko natjecanje, tužiteljica
da je bila članica P. povjerenstva za izbor učenika za natjecanje koje se inače
sastoji od tri člana. U ovom slučaju učenik kojem predaje tužena da nije zadovoljio kriterije
za natjecanje, tužena da joj se obratila i pitala je zašto je tako odlučeno u pogledu ovog
učenika, a da joj je ona kazala da je to tako jer isti nije zadovoljio potrebne kriterije. Taj
učenik da je protiv nje podnio pritužbu koja je od strane nadležnih odbijena i to na način da
je u pisanoj odluci izražen stav u pogledu pohvala tužiteljici vezano za rad i postupanja,
tako da sam je ona tu odluku stavila na oglasnu ploču škole u trajanju od tri tjedna kako bi
bila svima dostupna. Između nje i tužene da nije bilo inače nekih osobnih kontakata, da
inače rade u različitim smjenama, tako da se rijetko viđaju, a predmetni događaj da se zbio
30. listopada 2018. godine na sjednici N. vijeća škole, gdje je bilo nazočno 60-ak
djelatnika škole, ravnateljica škole, tužena i ja osobno. Tada da je trebalo donijeti stav
odnosno glasati da li se tužiteljici daje potpora za napredovanje i obnovu statusa savjetnika,
dakle, stav nazočnih da nije trebao biti obrazložen nego da su samo trebali odlučiti za i
protiv, samo dva djelatnika da su bila protiv, tužena i još jedna djelatnica. Tužena da se
ustala na noge i pred svima pročitala pismo koje je pripremila, ona da je bila time šokirana.
Tužena da je završila sa čitanjem tog pisma, nakon toga među njima da nije bilo nikakvih
kontakata, a da su njoj kolege prilazile, ravnateljica također, da su bile šokirane tim
postupanjem tužene i da je neko vrijeme trajala priča u školi o tome. Navodi da joj je ovo
zaista stvorilo velike boli te da je to podnosila u krugu obitelji, kako je znala i umjela, a da
je sa strane razgovarala, bez pisanog traga, sa stručnom osobom, da je potražila
psihološku pomoć odnosno savjet kako da se postavi i ovo prebrodi. Navodi da nije tražila
pomoć psihijatra, da nije pila tablete za smirenje, a ni prije ovog događaja da nije nikada
pila tablete za smirenje i da joj nije trebala pomoć psihijatra. Navodi da nikada u svom
radnom stažu nije imala potvrđenih pritužbi na rad, odnosno da nikada nije imala
upozorenja nadređenih niti je bilo ikada utvrđeno da bi neke pritužbe bile osnovane. Prije
statusa profesora savjetnika da je bila u statusu mentora. Navodi da je psihologijsku pomoć
potražila od svoje prijateljice dr. V. Đ., koja je inače docentica na M.
F. S. u S., inače pruža psihološku pomoć, da je sve ovo bilo prijateljski u
razgovoru s njom, navodi da se s njom čula nekoliko puta, s obzirom da su prijateljice, da
joj je ista pomogla i kao prijateljica i kao stručna osoba. Navodi da su kolege iz
N. vijeća nakon događaja osuđivali u razgovorima tuženu, a ne nju. Prije
procedure, sukladno pravilniku da nije predviđena rasprava po pitanju glasovanja nazočnih,
glasovanje da se provodi u pogledu svih segmenata ocjene, a da nema posebnog glasovanja
po pitanju točke međuljudskih odnosa. Tužena da je nastavnik ekonomske grupe predmeta
– računovodstva. Nakon ovog događaja sa prijavom učenika, moguće o tome da iza njegove
prijave stoji tužena, da je kazala u neformalnom razgovoru svojoj prijateljici, ali ne i drugim
osobama, a da je zaista jedne prigode, nakon toga, na sjednici N. vijeća,
zahvalila učeniku koji ju je prijavio i nastavniku čiji je to učenik i koji stoji iza te prijave, da
nije imenovala ni učenika ni nastavnika, a da je to kazala u namjeri da to shvati kako god to
hoće, da je ona na taj način de facto obavijestila ljude o tome i očitovala svoje stajalište o toj prijavi.
Tužena u svom iskazu navodi da je nastavnica ekonomskih predmeta, da je kolegica
tužiteljice, još od 1991. godine, dugi niz godina da su kolegice, da se poznaju i među njima
da nikada nije bilo problema. I ona osobno da je profesor savjetnik još od 16. prosinca
2016. godine, a prije toga da je bila u statusu mentora. Navod tužiteljice u pogledu izbora
nakladnika da je točan u onom dijelu da je ona izrazila svoj stav da se ne slaže sa izborom
nakladnika, jer inače profesori imaju svoje stavove po pitanju nastavne građe. Međutim,
među njima da nije bilo nikakvih problema, iako je bilo neslaganje po pitanju odluke. Navodi
da je inače kolega za nju svetinja i da nije postupala suprotno tome, a što se tiče njenog
učenika kojemu je bila mentor iz računovodstva, to da je bilo prije skoro 3 godine, da se
radilo o školskom natjecanju i taj učenik da nije prošao dalje, inače da je iznimno
ambiciozan i da je kategorički izrazio neslaganje sa ovom odlukom, da je sam kazao da ide
sa pritužbom prema ravnateljici, ona da ga nije slala nigdje i da nije apsolutno ništa kazala
protiv tužiteljice tom učeniku. Navodi da se iznenadila što je ipak otišao kod ravnateljice i
kazao joj kako je podnio pritužbu protiv tužiteljice, da joj je kazao: "tužio sam profesoricu
D.", a ona da mu je kazala: "jesi li ti normalan, zašto si je tužio?!". Dakle, učenik da je
sam poduzeo to što je poduzeo, da je ona u to vrijeme imala osobnih problema vezano za
zdravlje djeteta, da je otvorila bolovanje, na tom bolovanju da je bila mjesec dana, njeno
dijete da je imalo operaciju krajnika koja se zakomplicirala i na kraju je bilo sve u redu.
Povratkom na posao, jedne prigode da je čula da u zbornici kolege pričaju, a vrata od
zbornice su bila otvorena, da tužiteljica govori kako joj je tu prijavu učenika ona smjestila,
optuživala je nju za tu prijavu njenog učenika. To da ju je šokiralo, da nije pristupila tim
kolegama i pitala detalje, da je pitala neke svoje prijatelje iz škole i oni da su joj potvrdili da
tužiteljica svašta govori o njoj, vezano za tu prijavu i da je tereti. To da ju je zaista šokiralo,
više puta da je mislila razgovarati sa tužiteljicom da to raščiste, ali jednostavno da nije
mogla koliko je bila iznenađena. Radi toga da je, nakon ovog što je čula iz zbornice otvorila
bolovanje preko psihijatra te da je na bolovanju provela 30 dana. Navodi da tužiteljica i ona
nisu imale otvorenih direktnih sukoba, nikakvih rasprava niti razgovora. Slijedeći problem
da je nastupio neposredno prije sjednice Nastavnog vijeća od 30. listopada 2018. godine,
njena prijateljica S. K. B. da je također željela napredovati, a da na jednoj
sjednici N. vijeća iz rubrike međuljudski odnosi nije zadovoljila te da nije ostvarila
uvjete za napredovanje, to da je tuženu stvarno šokiralo jer je imala visoko mišljenje o
njenom radu i svemu što je bitno za napredovanje, da nije bila ni malo gori kandidat od
tužiteljice, po mišljenju tužene. Kako je željela na ovoj sjednici da se otvori rasprava svih
nazočnih, diskusija i željela razriješiti tu situaciju u pogledu napredovanja S. K.
B. te dodatno i situaciju u pogledu toga što je tužiteljica tereti za postupanje u
pogledu učenika tužene, to da je zaista i sama pripremila, sročila i napisala predmetno
pismo koje je ponijela sa sobom i imala namjeru pročitati i stvarno ga pročitala. To pismo
da je sastavila osobno, da nije imala namjeru uvrijediti tužiteljicu nego da je imala namjeru
raščistiti situaciju, a kroz pismo reći ono što misli. Sjednica da je počela, ravnateljica da je
pročitala ocjenu, u ovoj rubrici međuljudski odnosi tužiteljica da je također zadovoljila i da
se pristupilo glasovanju. S. K. B. i tužena da su glasovale protiv
napredovanja tužiteljice, ostali za napredovanje, te kako nije bilo rasprave i diskusije o
tome, kako nije bilo mogućnosti pojašnjenja stava u pogledu glasovanja, što je ona
unaprijed pretpostavila, odnosno da će se tako voditi sjednica, to da je sjedeći na stolici
zamolila za čitanje pisma, ravnateljica da joj je to dopustila i da je ona uredno pismo
pročitala ni od koga prekidana. Ni u jednom jedinom trenutku ravnateljica da je nije
prekinula u čitanju pisma niti bilo tko od nazočnih, uredno da je pismo pročitala i navodi da
apsolutno nitko od nazočnih nakon pisma nije ništa rekao, a ravnateljica da je odmah nakon
toga zaključila sjednicu. Navodi da u ovom dijelu pisma u kojem navodi da je "nastavnica
kao zadnji ljudski šljam …", nije rekla niti željela reći da je tužiteljica ljudski šljam nego da
je rekla da je u toj situaciji postupila kao ljudski šljam, odnosno da tako postupa ljudski
šljam. Tvrdi da joj je žao što se sve ovo dogodilo, tužiteljica i ona nakon toga da nisu imale
nikakvih kontakata, škola da je inače podijeljena po pitanju međuljudskih odnosa na dvije
frakcije, tužena da pripada jednoj, tužiteljica drugoj, ravnateljica N. B. da je dobra
sa tužiteljicom, sa njom da nije u dobrim odnosima. Tužiteljica i ona da se pozdravljaju
kada se sretnu. Navodi da je ona zaista vidjela odluku po pitanju prijave učenika koju je
tužiteljica izvjesila na oglasnoj ploči, detaljno da ju je pročitala i da joj je bilo pomalo
smiješno što je to tužiteljica stavila, da je imala dojam da je to stavila radi nje. Svojim
prijateljicama iz škole da je kazala da joj je smiješno i da je to komentirala, ujedno da je i
kazala da nije uopće sporno da ona dobro radi i da ima odlične ocjene i da to nije dovodila u
pitanje, ali da je to usmjereno na nju. Navodi da je točno da je tužiteljica na jednoj sjednici
zahvalila neimenovanom učeniku i nastavniku, naravno da se znalo da govori o tuženoj, da
je to izrekla izuzetno sarkastičnim tonom, nitko od nazočnih da nije to komentirao nakon
njene izjave, ali su poslije ljudi odnosno prijatelji iz škole tuženoj komentirali da je to kazala
njoj i da je to upućeno tuženoj na takav način. Na posebno pitanje pun. tuženika je li tužena
u svom tekstu kojeg je pročitala na sjednici namjerno nešto iznijela protiv tužiteljice, a što
ne bi bila istina, tužena kategorički tvrdi da nije, da sve ono što je u tekstu napisala i
pročitala njen osobni stav i da iza tog stoji.
Prema stavu ovog suda, u tijeku postupka izvedeni su svi dokazi potrebni za
donošenje meritorne odluke o osnovanosti zahtjeva, činjenično stanje je u potpunosti
utvrđeno i kada se usporede svi izvedeni dokazi, sud dolazi do zaključka da se u ovom
slučaju radi o klasičnom primjeru poremećenih odnosa između kolega vezano za rad na
radnom mjestu, a ovdje je očito postojalo pitanje problema vezano za određene odluke
donesene i donošene na radu u školi i u svezi sa tim radom.
Tužiteljica i tužena su dugogodišnje kolegice, nastavnice ekonomske grupe predmeta,
nisu bile u prijateljskim nego u kolegijalnim odnosima tijekom proteklih godina. Neslaganje
tužene sa izborom nakladnika za nabavku udžbenika, a posebno okolnost vezana za odluku
P. povjerenstva škole (koje je sastoji od tri člana, a jedan od njih je bila
tužiteljica) za izbor učenika za natjecanje, te sva postupanja stranaka u pogledu toga, očito
su prethodili postupanju tužene na navedenoj sjednici na kojoj je ona pročitala unaprijed
sročeni tekst pred svima nazočnima i prema stavu ovog suda, time zaista uvrijedila
tužiteljicu.
Naime, sud zaista neće ulaziti u okolnost tko je u biti kriv za, od ranije, poremećene
kolegijalne i profesionalne odnose stranaka, bez obzira na ranije postupanje i tužiteljice i
tužene, postupanje same tužene na predmetnoj sjednici čitanjem sastavljenog teksta koji
ide na štetu tužiteljice, predstavlja postupanje kojim je tužiteljici prouzročena šteta od
strane tužene u tolikom omjeru da povlači za sobom pravo tužiteljice na naknadu te štete. U
ovom slučaju bi se u ranijem postupanju tužiteljice i tužene koje je prethodilo predmetnoj
sjednici dalo naći zamjerki, ali bez obzira kako se tužiteljica ranije ponijela, je li ista likovala
vezano za prijavu učenika tužene i je li bilo profesionalno staviti odluku na oglasnu ploču
svima na znanje te na sjednici dati sarkastičnu izjavu koja tereti tuženu za prijavu učenika,
tužena svejedno nije smjela postupiti kako je postupila i njeno postupanje na predmetnoj
sjednici je u biti jedino postupanje stranaka koje za sobom povlači pravo tužiteljice na
naknadu štete. Sve ono što su prije toga stranke jedna drugoj napravile i jedna o drugoj
govorile nije sa stanovišta ove vrste spora, za naknadu štete radi povrede časti, podobno da
povrijedi u tolikoj mjeri osobu kao što je to slučaj sa predmetnim tekstom pročitanim od
strane tužene. Uostalom, prije predmetnog štetnog događaja, ni tužiteljica ni tužena nisu
tražile zaštitu svojih prava od ravnateljice ili E. povjerenstva škole, nisu postupanje
druge strane nikome prijavile, dakle, uopće nije relevantno ranije postupanje za ovo
presuđenje, osim u onom dijelu u kojem je očito da se i tužiteljica zna založiti za sebe i da o
sebi i svome postupanju ima zaista visoko mišljenje, pa da i ne može biti toliko povrijeđena
predmetnim postupanjem tužene na navedenoj sjednici kako to ona tvrdi, a što ima utjecaja
na visinu dosuđenog iznosa naknade štete.
Dakle, u ovom slučaju, sa obje strane se situacija nepotrebno rasplamsala i zaoštrila,
bez obzira čiji je doprinos u nastalim problemima veći, neadekvatne reakcije postoje sa obje
strane i to je ono što ovaj sud primjećuje, a to je ono do čega zaista nije smjelo doći,
posebno od strane nastavnika koji su zaduženi za odgoj i obrazovanje djece i trebaju im biti
primjer u svakom pogledu. Za svaku moguću primjedbu na rad i postupanje kolege postoji
mjesto na kojem se to iznosi i postoji civilizacijski i nastavnički nivo da se to napravi. Dakle,
ove probleme valjalo je riješiti ranije u kolegijalnom razgovoru ili potražiti u pisanoj formi
posredovanje ravnateljice ili nadležnih u školi, pa i obraćanjem O. za zaštitu
dostojanstva radnika i E. povjerenstvu (kako je konačno tužiteljica napravila nakon
pročitanog teksta od strane tužene na sjednici).
Dakle, i bez obzira na to što je prethodilo postupanju tužene na sjednici na kojoj je
pročitala sastavljeni i pripremljeni tekst, tužena je time uvrijedila tužiteljicu na takav način
da istoj pripada pravo na naknadu štete, jer se stječe dojam da se radilo o konačnom
„obračunu“ sa tužiteljicom i to pred bitnim i brojnim svjedocima. Naime, tužena je pročitano
pismo unaprijed pripremila, nije reagirala bez pripreme u eventualnoj raspravi na
nedopušten način, nego je unaprijed, očito znajući tijek i način vođenja sjednice, tekst
pripremila i pročitala ga pred svima (više od 60 nazočnih). Time je htjela pred svima
nazočnima iz kolektiva reći ono što je rekla o tužiteljici i u biti i dalje stoji iza svojih riječi.
Zaista je tužena u tom tekstu postupanje tužiteljice izjednačila sa načinom na koji postupa
„ljudski šljam“, takav način izražavanja na štetu nastavnika i kolegice, od strane druge
nastavnice, nije dopustiv u civiliziranom komuniciranju visokoobrazovanih osoba, na radnom
mjestu kao što je škola, a stranke su nastavnice, pa se tako tužena predmetne prigode
trebala i ponašati. Ona u biti prije ovog teksta i obraćanja svima na sjednici nije tražila
zaštitu ni od koga vezano za postupanje tužiteljice, nego je tekst pripremila da bi svima
stavila na znanje što u biti misli o tužiteljici, a to jednostavno rečeno, nije dopustivo, na
takav način. Sud sadržaj teksta smatra zaista uvredljivim za bilo koga na mjestu tužiteljice,
tako i za tužiteljicu, bez obzira na razmirice stranaka prije ovoga i sudjelovanje same
tužiteljice u tome, pa i eventualno u mnogo manjoj mjeri, a ovaj tekst tužene, a posebno
dio da je tužiteljica postupila „kao zadnji ljudski šljam“ povlači za sobom pravo tužiteljice
radi naknade štete. Integralni tekst koji je tužena pročitala sastavni je dio zapisnika
sjednice Nastavničkog vijeća škole od 30.listopada 2018.godine, a isti je po traženju suda
dostavila EB škola u S., pa je bjelodano i jasno što je to tužena
bez ičijeg ometanja predmetne prigode i pročitala, odnosno izjavila.
Prema stavu ovog suda ono što je tužena pročitala pred svim nazočnima na štetu
tužiteljice, priprema tužene prije toga, mjesto i dohvat tog teksta, sadržaj teksta i način
izražavanja, zaista je podobno uvrijediti ugled i čast bilo koga na mjestu tužiteljice, u ovom
slučaju i tužiteljicu kao nastavnicu navedene škole. Ovakav postupak tužene mogao je i
morao proizvesti zaprepaštenje tužiteljice, narušiti kvalitetu njenog života određeno
vrijeme, ali ne u tolikoj mjeri kako to tvrdi tužiteljica. Tužiteljica ima visoko mišljenje o sebi
kao osobi i nastavniku, nisko mišljenje vezano za postupke tužene (bez obzira je li to
realno), sama tužiteljica u svom iskazu navodi da su kolege iz Nastavničkog vijeća nakon
događaja osuđivali u razgovorima tuženu, a ne nju, dakle, bila je sigurna i dalje u stav
velike većine kolektiva u pogledu nje osobno, a ne kako to u tužbi navodi da je zbog
sadržaja pisma tužene bila „izložena sramoti i preziru u njezinu životnom i radnom
okruženju, u svakodnevnim kontaktima sa kolegama, te tendencioznim i zlonamjernim
komentarima“. Sramote, prijezira, tendencioznih i zlonamjernih komentara u biti nije ni bilo
na štetu tužiteljice nakon teksta tužene, sama tužiteljica u svom iskazu pred sudom u biti
iskazuje niječno, odnosno iskazuje o svojoj sigurnosti u pozitivan stav velike većine kolega
spram nje, a za osobe suprotnog stava koje su kao i tužena u manjini, je u biti nije niti
briga niti joj je to relevantno. Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete od tužene
radi uvrede koju je na njen račun na sjednici ispred više nazočnih izrekla tužena, što ju je
uvrijedilo i ponizilo, šokiralo i zaprepastilo, radi nivoa na kojem je to napravljeno, ali sve
navedene okolnosti imaju velikog utjecaja na visinu dosuđenog iznosa naknade štete, tako
da je tužiteljičin zahtjev u velikoj mjeri po pitanju visine valjalo odbiti kao neosnovan.
Ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju sud će u slučaju
povrede prava osobnosti, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema
oštećenom dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a.
Što se tiče koncepcije neimovinske štete ZOO, koji je stupio na snagu 1. siječnja
2006. g., uveo je objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta
povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta
nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju
u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a
gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Međutim, nastanak takve štete kao objektivne činjenice i postojanje same povrede
prava osobnosti ne znači da će oštećenik uvijek imati i pravo na njeno popravljanje jer je
potrebno i ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 1099. i 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
Sud je temeljem svih izvedenih dokaza zaključio da je ovo postupanje tužene u biti
povreda časti i ugleda koja je zaista u tužiteljice izazvala duševne boli koje, s obzirom na
okolnosti slučaja, mjesto i broj osoba koji su tome svjedočili, tim navodima tužene, a
napose na njihovo trajanje i jačinu, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u
iznosu od konačnih 2.000,00 kn.
Ovaj sud smatra da su navodi tužene u pročitanom tekstu bili podobni izazvati kod
tužiteljice osjećaj povrijeđenosti i to upravo u takvom intenzitetu da bi bilo opravdano
dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 kn jer doseg ljudi do koje je
povreda od strane tužene dosegla nije velik, ograničen je uglavnom na kolege u školi, koji u
velikoj većini imaju negativan stav o predmetnom postupanju tužene (kako to navodi sama
tužiteljica), tužiteljica je slučaj prijavila i E. povjerenstvu škole te je isto dalo mišljenje
od 1.veljače 2019.godine u kojem se navodi da je predmetnim postupanjem tužena
povrijedila odredbe E. kodeksa, a iz očitovanja prof. I. R. – O. za zaštitu
dostojanstva radnika od 29.studenog 2018.godine u pogledu predmetne prijave također
proizlazi stav o neetičnom i neprofesionalnom ponašanju tužene predmetne prigode. Dakle,
zaista je tužiteljici i ovim prouzročena šteta većim dijelom naknađena, što je sud cijenio
prilikom određivanja visine naknade koja s naslova naknade štete pripada tužiteljici
postupanjem tužene predmetne prigode čitanjem teksta na štetu tužiteljice. Iznos od
2.000,00 kn primjeren je i u skladu sa svim okolnostima slučaja, radi navedenog je ovaj
iznos dosuđen tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kako
su kamate i zatražene. Za više zatraženi iznos od 28.000,00 kn sa kamatama zahtjev
tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP)
sporan je bio i osnov i visina zahtjeva, tužiteljica je u osnovu uspjela za 100% a u visini za
7%, što konačno daje postotak uspjeha tužiteljice u sporu od 53,50% (100+7=107 :2 =
53,50 %). Tužena je sporu uspjela za 46,50 %, od postotka uspjeha tužiteljice valjalo odbiti
postotak uspjeha tužene tako da je konačno tužiteljici valjalo dosuditi 7% ukupnog troška
koji je ona imala i koji je bio potreban za vođenje postupka. Obistinjeni trošak tužiteljice
odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 3 ročišta u iznosu
od po 1.000,00 kn; plaćenu sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 650,00 kn; što ukupno
zbrojeno daje iznos od 4.650,00 kn; a 7% od tog iznosa daje iznos od 325,50 kn, koliko je
konačno tužena obvezana na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici.
U Splitu, 24.travnja 2020.godine
S U D A C:
JULIJANA PONOŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom
Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi u tri
primjerka, a putem ovog suda.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tužene