7. Pn-220/18-32                                                                                                                                               

                                                                                                                                                                                                    

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

 

                                                                                                                                             7. Pn-220/18-32

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A    

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz G. V., OIB:… zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G.,  protiv tuženika HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. D. dipl. iur., radnici tuženika, radi naknade štete, dana 10. ožujka 2020., nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. B., odvjetnika iz N. G., te u nazočnosti punomoćnice tuženika, dana 24. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Nalaže se tuženiku  HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB:…, da tužitelju D. G. iz G. V., OIB:…, na ime naknade štete isplati iznos od 7.090,28 kn (sedam tisuća devedeset kuna i dvadeset osam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom  po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana 20. rujna 2017., pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.288,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. 24. travnja 2020., do isplate, sve to u roku od 8 dana.

             

Tužitelj se odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 31,00 kn, te sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.499,70 kn.

 

 

                                                                  Obrazloženje

 

              Tužitelj je utužio tuženika radi naknade štete navodeći u tužbi da je dana 30. srpnja 2017., doživio štetni događaj u kojem je pretrpio znatnu materijalnu štetu na osobnom vozilu marke VW Polo, reg. oznake NG…, kada je na njegovo vozilo koje se kretalo kolnikom kroz mjesto U., u pravcu istok-zapad, pala veća grana stabla duda koje se nalazilo i raslo na nekretnini koju je trebalo i bio dužan održavati tuženik i to na čkbr. 228/1 k.o. U. Naveo je da je u tome štetnom događaju na njegovom vozilu nastupila šteta pobliže označena u potvrdi MUP-a RH, te fotodokumentaciji, kao i procjeni štete i izvidu štete sačinjenom po ovlaštenom procjenitelju, koja se procjenjuje na ukupan iznos od 7.121,15 kn, s time da na ime daljnjeg troška uslužne procjene štete potražuje iznos od 786,00 kn slijedom čega od tuženika potražuje ukupan iznos od 7.907,15 kn. Tužitelj je naveo i da je u trenutku predmetnog štetnog događaja navedena nekretnina označena kao čkbr. 228/1 k.o. U., bila u režimu javnog vodnog dobra pod upravljanjem tuženika, pa smatra da je tuženik u obvezi istu nekretninu održavati u stanju sigurnom za imovinu i osobe, tj. da se ne uzrokuje šteta trećim osobama i imovini, što u konkretnom predmetu nije slučaj, slijedom čega smatra kako ovdje postoji isključiva odgovornost tuženika za nastalu mu štetu, obzirom da tuženik nije održavao predmetnu nekretninu i raslinje na istoj u stanju koje bi bilo sigurno da neće prouzrokovati štetu trećim osobama. Naveo je i da je tuženiku podnio odštetni zahtjev radi mirnog rješenja spora što je ostalo bezuspješno.   

             

              Tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 7.907,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 20. rujna 2017., kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

 

U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava štetu i štetni događaj, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da nema uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štetnika, što je pretpostavka za odgovornost za nastali štetni događaj, slijedom čega je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije, pozivajući se na Zakon o obveznim odnosima. Tuženik se pozvao i na odredbe čl. 15. i čl. 133. Zakona, koje je u odgovoru na tužbu citirao, navodeći da se niti jedna od navedenih odredbi ne odnosi na predmetni štetni događaj, te da se ne može govoriti o postojanju uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štetnika. Podredno se tuženik, obzirom da je stablo palo na cestu koja se vodi kao nerazvrstana, pozvao i na odredbu čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te je istakao i da javnu cestu u smislu odredbe čl. 4. Zakona, čini zemljišni pojas s obje strane ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste.

 

Slijedom navedenoga, tuženik je predložio odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz obvezu da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

 

U podnesku od 18. siječnja 2019., zaprimljenom dana 21. siječnja 2019., tužitelj je osporio navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe navodeći da je predmetna šteta nesporno nastala na javnom dobru kojim upravlja tuženik i koju nekretninu je tuženik dužan održavati, te da je šteta nastala od grane stabla duda koje se nalazilo i raslo na nekretnini koju je tuženik dužan održavati i to na čkbr. 228/1 k.o. U.

 

              Na ročištu održanom dana 10. ožujka 2020., sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za promet i motorna vozila, dipl. inž. G. R., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način što je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete umjesto iznosa od 7.907,15 kn, isplati iznos od 7.121,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 20. rujna 2017., do isplate, sve u roku od 8 dana.    

 

              Tuženik se protivio i tako sniženom tužbenom zahtjevu.

                

U postupku su provedeni dokazi uvidom u zahtjev za naknadu štete od 5. rujna 2018. sa preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke, očitovanje na zahtjev od 25. rujna 2017., procjenu štete na vozilu tužitelja sa preslikom fotografija od 10. kolovoza 2017., sačinjene od Biroa za procjenu štete j.d.o.o., račun od 10. kolovoza 2017., fotografije stabla, preslik prometne dozvole tužitelja, potvrdu PU Brodsko-posavske, PP N. G. od 18. rujna 2017., z.k. izvadak za z.k.ul. 89 k.o. U., službenu zabilješku PU Brodsko-posavske PP N. G. od 30. srpnja 2017. i fotografije na CD mediju, zapisnik sa očevida održanog dana 16. listopada 2019., nalaz, mišljenje i skicu izmjere stalnog sudskog vještaka M. K., dipl. ing. geod., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet i motorna vozila, G. R. dipl. inž., saslušani su svjedoci M. G. i S. G., te  tužitelj D. G.

 

              Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.  

 

U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da se dana 30. srpnja 2017., dogodio predmetni štetni događaj kada se tužitelj osobnim vozilom marke VW Polo, reg. oznake NG…, kretao kolnikom Županijske ceste Ž 4226 kroz naselje U., iz smjera istok-zapad kojom prilikom se uslijed vjetra odlomila veća grana stabla duda koje se nalazilo uz južni rub kolnika navedene Županijske ceste, te oštetila osobno vozilo tužitelja, na kojemu je nastala totalna šteta, što je utvrđeno iz potvrde i službene zabilješke PP N. G. od 18. rujna 2017. (str. spisa 20) i 30. srpnja 2017. (str. spisa 37), iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet i motorna vozila G. R., dipl. inž., a nastanak opisanog štetnog događaja i štete, niti tuženik ne osporava.       

 

Navedeno osobno vozilo marke VW Polo, reg. oznake NG…, vlasništvo je tužitelja što proizlazi iz preslika prometne dozvole (str. spisa 18-19), pa je tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku, što tuženik također ne osporava.

 

Nesporno je i da je tužitelj nakon opisanog štetnog događaja izvršio procjenu štete kod Biro za procjenu šteta j.d.o.o., N. G., uslijed čega mu je nastao trošak uslužne procjene štete u iznosu od 786,00 kn, što je razvidno iz priležeće procjene štete sa preslikom fotografija vozila tužitelja i računa br.: …, od 10. kolovoza 2017. (str. spisa 8-12), a niti ovu činjenicu tuženik nije osporio.

 

Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te prigovor promašene pasivne legitimacije  obzirom da tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štetnika.

 

Svjedoci M. G. i S. G., otac i majka tužitelja su iskazali da su se dana 30. srpnja 2017., kao putnici nalazili u osobnom vozilu marke Polo, vlasništvo tužitelja, kojom prilikom je tužitelj tim vozilom upravljao, brzinom od oko 40 km/h, a putovali su iz D. B. svojoj kući. Dolaskom u selo U., došlo je do loma i pada grane sa stabla duda na vozilo tužitelja, a vezano s tim i oštećenja vozila, a kojom prilikom je puhao vjetar i padala kiša. Svjedoci su iskazali i da se stablo sa kojega je pala grana nalazilo pod bajerom, ne neposredno uz cestu, kao i da se radilo o starijem velikom stablu sa puno grana.

Na posebno pitanje, suglasno su iskazali da su vidjeli da prostor bajera kose radnici iz Vodoprivrede.        

 

Tužitelj D. G. je iskazao suglasno kao i saslušani svjedoci. Pojasnio je i da je kritičnog dana vrijeme bilo kišovito, te da je puhao vjetar, kao i da je odjednom došlo do pada odlomljene grane stabla duda na njegovo vozilo koja grana je prvo udarila u haubu, potome u prednje vjetrobransko staklo, te se nakon što je proletio vozilom kroz granje, zaustavilo na zadnjem dijelu njegovog vozila i na istome uzrokovalo znatna oštećenja za koja je sačinio izvid štete. Iskazao je i da je stablo duda sa kojeg je pala grana u promjeru panja oko 60 cm, vrlo razgranato, sa puno grana, da se još uvijek nalazi na istome mjestu pod bajerom, nitko ga nije posjekao, a udaljeno je od ceste oko 2 metra. Vidio je da zemljište na kojem se stablo nalazi ponekad kose radnici Hrvatskih voda ili Vodoprivrede, kao i da to zemljište često zna biti zapušteno i zaraslo u visoku travu. O štetnom događaju je obavijestio djelatnike policije, a oštećenja na vozilu je popravljao kroz određeni vremenski period, nakon što je sačinio izvid štete, te je imao ukupni trošak popravka od oko 7.000,00 do 8.000,00 kn.

 

Iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja poklonjena je vjera u cijelosti jer su iskazivali logično, uvjerljivo, u bitnome suglasno, te sukladno ostalim dokazima provedenim u postupku, a niti punomoćnica tuženika nije imala primjedbi na iste.

  

Dana 16. listopada 2019., uz nazočnost tužitelja, njegovog punomoćnika, punomoćnice tuženika, te stalnog sudskog vještaka mjerničke struke M. K. dipl. ing. geod., održan je očevid na terenu u mjestu U., radi utvrđenja na kojoj točno zemljišnoknjižnoj čestici se nalazi stablo duda sa kojega je odlomljena grana uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, te utvrđenja da li se stablo nalazi unutar vodnog dobra i koliko metara je udaljeno od ceste.

 

Prilikom očevida u mjestu U., zatečeno je navedeno stablo duda, te je uočeno da se radi o velikom starijem stablu položenom južno u odnosu na Županijsku cestu., a na istome su uočeni i ostaci odlomljene grane.    

 

Vještak M. K. je nakon izvršene identifikacije pristupio pokazivanju granice između čkbr. 208 i čkbr. 228/1 u k.o. U., te iskazao da se sporno deblo duda nalazi na čkbr. 228/1.

 

Sačinio je i skicu izmjere u mjerilu 1:500 (str. spisa 53) iz koje je razvidno da se drvo  duda nalazi na čkbr. 228/1 koju je označio kao RH-Javno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda, te naznačio da se navedeno drvo duda nalazi od međe južnije za 1,07 metara, a od ceste južnije za 3,53 metra. 

 

Uvidom u z.k. izvadak za z.k.ul. 89 k.o. U. (str. spisa 21), utvrđeno je da je spomenuta čkbr. 228/1 u zemljišnim knjigama upisana kao Rijeka S. sa 271206 m2, te da je kao vlasnik iste upisana Republika Hrvatska - Javno dobro pod upravljanjem "Hrvatskih voda".

 

Nalazu, mišljenju i skici izmjere stalnog sudskog vještaka M. K., poklonjena je vjera u cijelosti jer ih sud smatra stručnim, obrazloženim, te danim u skladu sa pravilima znanosti i  vještine, a niti stranke nisu imale primjedbi na isti.

 

Uvidom u procjenu štete sačinjenu od Biroa za procjenu štete j.d.o.o., N. G. dana 10. kolovoza 2017., po zahtjevu tužitelja, proizlazi da je na vozilu tužitelja nastala šteta za koje troškovi popravka iznose 7.121,15 kn, a iz već spomenutog računa vezanog za uslužnu procjenu štete, utvrđeno je da je tužitelju nastao trošak u iznosu od 786,00 kn, koji račun sud smatra vjerodostojnom ispravom.  

 

Radi utvrđenja visine štete nastale na osobnom vozilu tužitelja u predmetnom štetnom događaju, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i motorna vozila G. R. dipl. inž., koji je u nalazu i mišljenju naveo da se pregledom CD medija i fotografija sačinjenih prilikom procjene štete može zaključiti kako su obuhvaćena sva oštećenja nastala uslijed pada stabla na osobni automobil tužitelja. Naveo je i da je prema Izvidu štete s kalkulacijom popravka prema katalogu Audatex utvrđena šteta na vozilu u ukupnom iznosu od 7.121,15 kn, a budući da se radi o osobnom automobilu starosti 19 godina i 1 mjesec u trenutku nastanka štetnog događaja  da je potrebno izvršiti provjeru opravdanosti popravka ili štetu oglasiti kao totalnu štetu. Vještak je sačinio izračun tržne vrijednosti kako slijedi: novonabavna vrijednost 72.065,44 kn, amortizacija (90%) 64.858,90 kn, izvedena tržna vrijednost 7.206,54 kn, koeficijent tehničke ispravnosti (8%) 576,52 kn, novoizvedena tržna vrijednost 7.783,07 kn, ostatak tržne vrijednosti (19%) 1.478,78 kn, te je analizirajući predočeni Izvid štete i kalkulaciju popravka zaključio da popravak nije rentabilan i da je štetu potrebno obračunati kao totalnu štetu u iznosu od 6.304,28 kn.       

 

Nalazu i mišljenju prometnog vještaka u cijelosti je poklonjena vjera jer ga sud smatra stručnim, obrazloženim i danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a niti stranke nisu imale primjedbi na isti.

 

Iz dokaza provedenih u postupku, utvrđeno je da je o štetnom događaju koji se dogodio dana 30. srpnja 2017., u mjestu U., oštećeno osobno vozilo u vlasništvu tužitelja marke VW Polo reg. oznake NG…, za vrijeme dok je padala kiša i puhao vjetar uslijed čega je došlo do pada grane na vozilo tužitelja i to sa starog razgranatog neodržavanog stabla duda koje se nalazilo pokraj ceste, na čkbr. 228/1 u k.o. U., vlasnik koje čestice je u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska - Javno vodno dobro pod upravljanjem "Hrvatskih voda", koje stablo je od međe u odnosu na susjednu sjevernu čkbr. 208, položeno južnije za 1,07 metara, a od ceste južnije za 3,53 metra, što je nesporno utvrđeno provedenim mjerničkim vještačenjem.

 

Neosnovan je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije, te se neosnovano tuženik, u cilju izbjegavanja odgovornosti za predmetnu štetu, poziva na odredbu čl. 3. tada važećeg Zakona … (pročišćeni tekst, Narodne novine 82/04 i dr.) koji govori o nadležnosti Jedinica lokalne samouprave koje su dužne održavati javnu cestu, kao i na odredbu čl. 4. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19), koji govori o zemljišnom pojasu sa strana ceste od najmanje jedan metar, obzirom je, a kako je naprijed navedeno, stablo duda položeno od ceste južnije za 3,53 metra, pa se odredbe navedenih Zakona u predmetnom slučaju ne mogu primijeniti, isto kao niti odredbe Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda.      

 

Odredbom čl. 15. st. 1. i 2., u vrijeme štetnog događaja važećeg Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14),  propisano je da Javnim vodnim dobrom sukladno tome Zakonu upravljaju Hrvatske vode te da se pod upravljanjem smatra održavanje, korištenje i čuvanje javnog vodnog dobra za namjene kojima javno vodno dobro služi.

 

Odredbom čl. 133. st. 1. i 2. istoga Zakona propisano je da se za štete trećim osobama nastale djelovanjem vode, odgovara po osnovi krivnje, a za štete nastale na javnom vodnom dobru (što je ovdje slučaj), odgovara se po osnovi krivnje, osim ako oštećenik ne dokaže da potječu od opasne stvari koja se nalazi ili se nalazila u tom prostoru.

 

Zakon o obveznim odnosima kao temeljni propis jasno propisuje da ako netko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Krivnja se uopće ne utvrđuje za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu jer se kod takvih šteta odgovara bez obzira na krivnju (kriterij objektivne odgovornosti).

Pod opasnom stvari se razumijeva svaka stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom, a iz dokaza provedenih u postupku je utvrđeno da je staro i neodržavano stablo duda sa kojega se odlomila grana i oštetila osobno vozilo tužitelja, opasna stvar, kao i da je isto stablo tuženik trebao nadzirati i održavati sa povećanom pažnjom, što očito nije činio, jer da je, do predmetne štete ne bi došlo.  

 

Uvažavajući navedeno, neosnovan je prigovor tuženika o nepostojanju uzročno- posljedične veze između štetne radnje i štetnika, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

Sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) šteta nastala u vezi sa opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a u konkretnom slučaju tuženik to nije dokazao, a sukladno odredbi čl. 1064. istoga Zakona, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dakle u konkretnom slučaju tuženik. 

 

Prema odredbi čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a prema odredbi čl. 1090. ZOO-a, sud će dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

Uobzirujući dokaze provedene u postupku, činjenicu da je visina totalne štete na vozilu tužitelja nastala u predmetnom štetnom događaju utvrđena u iznosu od 6.304,28 kn, te činjenicu da je tužitelj imao i trošak uslužne procjene štete u iznosu od 786,00 kn, što ukupno iznosi  7.090,28 kn, valjalo je tužitelju na ime naknade štete dosuditi iznos od 7.090,28 kn, a sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete do utuženog iznosa od 7.121,28 kn, tj. sa iznosom od 31,00 kn, tužitelj je odbijen.  

 

Na utuženu novčanu naknadu imovinske štete tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dana 20. rujna 2017. godine.

 

Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata, sud je cijenio činjenicu da je tuženik u očitovanju od 25. rujna 2017. (str. spisa 6-7) sačinjenom povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete prije podnošenja predmetne tužbe, naveo kako je dana 19. rujna 2017., zaprimio zahtjev tužitelja za naknadu štete, ali je istome odbio udovoljiti smatrajući da nije odgovoran za nastali štetni događaj.  

 

Obzirom je u ovome postupku utvrđena odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, tužitelj ima pravo na isplatu kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer je tuženik predmetnu obvezu mogao ispuniti u mirnom postupku, a nije, te kako se ovdje radi o izvanugovornoj odgovornosti, tužitelj ima pravo na potraživanje kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako kamate potražuje od 20. rujna 2017., tj. od dana kada je tuženik primio odštetni zahtjev, iste mu je od tada kao osnovane valjalo i dosuditi. (VSRH Rev-720/14 od 5. prosinca 2017., Rev-1696/17 od 5. rujna 2017., Rev-934/14 od 5. travnja 2017., Rev-550/14 od 18. studenog 2015.)

 

Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a, a trošak tužitelja je određen prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT).

 

U ovome predmetu vrijednosti predmeta spora se tijekom postupka mijenjala, tako što je od podnošenja tužbe tj. od 18. listopada 2018. do 10. ožujka 2020., iznosila 7.907,15 kn, a od 10. ožujka 2020., pa nadalje do presuđenja, 7.121,28 kn.

 

Tužitelju je dosuđena naknada štete u iznosu od 7.090,28 kn, pa je isti u parnici uspio sa 99,60%, što znači da nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojeg dijela tuženiku nisu nastali posebni troškovi, pa uvažavajući navedeno punomoćnici tuženika nisu dosuđeni zatraženi troškovi prijevoza na tri ročišta u iznosu od 303,00 kn.

 

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od 14. studenog 2018. u iznosu od 250,00 kn, uz koji podnesak je dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe, kao i sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podnesaka od 11. ožujka 2019., 21. svibnja 2019., 5. prosinca 2019. i 7. siječnja 2020., u iznosima od po 250,00 kn, u kojima je požurivao održavanje ročišta u ovome predmetu, obzirom da navedeni podnesci nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Nadalje je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška konferencije sa strankom u iznosu od 500,00 kn, obzirom da se sam sastanak stranke sa odvjetnikom radi zastupanja u pojedinom predmetu ne priznaje kao trošak za sudjelovanje na konferencijama, obzirom na potrebu dosljedne primjere odredbe tbr. 31 OT, kao i iz razloga što u troškovniku nije navedeno niti koliko je navodna konferencija sa strankom trajala, niti u čemu se sastojala.      

 

Trošak tužitelja sastoji se od sastava tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 750,00 kn, zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim dana 4. rujna 2019., 16. listopada 2019. (očevid) i 10. ožujka 2020. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 750,00 kn, pristupa na ročište za objavu presude po tbr. 9/3 OT u iznosu od 500,00 kn, izbivanja iz pisarnice tri sata zbog izlaska na očevid po tbr. 35 OT u iznosu od 750,00 kn, putnog troška nastalog zbog očevida u mjestu Uskoci održanog dana 16. listopada 2019., u iznosu od 108,00 kn (27 km x 2 = 54 km x 2 kn = 108,00 kn), a ne 120,00 kn kako je u troškovniku traženo, sastava podneska od 18. siječnja 2019., zaprimljenog 21. siječnja 2019. po tbr. 8/1 OT u iznosu od 750,00 kn, sastava odštetnog zahtjeva po tbr. 28 OT u iznosu od 750,00 kn, pribave isprava (potvrde policijske postaje) po tbr. 32/3 OT u iznosu od 250,00 kn, PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn, a ne kako je u troškovniku traženo, predujma za provođenje mjerničkog i prometnog vještačenja, te izlaska suca i zapisničara na očevid u ukupnom iznosu od 5.080,80 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kn, te presudu u iznosu od 300,00 kn, što ukupno iznosi 13.288,80 kn, koji trošak je u cijelosti osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tužitelju valjalo dosuditi, a sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.499,70 kn, odbiti.    

 

Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29.  st. 2. ZOO-a.

             

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci.

 

                                    U Novoj Gradiški, 24. travanj 2020.

 

                                                                                                           S u t k i nj a :

 

                                                                                              Mirjana Šebalj Meglajec v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna pisana primjerka na br. gornji. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.