- 1 -              Kž-eu 5/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 5/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. C., zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz čl. 28.a st. 1. drugi i treći slučaj, st. 4. cifre 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, prema II. i III. zločin trgovine opojnim sredstvima prema čl. 28. a st. 1. peti slučaj, st. 4. cifre 3. Zakona o opojnim sredstvima i čl. 15. st. 1. Kaznenog zakonika Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2020. broj Kv-eu-4/2020, u sjednici održanoj 24. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba os. V. C. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 10. veljače 2020. broj Kv-eu-4/20120 pod toč. I. utvrdio je da je os. V. C. osuđen presudom Zemaljskog suda za kaznene stvari Graz, broj 8 Hv 95/16h od 14. studenog 2016. a koja presuda je preinačena u odluci o kazni presudom Višeg zemaljskog suda u Grazu, broj 10 Bs 83/17 g od 23. svibnja 2017. na način da je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju 7 godina i 6 mjeseci preinačena te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 9 godina, a koja presuda je preinačena u odluci o kazni odlukom Regionalnog kaznenog suda u Grazu, broj 8 Hv 95/16 h od 4. siječnja 2019., na način da je osuđenom V. C. kazna zatvora u trajanju 9 godina smanjena te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 7 godina i 6 mjeseci a koja odluka nije izmijenjena odlukom Višeg regionalnog suda u Grazu broj 10 Bs 30/19s od 4. lipnja 2019. zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz članka 28.a st. 1. drugi i treći slučaj, st. 4. cifra 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, prema II. i III. zločin trgovine opojnim sredstvima prema čl. 28.a st. 1. peti slučaj, st. 4. cifra 3. Zakona o opojnim sredstvima i čl. 15. st. 1. Kaznenog zakonika, te je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci jer je:

 

osuđeni V. C. s A. K. protupravno uvozio opojnu drogu:

 

- 8. kolovoza 2016. zajedno kao supočinitelji 998 g kokaina u stupnju čistoće od prosječno 85% (što su 848 g čiste supstance kokaina), dakle opojnu drogu u količini koja 25 puta prelazi graničnu količinu (čl.28 b. zakona o opojnim sredstvima) iz Hrvatske  preko Slovenije za Austriju u pravcu Graza tako što su sakrivenu opojnu drogu prevozili u vozilu, pri čemu je K. vozio osobno vozilo u kojemu je opojna droga bila skrivena, a C. ga je pri toj transportnoj vožnji pratio posebnim vozilom;

 

-8. kolovoza 2016. u Seiersbergu kod Graza zajedno kao supočinitelji pokušali prodati 998 g kokaina u stupnju čistoće od prosječno 85% (što su 848 g čiste supstance kokaina) dakle opojnu drogu u količini, koja 25 puta prelazi graničnu količinu (čl.28 b. zakona o opojnim sredstvima) skrivenom istraživaču Saveznog kriminalnog ureda i time prepustili drugome, zbog čega je djelo zbog njihova hapšenja ostalo u pokušaju, kao i

 

-V. C., sam, 2. lipnja 2016. u Zagrebu prodao 100 g kokaina sa stupnjem čistoće od 69% (što su 69 grama čiste supstance kokaina) dakle opojnu drogu u količini koja višestruko prelazi graničnu količinu (čl.28b Zakona o opojnim sredstvima)  skrivenom istraživaču Saveznog kriminalnog ureda za 5 500 Eura i time prepustio drugome, pri čemu je V. C. shvatio mogućim i prihvatio da će se ta opojna droga prevoziti za Austriju.

 

Pod toč. II. utvrđeno je da kazneno djelo opisano u stavku I. izreke ove presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. –dalje u tekstu: KZ/11.) a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 1 do 12 godina.

 

Pod toč. III. na temelju odredbe čl. 89. u vezi čl.  91. st. 1. toč. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13.,  26/15., 102/17., 68/18. i 70/19.-dalje u tekstu ZPSKS-EU) priznata je presuda Zemaljskog suda za kaznene stvari Graz, broj 8 Hv 95/16h od 14. studenog 2016. a koja presuda je preinačena u odluci o kazni presudom Višeg zemaljskog suda u Grazu, broj 10 Bs 83/17 g od 23. svibnja 2017. na način da je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju 7 godina i 6 mjeseci povišena te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 9 godina, a koja presuda je preinačena u odluci o kazni odlukom Regionalnog kaznenog suda u Grazu, broj 8 Hv 95/16 h od 4. siječnja 2019., na način da je osuđenom V. C. kazna zatvora u trajanju 9 godina snižena te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 7 godina i 6 mjeseci a koja odluka nije izmijenjena odlukom Višeg regionalnog suda u Grazu broj 10 Bs 30/19s od 4. lipnja 2019. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz čl. 28. a st.1. drugi treći slučaj i dr. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, nad osuđenim V. C..

 

Pod toč. IV. na temelju čl. 98. st. 2. ZPSKS-EU, osuđenom V. C. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 8. kolovoza 2016. pa nadalje.

 

Protiv te presude žalbu je podnio os. V. C. po branitelju, odvjetniku  G. B. s prijedlogom „da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači na način da se odbije zahtjev za odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude“.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.– dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba os. V. C. nije osnovana.

 

Prvenstveno se ističe da neosnovano osuđenik u žalbi ističe da je o priznanju predmetne presude županijski sud već jednom odlučio u postupku broj Kž-eu 11/2018. koji postupak je pravomoćno obustavljen pa bi izvršenje presude bilo protivno načelu „ne bis in idem“.

 

Naime, Županijski sud u Zagrebu doista je u presudi broj Kv-eu-7/2018. utvrdio da je os. V. C. osuđen presudom Zemaljskog suda za kaznene stvari Graz, broj 8 Hv 95/16h od 14. studenog 2016., a koja presuda je preinačena u odluci o kazni presudom Višeg zemaljskog suda u Grazu od 23. svibnja 2017. zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz čl. 28.a st.1. drugi i treći slučaj, st. 4 cifra 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, prema II. i III. zločin trgovine opojnim sredstvima prema čl. 28.a st.1. peti slučaj, st. 4. cifra 3. Zakona o opojnim sredstvima i čl. 15. st. 1. Kaznenog zakonika na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina te je navedena presuda priznata i određeno je izvršenje izrečene kazne zatvora.

 

Međutim navedeni postupak pravomoćno je obustavljen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-eu-7/2018 od 29. siječnja 2020. jer je Ministarstvo pravosuđa Republike Austrije povuklo zahtjev i potvrdu za priznanjem navedene presude i dostavilo novu potvrdu i to očito iz razloga, a kako to proizlazi iz nove potvrde, jer je predmetna presuda kojom je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 godina preinačena u odluci o kazni odlukom Regionalnog kaznenog suda u Grazu, broj 8 Hv 95/16 h od 4. siječnja 2019., na način da mu je kazna zatvora u trajanju 9 godina smanjena te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 7 godina i 6 mjeseci, a koja odluka nije izmijenjena odlukom Višeg regionalnog suda u Grazu broj 10 Bs 30/19s od 4. lipnja 2019.

 

Slijedom navedenog ne radi se o presuđenoj stvari kako to osuđenik navodi u žalbi.

 

Nadalje, neosnovano osuđenik u žalbi navodi i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 91. st. 1. toč. 1. ZSPKS-EU jer je njegovo prebivalište u Republici Hrvatskoj samo formalno s obzirom da on u njoj ne živi već dugi niz godina slijedom čega je po službenoj dužnosti trebao biti odjavljen iz evidencije prebivališta i boravišta sukladno Zakonu o prebivalištu.

 

Naime, iz podataka Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske proizlazi da optuženik ima prebivalište u Republici Hrvatskoj i to na adresi …. od 22. travnja 2014. kao i da je navedena adresa prebivališta aktivna iz čega proizlazi da navedeno prebivalište osuđenik nije odjavio, a niti je sukladno čl. 12. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12. i 158/13.) nadležna policijska uprava po službenoj dužnosti donijela rješenje o odjavi prebivališta osuđenika jer se nije terenskom provjerom utvrdilo da osuđenik stvarno ne živi na prijavljenoj adresi niti je o tome bila obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

 

Slijedom navedenog ispunjeni su uvjeti iz čl. 91. st. 1. toč. 1. ZSPKS-EU kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, s time da se napominje i kako iz priložene potvrde proizlazi da je osuđeniku određena neograničena zabrana boravka od strane Saveznog ureda za predmete stranaca i azil od 11. kolovoza 2017., broj 15767404-161130263/BMI-BFA-RD ST.

 

Što se tiče paušalnih navoda osuđenika u žalbi,a kojima on dovodi u pitanje sigurnost boravka u zatvoru u Republici Hrvatskoj ističe se da će se isti budu li konkretizirani biti uzeti u obzir prilikom izvršavanja kazne zatvora u Republici Hrvatskoj.

 

Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude na koje se u žalbi poziva osuđenik, a niti bilo koji drugi uvjeti za obvezno ili fakultativno odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude iz čl. 94. ZSPKS-EU.

 

Iz navedenih razloga žalba osuđenika nije prihvaćena, a kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. travnja 2020.