- 1 -              I Kž-Us 33/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 33/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. F., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. te člankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi protivnika osiguranja, optuženog V. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. studenog 2019. broj Kv I-Us-88/2018. (Kov-Us-5/2018.), u sjednici održanoj 24. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba protivnika osiguranja, optuženog V. F., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 160. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 341. – 345. Ovršnog zakona (,,Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) te člankom 557.f ZKP/08. određena je privremena mjera radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Republike Hrvatske u iznosu od 58.121,48 kuna nastalog zbog osnovane sumnje za počinjenje produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. te člankom 52. KZ/11., protivniku osiguranja optuženom V. F. i to zabranom protivniku osiguranja, optuženom V. F. da otuđi i optereti nekretnine kojih je vlasnik i to:

- kč.br. 350, 2717, 3570 i 3571, sve upisane u zk. ul. 1036 k.o. K. u 30/1440 idealnog dijela

- kč.br. 256/1, sve upisane u zk. ul. 1517 k.o. K. u 9/24 idealnog dijela

- kč.br. 256/2, sve upisane u zk. ul. 1517 k.o. K. u 1/3 idealnog dijela

- kč.br. 1899/2, sve upisane u zk. ul. 1978 k.o. K. u 30/1440 idealnog dijela

- kč.br. 2901/1, sve upisane u zk. ul. 1990 k.o. K. u 30/1440 idealnog dijela

- kč.br. 376/3, sve upisane u zk. ul. 2379 k.o. K. u 6/288 idealnog dijela

- kč.br. 774 i 775, obje upisane u zk. ul. 114 k.o. B. u 2/6 idealnog dijela.

 

Ujedno je, na temelju odredbe članka 557.c ZKP/08. zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci naloženo upisati u zemljišne knjige privremenu mjeru iz točke I., time da se zabrana smatra provedenom danom dostave tog rješenja naprijed navedenom zemljišnoknjižnom odjelu.

 

Pod točkom II. izreke, na temelju odredbe članka 557.e stavka 2. ZKP/08. određeno je da privremena mjera može trajati najdulje 60 (šezdeset) dana od dostave državom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je dosuđen imovinskopravni zahtjev s time da će sud na temelju odredbe članka 557. e stavka 3. ZKP/08. svaka 3 (tri) mjeseca ispitati postoje li i dalje zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te će rješenjem istu produljiti ili ukinuti.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja, optuženi V. F. po branitelju, odvjetniku Z. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijano rješenje u povodu te žalbe, našao da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi V. F. u žalbi upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, iz argumenata koje u tom pravcu iznosi, proizlazi da optuženik zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima je prvostupanjski sud utemeljio zaključak o ispunjenju svih zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere.

 

Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., u povodu žalbe optuženog V. F. ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti i pritom utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što su u obrazloženju prvostupanjske odluke izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Naime, privremena mjera osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela se, u skladu s odredbom članka 160. stavka 1. ZKP/08., može, na prijedlog ovlaštene osobe, u kaznenom postupku odrediti prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak.

 

Odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. istog članka propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

 

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 160. ZKP/08. da se prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak odrede privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Republike Hrvatske u iznosu do 58.121,48 kuna nastalog zbog počinjenja produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju za koje se optuženik u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom tereti.

 

Obrazlažući takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud iznoseći razloge o postojanju opasnosti da će naplata tražbine Republike Hrvatske biti otežana, u obrazloženju pobijanog rješenja, prije svega, naveo da je odredbom članka 557.b ZKP/08. predviđeno da se u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinskopravnog zahtjeva neće biti ostvarena ili će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Potom je u nastavku obrazloženja, nakon iznošenja obiteljskih i imovinskih prilika optuženika te utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je postupanjem navedenim u optužnici prouzročena šteta Republici Hrvatskoj u iznosu od 58.121,48 kuna te da vrijednost blokirane imovine ne odstupa u bitnom od imovinskopravnog zahtjeva, zaključio da sve te pobrojane okolnosti predstavljaju opasnost da u slučaju osuđujuće presude neće biti moguće naplatiti imovinskopravni zahtjev ili će isto biti otežano.

 

Međutim, odredba članka 557.b ZKP/08. na koju se prvostupanjski sud pozvao ne odnosi se na osiguranje imovinskopravnog zahtjeva, već na osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je u predmetnom kaznenom postupku privremena mjera određena radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, dakle, da se ne radi o postupku osiguranja imovinske koristi, ne pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske iz postavljenog imovinskopravnog zahtjeva neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena.

 

Zbog toga su u pobijanom rješenju u cijelosti izostali razlozi o tome iz kojih činjenica prvostupanjski sud izvodi zaključak o postojanju opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno razloge o tome da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu, kako je to propisano ranije citiranim odredbama koje vrijede za ovršni postupak, a na čiju primjenu upućuje odredba članka 160. ZKP/08.

 

Kraj takvog stanja stvari, budući da se radi o odlučnoj činjenici za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, pobijanim je rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja je nužno dovela do njegovog ukidanja.

 

Nadalje, osporavajući pravilnost pobijanog rješenja optuženi V. F. u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo, kao temeljnog uvjeta prilikom odlučivanja o određivanju privremenih mjera. S tim u vezi žalitelj ističe da iz činjeničnog opisa potvrđene optužnice proizlazi da su sve protupravne radnje za koje se optuženi V. F. tereti počinjene nakon što je K. F. (sada pokojna) već dovršila svako pojedino kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti preknjiživši predmetne uplate na svoj račun ili račun optuženog V. F., slijedom čega se, prema mišljenju žalitelja, takvo djelovanje optuženika ne može kvalificirati kao pomaganje.

 

Međutim, optužnica je u ovom kaznenom predmetu potvrđena pa zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je optuženik V. F. počinio produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju proizlazi upravo iz onih dokaza na temelju kojih je optužnica i potvrđena.

 

Slijedom navedenog, ni daljnji žalbeni navodi optuženika da su osobe koje su eventualno oštećene predmetnim kaznenim djelom isključivo pojedinačno navedeni porezni obveznici kojima nije izvršen povrat preplaćenih poreznih obveza, a nikako Republika Hrvatska kako se to navodi u činjeničnom opisu potvrđene optužnice, ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Naime, u ovom stadiju kaznenog postupka prvostupanjski sud niti nije ovlašten procjenjivati vjerodostojnost i relevantnost dokaza na kojima se temelji optužnica, osim u onom obimu koji je neophodan za ocjenu postojanja osnovane sumnje, a kroz to i opravdanosti određivanja privremenih mjera.

 

Međutim, s pravom optuženi V. F. u žalbi prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja vezano uz visinu tražbine Republike Hrvatske koja se pobijanim rješenjem osigurava.

 

Naime, iz činjeničnog opisa potvrđene optužnice proizlazi da se optuženi V. F. tereti da je nakon što K. F. (sada pokojna), zaposlenica Porezne uprave, Ispostave O., u cilju da za sebe i svog supruga, optuženog V. F., pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist, po utvrđivanju pretplata na računima proračuna većeg broja poreznih obveznika te da porezni obveznici nisu podnijeli pisani zahtjev za povrat novca, na račune poreznih obveznika nije vraćala višak uplaćenih prihoda odnosno pogrešno uplaćenih prihoda poreznih obveznika dok je na računima proračuna 15 poreznih obveznika stvorila fiktivnu pretplatu, s čim u vezi je osobno popunjavala bezgotovinske naloge za povrat, naloge za preknjiženja, naloge za preknjiženje kao storno uplata i uplate za preknjiženje kao preknjiženje pogrešne uplate na način da je kao ovlaštenika za povrat poreza navodila svoj tekući račun te račun optuženog V. F. dok je tako uplaćeni novac, znajući da se radi o novcu koji je na njegov račun uplaćen opisanim radnjama K. F., optuženi V. F. u nekoliko navrata osobno podizao, a na koji način su za sebe pribavili nepripadnu imovinsku korist i to K. F. u iznosu od 96.169,00 kuna, a optuženi V. F. u iznosu od 259.451,62 kune, dok su oštetili proračun Grada O. za iznos od 256.548,66 kuna, Državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 58.121,48 kuna, proračun županije za iznos od 22.087,13 kuna, proračun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za iznos do 8.367,80 kuna, proračun Općine M. za iznos do 6.818,91 kunu te proračun Grada R. za iznos od 3.677,54 kune.

 

Prema tome, optuženi V. F. se osnovano sumnjiči da je protupravnu radnju pomaganja u počinjenju produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti (podizanje gotovog novca u poslovnicama FINA-e) počinio samo u pojedinim slučajevima, dok je K. F. u odnosu na pretežiti dio protupravnih radnji obuhvaćenih optužnicom postupala samostalno i neovisno od optuženika. Pri tome je, imajući na umu račune proračuna s kojih je K. F. vršila isplate novčanih iznosa na svoj račun ili račun svog supruga, u činjeničnom opisu potvrđene optužnice naveden cjelokupni iznos štete koja je opisanim protupravnim postupanjem nastupila za proračun Grada O., proračun županije, proračun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, proračun Općine M., proračun Grada R. te u konačnici i za Državni proračun Republike Hrvatske, bez specifikacije koji su dijelovi cjelokupnog iznosa tih šteta nastali protupravnim djelovanjem samo K. F., a koji zajedničkim djelovanjem nje i optuženog V. F. kao pomagatelja.

 

Stoga, budući da se pobijanim rješenjem osigurava tražbina Republike Hrvatske u njezinom cjelokupnom iznosu (58.121,48 kuna) koja je rezultat protupravnog postupanja i K. F. i optuženog V. F., pri čemu se ne radi razlika između protupravno stečene koristi koju je na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske K. F. ostvarila samostalno i neovisno od protupravno stečene koristi koja je rezultat i pomaganja optuženika, očito je da se pobijanim rješenjem osigurava i dio tražbine koji je Republika Hrvatska mogla imati isključivo prema K. F.

 

S obzirom na to da se, dakle, prvostupanjskom odlukom određuje privremena mjera radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Republike u iznosu od 58.121,48 kuna, pri čemu se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je upravo protupravnim postupanjem optuženika opisanim u potvrđenoj optužnici prouzročena šteta za Republiku Hrvatsku u njezinom cjelokupnom iznosu, a to ne proizlazi iz optužnice, u odnosu na tu odlučnu činjenicu je, barem za sada, činjenično stanje pogrešno utvrđeno, kako to s pravom tvrdi žalitelj.

 

Slijedom svega navedenog, trebalo je pobijano rješenje prihvaćanjem žalbe optuženog V. F., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako je, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP/08. i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što državni odvjetnik optužnicu uredi na način da točno odredi koje (pomagačke) radnje se stavljaju na teret optuženom V. F., i to ispuštanjem onih radnji pokojne K. F. u kojima optuženik nije, već i prema sadašnjoj optužbi, sudjelovao kao pomagatelj, otkloniti nedostatke na koje mu je ovom odlukom ukazano, a potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će pritom i valjano obrazložiti. Također, prvostupanjski će sud u nastavku postupka svakako voditi računa i o potrebi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Grada O., o kojem još uvijek nije odlučeno, iako je podnesen istovremeno s postavljanjem prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva 20. ožujka 2008.

 

Zagreb, 24. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v. r.