- 1 -

 

Broj: Jž-710/2020.

 

 

                                     

 

     Broj: Jž-710/2020.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe X.X. d.d. sa sjedištem u Zagrebu, zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 53/20), odlučujući o žalbi I okrivljene pravne osobe X.X. d.d. sa sjedištem u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 25. PpJ-434/19 od 14. veljače 2020.,  na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe „X.X. d.d.“ sa sjedištem u Zagrebu i potvrđuje pobijana presuda.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljena pravna osoba X.X. d.d. sa sjedištem u Zagrebu obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba X.X. d.d. sa sjedištem u Zagrebu  je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 184.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od jedan mjesec po pravomoćnosti presude, s tim ukoliko u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljena pravna osoba X.X. d.d. sa sjedištem u Zagrebu je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način da se odbije optužni prijedlog, da se oslobodi od plaćanja novčane kazne ili da joj se izrekne najniža moguća novčana kazna propisana odredbama Prekršajnog zakona, odnosno prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljene pravne osobe, a niti su utvrđene povrede koje se u žalbi ističu.

 

Naime, okrivljena pravna osoba ističe, da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, međutim, u žalbi ne obrazlaže o kojoj bitnoj povrede odredaba prekršajnog postupka se radi te je ovaj Sud ispitao bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i pritom nije našao da su počinjene bitne povrede, kao što je već navedeno.

 

Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno jer je prvostupanjski sud cijeneći provedene dokaze pravilno zaključio da je pravna osoba počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima kojom odredbom je propisano, da će se kazniti „prijevoznik koji je dovezao državljana treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka“ i to novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog državljana treće zemlje.

 

Stoga, nasuprot tvrdnjama žalitelja, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, pravna osoba je postupila protivno citiranoj odredbi Zakona o strancima jer je nedvojbeno da su putnici navedeni u izreci prvostupanjske presude državljani Jordana, koje je okrivljena pravna osoba dovezla u Republiku Hrvatsku u Zračnu luku Franjo Tuđman Zagreb, a isti nisu posjedovali valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku.

 

Žalbeni navod, da je u okvirima važećeg zakona Republike Hrvatske okrivljena pravna osoba  primijenila svu dužnu pažnju i to na način, da su prevezeni samo oni putnici kojima su od strane policijskih vlasti utvrđene valjane putne isprave pa da na strani okrivljene pravne osobe nije postojala namjera niti nehaj, da je snosila troškove prijevoza putnika od mjesta odkud je putnik doputovao, čime je u potpunosti sanirana eventualnu štetu koja bi mogla nastati, nisu okolnosti koje bi bile od utjecaja za krivnju žalitelja, a jednako tako nije prihvaćen niti žalbeni navod okrivljene pravne osobe da nije bila u mogućnosti kontrolirati putne isprave putnika, jer se radilo o charter letu te je naručitelj prijevoza taj koji je dužan voditi računa da putnici imaju valjane putne isprave, a ne prijevoznik.

 

Međutim, nasuprot tvrdnjama žalitelja, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud djelatnici okrivljene pravne osobe prilikom prijave za let i ukrcaj putnika, nositelja putnih isprava Jordana bili su dužni provjeriti putne isprave i valjanost viza koje su posjedovali za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj.

 

Vlada Republike Hrvatske je na temelju čl. 2. i 3. Odluke broj 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. na sjednici održanoj 10. srpnja 2014. donijela Odluku o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana. Odredbom II/1. navedene odluke propisano je, da se kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava priznaje i jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje svih država schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka.

 

Prvostupanjski sud je detaljno i argumentirano obrazložio krivnju okrivljene pravne osobe, pozivajući se na Uredbu Europske zajednice broj 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009., jednako tako prvostupanjski sud je pribavio i Obavijest Ministarstva vanjskih Europskih poslova, Uprave za konzularne poslove, Sektor za vize i strance, Služba za vize, te analizom i ocjenom kako svakog dokaza pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj svezi pravilno zaključio, da su se u ponašanju žaliteljice stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona, odnosno imenovani državljani treće zemlje, Jordana navedeni u izreci prvostupanjske presude imali su schengenske vize tipa C za jedan ulaz pa je nesporno kako u konkretnom slučaju nije bio ispunjen uvjet iz točke II. broj 1. Odluke Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, te vize koje su vrijedile za jedan ulazak i nisu bile valjane za dva ili više ulazaka ne priznaju se kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi.

 

U svezi s navedenim navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljena pravna osoba ističe, da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne obzirom na olakotne okolnosti, osobito stupanj eventualne krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje okrivljene pravne osobe i ponašanje nakon počinjenog prekršaja, ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja te imovinsko stanje okrivljene pravne osobe te su se pozvali na godišnje izvješće društva X.X. d.d. za 2018. koje je javno objavljeno na internetskim stranicama .

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna koja je propisana u točno određenom iznosu od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog državljana treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka, te je pravilno prvostupanjski sud za osam prevezenih državljana izrekao novčanu kaznu od 184.000,00 kuna. Ovaj Sud smatra da na strani okrivljene pravne osobe ne postoje naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne od propisane, cijeneći da je okrivljena pravna osoba višestruko osuđivana zbog istovrsnog prekršaja, a posebice se ukazuje neosnovanim prijedlog žalbe da se novčana kazna ublaži do Prekršajnim zakonom propisanog minimuma od 2.000,00 kuna (čl.33. st. 1. Prekršajnog zakona), te da se ranije ponašanje i ponašanje nakon počinjenog prekršaja cijeni olakotnim.

 

Nadalje, ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka po ocjeni ovog Suda isti su određeni sukladno složenosti i trajanju prvostupanjskog postupka, te imajući u vidu da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna, a troškovi postupka po ocjeni ovog Suda ne ukazuju se previsokim.

 

Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka (toč.II).

 

Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

 

             

U Zagrebu  20. ožujka 2019. 

 

             

 

             

Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena primjeraka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.