1

                            Poslovni broj: Gž Ovr-59/2020-2

Poslovni broj: Gž Ovr-59/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari ovršnoj ovrhovoditelja R. d.o.o. z. g. i. i k., OIB: …, zastupano po punomoćniku M. P., odvjetniku iz R. protiv ovršenika V. M. iz R., R. 4, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr -872/2019 od 24. listopada 2019., 20. ožujka 2020.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr -872/2019 od 24. listopada 2019.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog  za promjenu predmeta i sredstva ovrhe kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 dalje: ZPP), u vezi sa odredbom čl. 381. ZPP, a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - Odluka USRH,  dalje: OZ-a), predlažući ovom sudu da pobijano rješenje preinači, a podredno ukine.

Na žalbu nije odgovoreno

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 381. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, te sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a posebno ne ostvarenje žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, jer je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi odnosno razlozima rješenja, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja te sadržaju isprava iz postupka pa stoga pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, također ovaj sud ne nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na nekretnini ovršenika, a radi namirenja novčanih tražbina utvrđenih temeljem sedam pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao ovršnih isprava,

- da je u svim navedenim pravomoćnim i ovršnim rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava koji su u različitim vremenskim periodima doneseni po javnom bilježniku određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice,

- da je ovrhovoditelj dostavio potvrde o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava za osnove: OVRV-181/14, OVRV-99/18, OVRV-469/19-1, OVRV-629/12, OVRV-139/14, OVRV-816/14, OVRV-1862/15,

- da je ovrhovoditelj dostavio zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u vlasništvu ovršenice,

- da je ovrhovoditelj dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17.10.2019., kojom je utvrđeno da ovršenica nije prijavljena na mirovinsko osiguranje, niti joj se isplaćuju mirovinska primanja.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog  za promjenu predmeta i sredstva ovrhe kao neosnovan utvrdivši da ovrhovoditelj ima novčane tražbine prema ovršenici koje proizlaze iz više ovršnih isprava i koje u svom zbroju prelaze iznos glavnice od 20.000,00 kn, ali, gledano pojedinačno, niti jedna pojedinačna glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kn.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da uvidom u ovršne isprave i to rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-629/12, Ovrv-139/14, Ovrv- 816/14, Ovrv-1862/15, Ovrv-181/17,Ovrv-99/18 i Ovrv-496/19, u svakom on navedenih rješenja pojedinačna glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kn

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o tražbinama radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

Stoga je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 80.b. st. 1 OZ donio pobijano rješenje kojim je odbio ovrhovoditeljev prijedlog.

Prema odredbi čl. 80.b. st. 1. OZ-a sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

Ovrhovoditelj se žali navodeći u žalbi da njegova tražbina prelazi iznos od 20.000,00 kn, točnije 30.715,16 kn budući da se sastoji od više pojedinačnih tražbina utvrđenih ovršnim ispravama, a odredba čl. 80.b. st. 1. OZ-a nigdje ne propisuje dodatne uvjete na koje se prvostupanjski sud pozvao u obrazloženju, već da zakon propisuje minimalni iznos tražbine čije se namirenje traži, te da se svih sedam ovršnih isprava donesenih u postupcima istog ovrhovoditelja protiv iste ovršenice, temeljem iste činjenične i pravne osnove, stoga da se tražbina ovrhovoditelja ima smatrati ukupno potraživanje glavnica.

No, po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, iako tražbine predlagatelja osiguranja u svojoj ukupnosti prelaze iznos od 20.000,00 kn, niti jedna glavnica tih tražbina utvrđenih zasebnim ovršnim ispravama ne prelazi iznos od 20.000,00 kn te i u tom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 80.b. st. 1. OZ-a.

Nastavno na navedeno, posebno se ističe činjenica da se radi o potraživanju ovrhovoditelja temeljem različitih vjerodostojnih isprava, a koja potraživanja su utvrđena pojedinačnim ovršnim ispravama, sa različitim datumima dospijeća i koje su donesene u različitim vremenskim razdobljima, stoga ovrhovoditelj ne može obuhvatiti iste kao da je riječ o jednoj tražbini, odnosno jednoj glavnici, te kao da bi ta tražbina bila sadržana u jednoj ovršnoj ispravi.

Slijedom navedenog žalbeni razlozi ovrhovoditelja ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog o ovrsi.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 20. ožujka 2020.