- 1 -              I Kž 227/2020-4

Broj: I Kž 227/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. travnja 2020. broj Ik I-182/2020-9, u sjednici održanoj 24. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu pod točkom 1. je, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126./19. - dalje: KZ/11.), uvjetno otpušten zatvorenik A. B. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 15 godina na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Splitu od 17. studenog 2009. broj K-35/09, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2010. broj I Kž-140/10, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97. i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 263. stavka 1. KZ/97., do isteka kazne 1. siječnja 2024.

Pod točkom 2. izreke je određeno da će sutkinja izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust u roku od tri dana od pravomoćnosti toga rješenja (pravilno bi bilo i: „odnosno od zaprimanja drugostupanjskog rješenja“), pod točkom 3. da zatvorenik mora biti otpušten najkasnije u roku od tri dana od donošenja naloga sutkinje izvršenja, pod točkom 4. da će sudac izvršenja, ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup ili počini na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih djela za koje mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, opozvati odluku o uvjetnom otpustu.

Pod točkom 5. izreke pobijanog rješenja određeno je da je po otpuštanju na uvjetni otpust zatvorenik dužan javljati se Probacijskom uredu S. jedan puta mjesečno, Policijskoj upravi s. d., PP S. jedan puta mjesečno i to do isteka uvjetnog otpusta, a pod točkom 6. da uvjetno otpušteni osuđenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta određeno u rješenju o uvjetnom otpustu, samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za uvjetni otpust.

Spis je, sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, u smislu odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11., s obzirom na pribavljena pozitivna mišljenja Kaznionice u L. i Probacijskog ureda S., pravilno ocijenio prijedlog za uvjetni otpust osnovanim s obzirom na to da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i na radu procijenjen razinom naročito uspješan zbog čega je raspoređen u otvoreni odjel Kaznionice, starije je životne dobi (kaznena djela počinio je u dobi od 63 godine), ranije neosuđivan, prema počinjenim kaznenim djelima iskazuje visoku razinu kritičnosti i žaljenja, zadržao je čvrstu podršku obitelji i ima osiguran postpenalni prihvat na adresi prebivališta gdje od srpnja 2017. uredno koristi izvankaznioničke pogodnosti.

Državni odvjetnik takav zaključak prvostupanjskog suda nastoji osporiti navodeći da je osuđenik proglašen krivim zbog teških i brutalnih kaznenih djela te da značajno skraćivanje izrečene jedinstvene kazne zatvora predstavlja njezinu neopravdanu negaciju i poništenje. Osim toga, da činjenice na kojima se temelji pravomoćna sudska odluka o duljini kazne zatvora i nadalje egzistiraju te da ne smiju biti obezvrijeđene okolnostima urednog tijeka izvršavanja kazne zatvora, pri čemu da svakako treba imati u vidu i zahtjeve generalne prevencije.

Međutim, državni odvjetnik zanemaruje činjenicu da upravo po prvostupanjskom sudu, u smislu članka 59. stavka 2. KZ/11., pravilno utvrđene i vrednovane okolnosti upućuju na spremnost zatvorenika A. B. za uključivanje u život na slobodi bez kriminalnog povrata i zaključak o postignutoj svrsi kažnjavanja propisanoj u čl. 41. KZ/11.

Stoga, okolnosti koje u žalbi ističe državni odvjetnik, s obzirom na ličnost osuđenika, njegov uredan prijašnji život i uredan tijek izdržavanja kazne zatvora te izraženu kritičnost i žaljenje prema počinjenim kaznenim djelima, nemaju onaj značaj koji im žalitelj nastoji pripisati i ne dovode s uspjehom u sumnju naprijed navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

Slijedom navedenog, budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.