Poslovni broj 24 Gž-745/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj 24 Gž-745/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao suca pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz B., …, OIB: …, kog zastupa B. M., odvjetnica u Z., …, protiv tuženika H.-osiguranje d.d. iz Z., …, OIB: …, kog zastupa Ž. O., odvjetnik u Z., .., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3601/17-46 od 8. siječnja 2020., dana 23. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3601/17-46 od 8. siječnja 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem donosi odluku o trošku postupka, i to u svemu osim u dijelu u kojem tužitelju nije obređen i daljnji trošak od 412,50 kuna, kao i pod točkom II. izreke.

 

              II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3601/17-46 od 8. siječnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke i to u dijelu u kojem tužitelju nije obređen i daljnji trošak od 412,50 kuna, pa se o tome odlučuje:

 

              Nalaže se tuženiku platiti tužitelju i daljnji troška od 412,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3601/17-46 od 8. siječnja 2020. suđeno je:

             

              "I. Nalaže se tuženiku H. - osiguranju d.d., Z., …, OIB: … isplatiti tužitelju F. P. iz B., …, OIB: … iznos od 10.600,05 kn sa sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos 6.740,00 kn od 19. listopada 2017. do isplate,

- na iznos 3.860,05 kn od 8. siječnja 2020. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 10.602,24 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

       II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.740,00 kn za razdoblje od 18. do 19. listopada 2017."

 

              Protiv navedene presude, i to u dijelu točke I. izreke u kojem mu nije dosuđen sav zatraženi trošak postupka i u dijelu pod točkom II. izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), to jest zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

 

              Protiv navedene presude, i to u dijelu točke I. izreke u kojem je sud tužitelju dosudio naknadu troškova postupka, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

 

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

              Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

              U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

              Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete te za naknadom troškova postupka. Sud je prvog stupnja utvrdio sijedeće bitne činjenice:

              -tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi koja se zbila 3. lipnja 2017. u P. B. kad je došlo do sudara dvaju motornih vozila, jednog kojim je upravljao tužitelj, marke Š., tip O. 1.6 LX, registarske oznake …, i drugog kojim je upravljao osiguranik tuženika D. B., marke O., tip A. 1.4 GL 16V, registarske oznake …;

              -nezgodu je skrivio osiguranik tuženika nepoštivanjem prometnih propisa;

              -u nezgodi je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i to istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve strane prsnog koša i oguljotinu oba lakta;

              -zbog ovih tjelesnih ozljeda tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti te imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege.

 

              Na ove bitne činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 300., čl. 1046., čl. 1085. st. 3., čl. 1095, čl. 1100. st. 1. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 35/09, 76/13, dalje: ZOOP), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

 

              Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

 

              Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja utvrđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 11.500,00 kuna, pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO. Naime, upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje lijeve strane prsnog koša i oguljotinu oba lakta), trajanje i jačinu fizičkih bolova (jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednje jakog intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta sljedećih 10 dana), straha (primarni strah jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i slabijeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno), umanjenja životne aktivnosti od 2% (ukupno 4%, ali se 2% odnosi na degenerativne promjene zbog kojih je vratna kralježnica osjetljivija na nove ozljede) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja utvrđeni iznos od 11.500,00 kn.

 

              Također je pravilno utvrdio i visinu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 840,00 kuna. Dakle, za ove dvije vrste štete ukupno je utvrđena novčana naknada od 12.340,00 kuna. Pa kako je tuženik već isplatio tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti te tuđe pomoći i njege 5.600,00 kuna, pravilno je dosudio tužitelju preostali iznos od 6.740,00 kuna, a odbio ga s viškom zahtjeva.

 

              Imovinska šteta s osnova štete na vozilu nije žalbama osporena.

 

              I odluka o troškovima postupka uglavnom je zakonita, kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju i tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, osim u niže navedenom slučaju. Troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima pravilno je priznao prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa).

 

              Nije u pravu tužitelj kad spominje podneske koje mu sud prvog stupnja nije priznao u izračun visine troška postupka, jer se i po shvaćanju ovog višeg suda nije radilo o troškovima potrebnim za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP.

 

              Međutim, što se tiče troška pristupa odvjetnika na ročište za objavu presude sud je prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zaključio kako se ne radi o potrebnom trošku. Prema pravnom shvaćanju ovog višeg suda, zauzetom na sastanku predsjednika vijeća građanskog odjela od 6. ožujka 2018., i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude smatra se potrebnim radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Pa kako je punomoćnik tužitelja na navedeno ročište pristupio, te trošak zatražio sukladno odredbi čl. 164. ZPP, tuženiku je za zastupanje na navedenom ročištu valjalo dosuditi zatraženu naknadu troška.

 

              Stoga, tužitelju trošak valja uvećati za ovu radnju koji po Tbr. 9./3. Tarife iznosi 625,00 kuna (50 bodova x 10,00 kuna vrijednost boda + 25% PDV) što ukupan potrebni trošak tužitelja povećava na 16.689,00 kuna, a razmjer od 66% iznosi sad 11.014,74 kune. Dakle, povećava se za 412,50 kuna, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati i ovaj iznos.

 

              Nije u pravu tuženik kad osporava pravilnost shvaćanja suda prvog stupnja o razmjeru uspjeha stranaka u postupku. Pravilno je sud prvog stupnja pritom uzeo u obzir osnov i visinu zahtjeva. Mada je tuženik priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i činjenice da je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, nije u cijelosti priznao osnovanost svih vidova neimovinske štete što osnov zahtjeva čini djelomično spornim.

 

              Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke u svemu osim u dijelu u kojem tužitelju nije obređen i daljnji trošak od 412,50 kuna, kao i pod točkom II. izreke, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

              Istodobno je valjalo po čl. 373. st. 3. ZPP, u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP, preinačiti presudu u dijelu pod točkom I. izreke, i to u dijelu u kojem tužitelju nije obređen i daljnji trošak od 412,50 kuna, pa tuženiku naložiti isplatu i tog iznosa.

 

              Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 3. ZPP, odbiti kao neosnovan, jer je tužitelj sa žalbom uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

 

              Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

 

U Zagrebu, 23. travnja 2020.

 

Sudac:

Tomislav Aralica