Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Kžzd 4/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 191. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. prosinca 2019. broj Kzd-3/19-30, u sjednici održanoj 23. travnja 2020.,
p r e s u d i o j e:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 33. KZ/11. opt. M. B. je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 191. st. 1. i 2. KZ/11., dok na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne odgojna mjera posebnih obveza, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
Državni odvjetnik smatra da davanje opojne droge djetetu, neovisno o vrsti i količini droge, nije beznačajno djelo. Pored toga navodi da je do izostanka štetne posljedice došlo "isključivo djelovanjem redarstvenih vlasti", a da je mlt. D. F. zbog prekršaja posjedovanja droge izrečen sudski ukor uz oduzimanje marihuane koju mu je optuženik dao na uživanje pa "kažnjavanjem maloljetnika…, a nekažnjavanjem optuženika, barem primjenom maloljetničkog prava…nije ispunjena svrha izricanja sankcija, to jest specijalna i generalna svrha kažnjavanja."
Nije sporno da ponašanje optuženika sadrži sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela jer je optuženik četrnaestogodišnjem D. F. dao na konzumiranje 0,19 grama marihuane. Međutim, neovisno o tome, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za njegovim kažnjavanjem s obzirom na način optuženikova postupanja, nizak stupanj krivnje te izostanak štetnih posljedica.
Naime, optuženik je u vrijeme djela i sam mlada osoba, mlađi punoljetnik, koji je sa D. F. radio te se s njim i njegovim društvom u slobodno vrijeme družio. Osim toga, optuženik nije odmah po prvom traženju D. F. istome dao marihuanu radi konzumacije nego tek na opetovano traženje D. F., pa osim što se radi o svojevrsnom mladenačkom i lakomislenom postupanju, važno je istaknuti da se radi o iznimno maloj količini tzv. lake droge koja u najmanjoj mjeri šteti zdravlju i nije ni došlo do njene konzumacije jer je droga oduzeta po policiji. Stoga je u pravu sud prvog stupnja da kaznenom djelu koje je počinjeno nedostaje kvaliteta i intenzitet protupravnosti koji bi opravdao kažnjavanje do tada neporočnog optuženika. Pravilnost ovog zaključka nije dovedena u sumnju činjenicom da je mlt. D. F. prekršajno sankcioniran zbog posjedovanja predmetne droge imajući na umu da je od njega osim marihuane oduzeta digitalna vaga i drobilica.
Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08.-VIII, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2020.
Ranko Marijan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.