- 1 -              I Kž 587/2019-6

Broj: I Kž 587/2019-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 158. st. 5. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđ. I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 4. listopada 2019. broj Kv I-13/19-3. (K-7/12.), u sjednici održanoj 23. travnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba osuđ. I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), odbačen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, dovršenog presudom Županijskog suda u Sisku od 6. studenog 2012. broj K-7/2012., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2013. broj I Kž-851/12-4., kojom je osuđenik zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 158. st. 5. i dr. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osamnaest godina.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. I. B. osobno, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom za "... umanjenje zatvorske kazne ...".

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08. – I., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Osuđenik nije u pravu kada predlaže da mu se ponovno sudi ili da mu se ublaži kazna jer priznaje da je "... spavao ..." sa starijom kćeri, ali zato što ga je ucjenjivala, a osuđen je za obje kćeri, iako sa mlađom kćeri "... nije ništa imao ...".

Iznesene tvrdnje nemaju takav značaj koji bi ispunio pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz čl. 501. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.).

Naime, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, izneseni navodi nemaju kvalitetu koja bi mogla izazvati izmjenu činjenične osnove utvrđene u pravomoćnoj presudi, a time niti mogućnost drukčije primjene zakona. Razvidno je da se radi o paušalnim prigovorima, kojima osuđenik bezuspješno nastoji polemizirati s pravilnošću činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, ponavljajući svoje tvrdnje o nevjerodostojnosti iskaza oštećenica i provedenih vještačenja.

Međutim, činjenice, koje su bile odlučne za donošenje pravomoćne presude, sud je utvrdio na temelju savjesne i svestrane analize obrane osuđenika i svih ostalih izvedenih dokaza. Svrha obnove kaznenog postupka nije nova ocjena već utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza, nego postojanje novih činjenica ili novih dokaza koji su, sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, prikladni prouzročiti oslobođenje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu.

Iz sadržaja samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka proizlazi nepostojanje uvjeta za obnovu postupka.

Pravilno je, stoga, prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 506. st. 1. ZKP/08. – I., odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka.

S obzirom da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. – II., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. – II. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. travnja 2020.