- 1 -              Kžm 12/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 12/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2020. broj Kovm-2/2020-8, u sjednici održanoj 23. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog S. M. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru odbijen je prijedlog okrivljenog S. M. da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti, izdvoje: zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) broj … (list 14., sada 33. spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj … (list 15., sada 35. spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) broj … (list 16., sada 36. spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj … (list 17., sada 38. spisa), zapisnik o pretrazi pokretnih stvari i bankovnog sefa broj … s DVD medijem (list 20.–27., sada 41.–48. spisa), pročišćeni video-materijal (list 212., sada omot na listu 262. spisa) i fakultetsko mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (listovi 467.-493., sada 539.-566. spisa).

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni S. M., po braniteljici S. V., odvjetnici iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene kaznenog zakona, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da rješenje preinači na način da iz spisa predmeta izdvoji ranije navedene dokaze, kao nezakonite.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

U prvom redu, žaliteljica paušalno ističe da je pobijanim rješenjem počinjena "apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka", bez konkretiziranja u čemu se ona točno sastoji. Razmatranjem spisa predmeta i razloga pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijanim rješenjem bile počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

U pravu je žalitelj kada ističe da snimka događaja pohranjena na DVD mediju i tvrdom disku koji su od roditelja oštećenice oduzeti uz potvrde i zapisnike, odnosno u "pročišćenom video-materijalu", čije se izdvajanje predlaže, nije pribavljena sukladno procesnim odredbama koje reguliraju provođenje posebnih dokaznih radnji (članak 332. do članka 339. ZKP/08.). Ta činjenica u ovom kaznenom postupku uopće nije sporna.

 

Naime, razlozima pobijanog rješenja, prvostupanjski sud jasno i nedvosmisleno utvrđuje da se radi o privatnoj snimci koja je sačinjena 18. studenog 2018. u obiteljskoj kući roditelja oštećenice, sve bez znanja i pristanka okrivljenika koji je snimkom obuhvaćen. Osnovom iznesenog, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da predmetna videosnimka predstavlja privatnu snimku koja je pribavljena povredom Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenog prava na nepovredivost osobnog života i stoga bi bila nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

 

Međutim, imajući na umu odredbu članka 10. stavka 3. ZKP/08., osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da se sporna snimka neće smatrati nezakonitim dokazom, iako je pribavljena povredom prava i sloboda iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

 

Naime, prema optužnici, okrivljenik se pod točkom 1. tereti da je počinio teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi sa člankom 158. stavkom 5. i stavkom 1. KZ/11., na način da je zlouporabom odnosa zavisnosti izvršio sa spolnim odnosom izjednačenu spolnu radnju s posebno ranjivim djetetom mlađim od 15 godina. Navedeno svakako predstavlja teži oblik kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda, čime je zadovoljen prvi od dva zakonska uvjeta propisana člankom 10. stavkom 3. ZKP/08., ostvarenjem kojih dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. može konvalidirati.

 

Nadalje, žrtva inkriminiranog djela je djevojčica rođena 2007., kod koje postoji niz teških psihofizičkih oštećenja (obostrana gluhoća, sljepoća lijevog oka i slabovidnost desnog, nerazvijen govor, smetnje ponašanja, teška mentalna retardacija, nemogućnost obavljanja finih motoričkih radnji) uslijed kojih je ona teško samostalno pokretna i potpuno ovisna o tuđoj skrbi i pomoći, time da, sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, djevojčica emocionalno i intelektualno funkcionira na razini djeteta do prve godine života.

 

Kada se ima na umu da je, prema inkriminaciji, teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjeno na štetu djeteta ranije opisanog psihofizičkog stanja, tada i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnoj situaciji interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom okrivljenikovog prava na nepovredivost osobnog života i privatnosti. Naime, žrtva okrivljeniku terećenog djela je dijete koje očito nije u mogućnosti pružiti otpor ili zatražiti pomoć i zaštitu bližnjih joj osoba, niti pak doživljeno reproducirati u svrhu kaznenog progona počinitelja. Nastavno tome, interes cjelokupnog društva za prevencijom svih oblika seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, kao i za pojačanom zaštitom najosjetljivijeg dijela populacije od svakog takvog zlostavljanja, u svakom slučaju odnosi prevagu nad povredom optuženikovih prava iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Ovo osobito kada se ima na umu zakonska protuteža konvalidacije nezakonitog dokaza iz članka 10. stavka 4. ZKP/08., sukladno kojoj se sudska odluka ne može temeljiti isključivo na dokazu iz članka 10. stavka 3. ZKP/08.

 

Slijedom izloženog, osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za izdvajanjem iz spisa predmeta, kao nezakonitih, ranije specificiranih zapisnika, potvrda i medija s „pročišćenim video-materijalom“, dok ispravnost i zakonitost ocjene suda prvog stupnja navodima žalbe nije uspješno osporena.

 

Budući da izloženi dokazi, u smislu odredbe članka 10. stavka 3. ZKP/08. ne predstavljaju nezakoniti dokaz, to nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08., trebao iz spisa predmeta izdvojiti fakultetsko mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje se, među ostalim, temelji i na spornoj snimci.

 

Stoga, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.