Broj: Rev-x 850/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G. iz K., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J., M. i L. j. t. d. u D., protiv tuženika I. S. iz B. i H., S., kojeg zastupa punomoćnica B. S. R., odvjetnica u D., radi utvrđenja ništavosti i predaje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-2151/13-2 od 13. svibnja 2014., kojima je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-182/12 od 27. rujna 2013., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2015.

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

              "I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke ugovor o prodaji čest. zem. 2275, 2276 i 2278 k.o. S. i obiteljske kuće koja je na tim nekretninama izgrađena, koji je zaključen između tužitelja R. G. kao prodavatelja i tuženika I. S. kao kupca, a koji je sadržan u njihovom usmenom dogovoru iz srpnja 2001., te kupoprodajnim ugovorom sačinjenim u S. 17. rujna 2001. i aneksu tom ugovoru sačinjenom  u S. 25. veljače 2002., kojeg je kao punomoćnik tužitelja i prodavatelja R. G. s kupcem i tuženikom I. S. potpisala S. S., temeljem kojeg je tuženik I. S. stupio u nezakonit posjed čest. zem. 2275, 2276 i 2278 k.o. S. i obiteljske kuće koja je na tim nekretninama izgrađena, pa mu se nalaže u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelju sve ono što je primio po osnovi ništetnog ugovora, tj. predati tužitelju opisane nekretnine (zemljišne čestice i na njima izgrađenu obiteljsku kuću) u isključivi posjed.

              II. Dužan je tuženik I. S. isplatiti tužitelju R. G. novčani iznos od 64.855,23 kn sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2008. do isplate, a koja se na sve vrijeme tečenja obračunava petpostotnim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se obračun vrši, a za razdoblje od 1. travnja 2008. do 1. ožujka 2010. novčane iznose od po 1.500,00 kn mjesečno, koji iznosi dospijevaju 10. u mjesecu za tekući mjesec, kao i zateznu kamatu na svaki taj iznos koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, obračunava se petpostotnim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se obračun vrši.

              III. Utvrđuje se da tužitelj prema tuženiku nema nikakvih dugovanja s osnova primljenog novčanog iznosa na temelju ugovora iz točke I. ove presude.

              IV. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 26.837,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, a koja se za sve vrijeme tečenja obračunava 5% uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke  koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za koju se obračun vrši."

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke tako što je odbijen tužbeni zahtjev  na utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora uz povrat, odnosno predaju sporne nekretnine u isključivi posjed.

              U ostalom dijelu rješenjem sadržanim u izreci ukinuta je prvostupanjska presuda (točke II., III. i IV.).

              Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj time da je podredno reviziju podnio i pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP zbog sljedećeg pravnog pitanja:

              "Je li u konkretnom slučaju pravni posao, tj. ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen između parničnih stranaka, a sadržan u njihovom usmenom dogovoru iz srpnja 2001., te u pisanom ugovoru od 17. rujna 2001. i aneksu tom ugovoru od 25. veljače 2002., a kojim tuženik kao državljanin Republike Bosne i Hercegovine kupuje od tužitelja nekretninu na području Republike Hrvatske – obiteljsku kuću s okućnicom u S. na poluotoku P., zemljišnoknjižne oznake čest. zem. 2278, 2276 i 2275 k.o. S. i to bez ispunjenja uvjeta uzajamnosti u stjecanju nekretnina i bez prethodne suglasnosti nadležnog Ministarstva Republike Hrvatske, te bez ikakvih ugovornih odredbi koje bi predstavljale uvjet ili obvezu koja bi se odnosila na pribavljanje te suglasnosti ništetan, čime bi svaka ugovorna strana (dakle tužitelj i tuženik u ovom sporu) bila dužna vratiti drugoj sve ono što je po tom ugovoru primila?"

              U prilog važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-429/02-2 od 22. kolovoza 2002. Predložio je da se pobijanu presudu i rješenje preinači, a podredno da se te odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije dopuštena.

              Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je u svojoj presudi naveo zakonsku odredbu na temelju koje je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a riječ je o odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP.

              Odredba čl. 373. toč. 3. ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, što je upravo i učinjeno.

              Dakle, budući da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

              U pogledu dopuštenosti revizije podnesene pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, treba reći da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa tako pored ostalog sukladno toč. 2. navedene odredbe i ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

              U konkretnom slučaju je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu nalazeći u bitnome da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o prodaji nekretnine tuženiku kao stranom državljaninu (državljaninu Bosne i Hercegovine).

              U reviziji tužitelj izlaže suprotno shvaćanje, pri čemu se u prilog važnosti postavljenog pitanja pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske  broj Rev-429/02 od 22. kolovoza 2002.

              Prema shvaćanju revizijskog suda polazeći od postavljenog pravnog pitanja, u navedenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske  nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem izraženim u pobijanoj presudi.

              Naime, u presudi Vrhovnog suda pretpostavke stjecanja vlasništva nekretnina stranih osoba obzirom na vrijeme sklapanja ugovora bile su uređene odredbama čl. 82., 82.a, 82.b i 82.c tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj  53/91), pa je Vrhovni sud odlučujući o predmetu spora primijenio te zakonske odredbe.

              Međutim, u predmetnom slučaju riječ je o odredbama čl. 354. do 358. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 – dalje: ZVDSP).

              Nadalje, u postavljenom pitanju, kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva podnositelj revizije, govori se o uzajamnosti kao o jednoj od pretpostavki potrebnih za valjanost ugovora, koja prema tvrdnji tužitelja i u ovom slučaju nedostaje.

              Međutim, u ovom predmetu se pobijana presuda ne zasniva na shvaćanju da usprkos izostanku uzajamnosti ugovor nije ništav, već o tome pobijana presuda nema razloge.

              Pri tome valja reći i to da u pogledu državljanina Bosne i Hercegovine nije točno da ne postoji uzajamnost.

              U pogledu državljana Bosne i Hercegovine stjecanje se odobrava fizičkim osobama uz uvjet stalnog boravka u Republici Hrvatskoj ili obavljanja djelatnosti u Republici Hrvatskoj.

              U ovom predmetu tuženik upravo i tvrdi da ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj te da se u vezi toga vodi postupak radi davanja suglasnosti pred nadležnim ministarstvom.

              Na osnovu svega navedenog, treba zaključiti da ishod spora ne ovisi o odgovoru na postavljeno pitanje, zbog čega ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              Stoga je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 8. siječnja 2015.