Poslovni broj: 6 Gž-435/2019-2

1

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz K., OIB: …, koga zastupa punomoćnica L. V., odvjetnica u K., protiv tuženika B. G. d.o.o., S., OIB: …, koga zastupa direktor B. H., a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đ. D.–G. i B. G., K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-66/2019-6 od 27. veljače 2019., 23. travnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tužitelja B. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-66/2019-6 od 27. veljače 2019.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suđeno je:

"1.              Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

              ''Nalaže se tuženiku B. G. d.o.o. iz S., da tužitelju B. B. iz K., isplati iznos od 10.540,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 27.2.2019. do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku 15 dana.

2.              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00kn, u roku 15 dana."

              Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nije dovoljno samo postaviti i provoditi određene mjere zaštite, nego je potrebno da takve mjere djeluju na odbijanje divljači. Tuženik je postavio ogradu uz šumu s istočne i južne strane nekretnine tužitelja, ali ograda ne odgovara zaštiti od divljih svinja. Nekretnina tužitelja se nalazi uz samu šumu tako da divlje svinje izravno iz šume dolaze na nekretninu tužitelja. Iz iskaza svjedoka M. L. i samog tužitelja proizlazi da je tužitelju tuženik pomogao postaviti repelente i ogradu, ali iz razloga što je tužitelj starije dobi i teško se kreće, a ima veliku površinu nekretnine.

Ranije, dok je tužitelj bio agilniji, sam je dodatnim postupcima i načinima tjerao divlje svinje poput paleži guma i pucanja petardama. Stoga je pogrešan zaključak suda da tužitelj nije svojim trudom i činjenjem te obavješćivanjem tuženika doprinio u nastojanju da se sanira i spriječi šteta koju čine divlje svinja. Tuženik je postavio električnog pastira na nekretnini tužitelja, ali bez uspjeha, jer bi divlje svinje probijale ogradu. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na raspravljanje.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika i suposjednika čkbr. 9771 k.o. Kutina da mu tuženik, kao lovoovlaštenik područja na kojem se nalazi predmetna nekretnina, isplati iznos od 10.540,00 kn s pripadajućim kamatama na ime štete od divljači u 2017. i 2018. godini.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik postavio tužitelju ogradu – farmersko pletivo i dao mu uređaj električni pastir, kao i da je prskao korov ispod žice i sam postavljao repelente umjesto tužitelja, te je vršio i izgon, odstrel i hranjenje divljači, dakle da je tuženik poduzimao sve propisane mjere zaštite od divljači.

S druge strane, tužitelj ne podiže kod tuženika repelente (kemijska sredstva koja svojim mirisom odbijaju divljač), već mu ih tuženik sam postavlja, ne održava električnog pastira i ne uključuje ga nakon zimskog perioda i tada divlje svinje ulaze na nekretninu tužitelja i čine mu štetu.

Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ne poduzima propisane mjere zaštite od divljači na svojoj nekretnini, zbog čega na strani tuženika nema odgovornosti za nastanak štete od divljači na nekretninama tužitelja, već se odgovornost nalazi na strani tužitelja koji očito ne provodi nikakve mjere zaštite kako bi se barem smanjio opseg štete na nekretnini.

Prema odredbi članka 77. stavak 1. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 140/05., 75/09., 153/09., 14/14. i 62/17.; dalje ZL) lovoovlaštenik je obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

Korisnici zemljišta dužni su za sprječavanje štete od divljači poduzimati propisane mjere (st. 2.).

Prema odredbi čl. 79. ZL, korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost: odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači u svojim rasadnicima, voćnim nasadima i na usjevima te surađivati u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama (toč. 1.); priopćivati, bez odgađanja, lovoovlašteniku okolnosti koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje štete koju može nanijeti divljač na njihovu zemljištu, a i obavijestiti ga o započetoj šteti (toč. 2. ); omogućiti lovoovlašteniku da na njihovu zemljištu poduzima mjere za sprječavanje štete od divljači (toč. 3.) i ukloniti poljoprivredne usjeve najkasnije mjesec dana od agrotehničkog vremena za berbu ili žetvu uroda (toč. 4.).

Odredbom čl. 83. st. 1. ZL je propisano da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu toga Zakona bio obvezatan poduzeti.

Dakle, odgovornost lovoovlaštenika za štetu od divljači na poljoprivrednim kulturama uređena je čl. 83. st. 1. ZL i općim propisima obveznog prava iz čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) kao objektivna odgovornost pod uvjetom da je oštećenik poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je u smislu toga Zakona bio obvezan poduzeti.

Mjere za sprečavanje štete dužni su poduzeti lovoovlaštenici, ali i korisnici zemljišta pa ukoliko unatoč poduzetim mjerama zaštite nastane šteta, lovoovlaštenik odgovara za nastalu štetu čije se odgovornosti može osloboditi, djelomično ili u potpunosti ukoliko je oštećenik doprinio ili je u cijelosti odgovoran za nastalu štetu.

U konkretnom slučaju je utvrđeno da je tuženik poduzimao mjere zaštite na način da je ogradio lovište prema poljoprivrednim parcelama ogradom od žičanog pletiva visine 1,20 m i s vanjske strane ograde u ljeto 2017. postavio električnog pastira, vlasnicima poljoprivrednih parcela dao kemijska sredstva – repelente te vršio redovite odstrele divljači, čime je ispunio svoje obveze iz čl. 76. st. 1. i čl. 77. st. 1. ZL.

Međutim, utvrđeno je i da je tužitelj držao ovce na ispaši do zimskog perioda, a nakon tog perioda više nije vodio brigu o električnom pastiru i nije ga uključivao tako da električni pastir više nije bio u funkciji te su divlje svinje ulazile na nekretninu, rovale i radile štetu, kao i da nije podizao repelente, što je i sam potvrdio u iskazu, jer je smatrao da to ne predstavlja nikakvu zaštitu od divljači, dakle da tužitelj nije ispunio svoje obveze iz čl. 77. st. 2. i čl. 79. ZL, pri čemu su pravno neodlučni razlozi zbog kojih ih nije mogao ispuniti, koje nalazi u tome što je starije dobi i teško se kreće, a ima veliku površinu nekretnine.

S obzirom na to da tužitelj kao oštećenik nije poduzeo mjere koje je bio dužan poduzeti, nije ispunjen uvjet iz čl. 83. st. 1. ZL pa nema ni odgovornosti lovoovlaštenika za štetu.

              Stoga je prvostupanjski sud, odbijanjem tužbenog zahtjeva, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 83. st. 1. ZL).

              Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), time što je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn.

              Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zadru 23. travnja 2020.

 

 

Sudac

 

Igor Delin, v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

 

Samantha Deković